Uznemirujuće filmsko pismo iz Grčke

5. Subversive Film Festival, Zagreb, 5. – 12. svibnja 2012.: Katastrojka (Catastroika), red. Aris Chatzistefanou, Katerine Kitidi

  • Katastrojka (Catastroika), red. Aris Chatzistefanou, Katerine Kitidi

    Idu li kapitalizam i demokracija uistinu ruku pod ruku? To, u zadnje vrijeme tek retoričko, pitanje postavlja i uradak Katastrojka (Catastroika) autora Arisa Chatzistefanoua i Katerine Kitidi, poznatih po angažiranom dokumentarcu Dugokracija (samo ime sugerira o čemu se film radi), a čija je perspektiva iz koje progovaraju o aktualnim globalnim problemima neoliberalizma i slobodnog tržišta, smještena u sam epicentar europske krize, Grčku. Katastrojka je svoju svjetsku premijeru imala na nedavno završenom Subversive Film Festivalu. Katastrojka je prije svega angažirani uradak par exellence (financiran isključivo mikrodonacijama građan preko interneta, i kao takav najbolji izbor za završetak petog Subversive Film Festivala), i za razliku od politički korektnih dokumentaraca ne zamara se (lažnom) pozicijom nepristranosti – Katastrojka je poput filmske artikulacije prosvjedničkog žara, tamo gdje ne mogu molotovljevi i kokteli i kamenje, možda će moći filmski medij.
    Katastrojka (Catastroika), red. Aris Chatzistefanou, Katerine Kitidi
    Međutim, ne treba se zavaravati – ni to nije dovoljno! Problemi s kojima nas suočava autorski dvojac svakome će se činiti poznati, njihove površinske reflekse nalazimo u europskim i svjetskim medijima, no njihovi dubinski mehanizmi ostaju zamagljeni širem pučanstvu. Mehanizmi su to neoliberalnih praksi poput masovne privatizacije, politike neotplativih javnih dugova, deregulacije tržišta (iako ta deregulacija ostaje velikim dijelom ideološka, jer deregulirano tržište zahtijeva golemu regulatnorni i represivni aparat krupnom kapitalu naklonjene Države), produbljivanja socijalne nejednakosti te smanjivanja radničkih, građanskih, pa i ljudskih prava. Ovdje dakako ne treba upasti u zamku sustava u krizi, nego otići i korak dalje, pa kako sugerira egipatski ekonomist Samir Amin, između ostalog i redovni gost SFF-a, shvatiti da je do „krize sustava došlo zbog njegova vlastitog uspjeha''. Ako su se autori u Dugokraciji bavili problematikom samog (javnog) duga, njegovog nastajanja i vječitog cirkuliranja, sada se bave njegovim posljedicama, odnosno masovnom privatizacijom koja slijedi kada zemlja-žrtva više ne može otplaćivati goleme financijske obveze nametnute od međunarodne zajednice i pripadujućih im institucija.
    Katastrojka (Catastroika), red. Aris Chatzistefanou, Katerine Kitidi
    Kada je prije nekoliko mjeseci britanski aktivistički redatelj Ross Achcroft gostovao na ZagrebDoxu sa svojim dokumentarcem Četiri jahača (u kojem je pokušao kognitivno mapirati goruće probleme globalnog kapitalizma) nekoliko je puta istaknuo činjenicu da je 97 posto svjetskog novca zapravo dug i da je dug veliki posao, možda i najveći od svih poslova. To je pak misao na koju kao da se nastavlja Katastrojka pokazujući da je politika duga, a time i radikalnih štednji pod teškom čizmom MMF-a i Svjetske banke mnogo više od discipliniranja financijski nediscipliniranih zemalja – dug je pogon globalne ekonomije i moćno oružje privatne protiv javne sfere s naznakama klasnog rata. Pojednostavljeno rečeno, sve ostalo može otići kvragu, ali dug (i naravno pridodane mu kamate) moraju se nastaviti otplaćivati.

    Kako napominje i slovenski filozof Slavoj Žižek u jednoj sceni Katastrojke, u takvim odnosima snaga demokracija je poput nekakve dječje igre koju je dopušteno igrati sve dok ne stane na put krupnom kapitalu i otplati bankarskih dugova – u protivnom demokracija je na stavljena na čekanje, suspendirana dok se ne riješe problemi velikih. Grčka je prema autorima laboratorijski primjerak nove masovne privatizacije, poput onih koje su zadesile Čile tijekom prvog neoliberalnog eksperimenta čikaških dječaka Miltona Friedmana, zatim Rusije i Istočne Njemačke nakon pada Istočnog bloka.
    Katastrojka (Catastroika), red. Aris Chatzistefanou, Katerine Kitidi
    Novinari po profesiji, Aris Chatzistefanou i Katerine Kitidi namjerno su u filmu izbjegavali novinarski diskurs uravnotežene priče u kojoj se mogu čuti obje strane, i time filmu utisnuli borbeni karakter. Katastrojka je istovremeno sjajan i tjeskoban dokumentarac, zloslutni znak svega onoga što se događa u stražnjim prostorijama velikih igrača i svega onoga što bi se još moglo dogoditi ukoliko neoliberalizam nastavi divljati. Kao što sugerira jedan od sugovornika u filmu, u Grčkoj se, kao zemlji u kojoj je rođena demokracija, danas odlučuje sudbina te iste demokracije. Povijest će pak naknadno pisati o pobijeđenima i poraženima.

    © Vedran Jerbić, FILMOVI.hr, 16. svibnja 2012.

Piše:

Vedran
Jerbić

kritike i eseji