Kad se izgubi sve

Ubojstvo iz nužde (Essential Killing), red. Jerzy Skolimowski

  • Ubojstvo iz nužde (Essential Killing), red. Jerzy Skolimowski

    Za mnoge će premisa filma Ubojstvo iz nužde vjerojatno biti kontroverzna. U posljednjih desetak godina, kada su komuniste iz hladnoratovskoga razdoblja suvereno zamijenili islamski teroristi kao demonizirani Drugi, mediji su se bez susprezanja potrudili dati svoj obol antiislamskoj histeriji koja je zavladala. Muškarci s licima sakrivenim u bradama i neobičnoj odjeći odmah su detektirani kao sumnjivi pa ne-daj-bože da se kojim slučajem ukrcaju na vaš let jer ćete za njegova trajanja biti izloženi mogućim scenarijima u kojima se ponavlja jedanaesti rujna. Mainstream filmovi također su u njima pronašli nove atraktivne negativce kojima će plašiti ionako indoktriniranu publiku, što ne iznenađuje, jer se dotična produkcija uvijek trudila dodvoriti prevladavajućem društvenom ukusu i sudu.
    Ubojstvo iz nužde (Essential Killing), red. Jerzy Skolimowski
    Jerzy Skolimowski, veteran poljske kinematografije, koji se u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća istaknuo ne samo kao redatelj i scenarist (Nož u vodi /Nóz w wodzie, 1962/ Romana Polanskog) nego i glumac te dramski pisac, odlučio je okrenuti situaciju te se pozabaviti upravo demoniziranima i ispričati priču iz fokalne točke afganistanskog terorista, koji biva utamničen kao politički zatvorenik. Mnoge će redateljev pristup svakako nagnati na kritiku da autor pokušava kod gledatelja izmamiti suosjećanje prema dokazanom ubojici, međutim, Ubojstvo iz nužde lišeno je bilo kakvih sentimenata i moraliziranja, što u današnje vrijeme nije mala stvar. Po tome je blisko još jednom, također poprilično oporom filmu ratne tematike – Naredniku Jamesu (The Hurt Locker, 2008) Kathryn Bigelow. Sličnost se posebice ogleda u beskompromisnom i dehumaniziranom poimanju ratnoga užasa te gotovo dokumentaristički neposrednom realističkom pristupu građi.

    Film se otvara negdje na srednjem istoku, a radnja nije jasno prostorno i vremenski kontekstulizirana pa djelo započinie in medias res živopisno postavljenom sekvencom u kojoj grupica američkih vojnika luta kanjonom u najvjerojatnije afganistanskoj pustinji, a potom strada od bombe prestrašenoga terorista. Tu redatelj već jasno postavlja ambivalenciju u dijadi između progonitelja i proganjanih, odnosno, da budem precizan, u njoj su Amerikanci više progonitelji i okupatori, a oni s druge strane progonjeni. Statičnom kamerom snimani su prizori vezani uz američke vojnike, no kada krene potjera za ubojicom vojnika, fokalna točka postaje Mohammed, što se na stilskoj razini rješava dinamičnom kamerom iz ruke, koja gledatelju sugerira nemirnu i prestrašenu, kaotičnu perspektivu onoga koji bježi kako bi spasio vlastiti život.
    Ubojstvo iz nužde (Essential Killing), red. Jerzy Skolimowski
    Kada se u narednoj sekvenci radnja premješta u američki vojni logor, Skolimowski gotovo dokumentaristički oporo nastoji oslikati ponašanje Amerikanaca prema političkim zatvorenicima, koje je u potpunosti lišeno bilo kakva oblika humanosti. Zanimljivo je kako s američke strane ne postoji niti jedan individualiziraniji lik, koji bi se izdiferencirao iz mase, čime se naglašava određeni kolektivizam, ali isto tako i svojevrsna ispranost mozga, kojom u konačnici rezultiraju vojna obuka i poziv. Tako se pripadnici američke vojske gotovo bez emocija, robotizirano odnose, kako jedni prema drugima, tako i prema onima čiji životi leže u njihovim rukama pa je u tom segmentu implicitno sadržana i kritika američke ekspanzionističke politike kao i okrutno tretiranje političkih zatvorenika.

    Film se na zanimljiv način poigrava procesom dehumanizacije, odnosno ironično propitkuje demonizaciju neprijatelja kao potpuno dokidanje ljudskih osobina Drugih i njihovo svođenje na puki nagon. Međutim, dok centri moći sugeriraju kako su Drugi takvi sami po sebi, odnosno da je to njihovo u prirodi utvrđeno obilježje, film vješto pokazuje konstruiranost takvih stavova. Primjerice, kad se radnja seli iz Afganistana u Poljsku, gdje zbog prometne nesreće protagonist bježi u snijegom okovanu poljsku divljinu, Ubojstvo iz nužde počinje poprimati konvencije filma o preživljavanju. Posrijedi je tek vanjski okvir kojim se autor koristi kako bi razmotrio svođenje čovjeka na razinu životinje, što u slučaju ovoga filma poprima gotovo naturalističko svođenje. Naime, Mohammed, koji je zbog granatnog šoka ostao bez sluha, sasvim je dezorijentiran i ne zna gdje se nalazi. Njemu neprijateljski teren dodatno je naglašen izvrsnom fotografijom Adama Sikore, koja upečatljivo uspijeva dočarati hladno ozračje, a u kombinaciji s već spomenutom dinamičnošću slike i efektnom uporabom zvukova i šumova, doprinosi procesu očuđavanja prostora.
    Ubojstvo iz nužde (Essential Killing), red. Jerzy Skolimowski
    Navedenome je svakako pridonio i Vincent Gallo, izvrstan u glavnoj ulozi, koji izbezumljenost i prestravljenost vlastita lika uspijeva dočarati mimikom i gestama te minimumom dijaloga. Njegov je lik sveden na elementarnu razinu jer su mu sva prava i mogućnosti oduzete – njegov politički, društveni, kulturni i intelektualni status sasvim je dokinut te je kao u potpunosti obespravljen subjekt sveden na životinjsku razinu, gdje se mora boriti za puko preživljavanje. Organizam sveden na svoje primarne potrebe kao takav ni ne može birati postupke kojima će se voditi i održati, nego mora nagonski djelovati. Film se tako poigrava onom zolijanskom postavkom da se prava narav čovjeka vidi kada se jedinka podvrgne ekstremnim društvenim i biološkim determinantama. Ubojstvo iz nužde prema načinu pristupa građi te hrabrim seciranjem ljudske prirode svakako predstavlja ugodno filmsko osvježenje.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 25. travnja 2012.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji