Kada se zaista voli...

Dani europskog filma, Zagreb, Rijeka, Pula, 2. – 9 svibnja 2012: Albert Nobbs, red. Rodrigo García

  • Albert Nobbs, red. Rodrigo García

    Nedavno je američki predsjednik Barack Obama izjavio kako je njegovo osobno uvjerenje da istospolni parovi imaju pravo na brak. Osobe istospolne seksualne orijentacije morale su eto proći kroz stoljeća društvenog ponižavanja, odbijanja, skrivanja da bi predsjednik najmoćnije zemlje svijeta mogao uopće izjaviti tako nešto. To je kako stvari dakle stoje u 21 stoljeću. Film o kojem ću pisati i koji se bavi istom tematikom opisuje život u Irskoj u sto i pedeset godina ranije. Za film Albert Nobbs slobodno možemo reći kako je plod tridesetogodišnjih napora svjetski poznate i odlične glumice Glenn Close da dramu u kojoj je prvi put igrala Alberta Nobbsa napokon ovjekovječi na filmskom platnu. Close je jedna od producenata filma, koscenaristica (na priči je radio i legendarni Istvan Szabo) i glumi njoj toliko drag glavni lik. Možemo reći da je ovaj film plod ljubavi jedne glumice prema liku i drami koja ju je očarala prije tri desetljeća kada ju je prvi put zaigrala Alberta Nobbsa, ženu koja se pretvara da je muškarac da bi preživjela surove uvjete viktorijanske Velike Britanije.
    Albert Nobbs, red. Rodrigo García
    Redatelj Alberta Nobbsa je Kolumbijac Rodrigo García koji je debitantskim filmom Na prvi pogled (Things You Can Tell Just by Looking at Her) 1999. pobijedio u programu Un Certain Regard u Cannesu, osoba koja u irskoj stvarnosti 19. stoljeća može pronaći nešto novo jer tu zemlju i njezinu povijest, a samim time i dio priče promatra iz pozicije objektivnog promatrača, iz vizure dislociranog identiteta. Sličan je recept primjenjen u adaptaciji romana Jane Austin Razum i osjećaji (Sense and Sensibility, 1995) koju je režirao Tajvanac Ang Lee.

    García s lakoćom prilazi rekonstrukciji vremena i atmosfere tog tako često filmovanog stoljeća. Sama priča, situacija i mjesto u kojem se likovi nalaze podsjeća na zaplete u romanima Agathe Christie ili Altmanovu Gosford parku (Gosford Park, 2001). Dakle radi se o hotelu, osoblju koje vodi hotel i naravno gostima, stalnim i privremenim. U centru priče je eponimni junak u izvrsnoj, suptilnoj i lepršavoj interpretaciji Glen Close, kao batler koji je zapravo žena na što je prisiljena još od trinaeste godine nakon traumatičnog iskustva. Razlog iz kojeg žena postaje batler također je ekonomske prirode. Viktorijanko društvo bilo je izrazito patrijarhalno, surovo i slobodno možemo reći bešćutno, a sve to ovaj film jasno pokazuje. Glen Close u ulozi Nobbsa kao da posjeduje transcedentalne kvalitete, sa svojom gotovo prozirnom blijedom kožom, ukočenim izrazom lica i nježnim pogledom punim istovremeno suosjećanja i tihe odlučnosti vodi nas kroz film kao da na trenutke sanja, a na tenutke budna svjedoči surovoj ili banalnoj stvarnosti svijeta koji je okružuje.
    Albert Nobbs, red. Rodrigo García
    Prateći je kroz film saznajemo ponešto o posluzi i stanarima hotela, vidimo profesionalnu rezignaciju i alkoholizam kod stalnog gosta doktora Hollorana (Brendan Gleeson), pijanke i orgije mladog plemstva u liku vikonta Yarella (Jonathan Rhys Meyers) i njegovih drugova i prijateljica, a među poslugom nalazimo drugu važnu dramaturšku liniju u vezi između sluškinje Helen u fragilnoj interpretaciji Mie Wasikowske i Joea Mackinsa (Aron Johnson). Joe je mlad neškolovan ali odlučan mladić željan odlaska u Ameriku. Zaljubljuje se u Helen, a ona mu uzvraća osjećaje. Nobbs, s druge strane, sprema svaki peni skupljajući novac za malu trgovinu duhanom. Poznanstvo sa ličiocem Hubertom Pageom (u sjajnoj interpretaciji Janet McTeer koja scenaristički zaokružuje film) i njegovo slučajno otkriće da je Nobbs žena pokrenut će niz događaja koji će pokazati svu tragiku života Alberta Nobbsa u represivnom i krutom društvu u kojem je bio prisiljen živjeti. Spoznaja da je i Hubert žena i kasnije poznanstvo sa njegovom ženom s kojom živi u skladnoj lezbijskoj vezi otvorit će u Nobbsa susprezane osjećaje lezbijske provinijencije. Nobbs se zaljubljuje u Helen i stavlja joj svoju budućnost u ruke.

    García je uz pomoć snimatelja Michaela McDonougha uspio snimiti neke vrlo lijepe scene i što je još važnije sve su snimljene u funkciji filma, no scena u parku kada Helen odbija Albertovu bračnu ponudu, tuga na licu Glen Close i snijeg koji počinje padati, Helen koja se udaljava u daljinu zakrivena pahuljama, pruža nam sliku emotivnog i egzistencijalnog kraja Alberta Nobbsa i istovremeno vrlo elegantan i suptilan prikaz redateljskog umijeća. Tijekom cijelog filma, García nenametljivo daje do znanja kako Nobbsova sudbina nije herojska, pobjednička niti sretna. U atmosferi starog hotela koji stoji oronuo i do grla u talogu doživljenih scena, gledatelj ne osjeća sreću ili lakoću postojanja, naprotiv, ljudi padaju pokošeni epidemijom tifusa, posluga radi u vrlo teškim uvjetima, rađaju se djeca bez očeva, i u naoko besmislenoj tuči na kraju, od udarca glavom o zid na koji ga je gurnuo pijani Joe Mackins, fizički umire Albert Nobbs, čovjek koji je već emocionalno mrtav.
    Albert Nobbs, red. Rodrigo García
    Film postavlja mnoga pitanja, no na neka nudi i odgovore. Na primjer, otkud pojava da se žene preoblače u muškarce? S jedne se strane to može objasniti ekonomskim motivima, no ličilac Hubert živi u sretnoj lezbijskoj zajednici sa drugom ženom. Je li trauma nakon koje je Nobbs odlučio postati muškarcem jedini razlog njegovoj transgresiji? Po načinu na koji Glen Close suptilno pokazuje kako se pred Nobbsom u prisutstvu Huberta i njegove žene otkriva cijeli sretan svijet, kako sam počinje sanjati sličan san i taj ga san dovodi do okrutnog i gotovo bismo mogli reći slučajnog fizičkog kraja, sve to upućuje na Nobbsove lezbijske sklonosti. Nobbs je nakon trčanja u ženskoj odjeći po obali mora koje toliko voli, osjećajući vjetar na licu, doživio najslobodnije trenutke u čitavom životu, dok je s druge strane, na kraju spomenute scene u parku, sa suzama u očima on već praktički slomljeno ljudsko biće, bez nade i bez budućnosti.

    Albert Nobbs je vrlo dobar film, efektnog i nenametljivog vizualnog prosedea, koji dodiruje tematiku globalne ali naravno i europske stvarnosti, pitanja rodnog identiteta, gay i lezbijska prava, pitanja koja su u današnjoj Hrvatskoj vrlo često u medijima prezentirana u polemičnom tonu, pitanja na koja bi nam i ova priča, koja se događa prije sto pedeset godina, mogla dati neke odgovore. Albert Nobbs jedan je od onih ljudi za koje kažu da nije bio od ovog svijeta.

    © Nikola Strašek, FILMOVI.hr, 12. svibnja 2012.
    Albert Nobbs, red. Rodrigo García

Piše:

Nikola
Strašek

kritike i eseji