U rudnicima Konga

Tjedan frankofonskog filma, Kino Tuškanac, Zagreb, 19. – 25. ožujka 2012.: Katanga Business, red. Thierry Michel

  • Katanga Business, red. Thierry Michel

    Povijest bivše belgijske kolonije Kongo, priča ispunjena smrću više desetaka milijuna Kongoanaca (samo u dvadesetogodišnjem razdoblju vladavine kralja Leopolda 1 u 19. stoljeću ubijeno je deset milijuna Kongoanaca), eksploatacijom zapada, uglavnom Belgijanaca, i dugogodišnjim građanskim ratovima – izazvanim izravno interesima, nekad Kraljevine Belgije, a danas multinacionalnih kompanija – svojom tragičnošću ističe se i u tugom preplavljenoj povijesti Afrike.

    Tako nije čudno da se u programu Tjedna frankofonskog filma nalazi više filmova koji se bave sudbinom bivših kolonija Francuske i Belgije, a jedna je od glavnih tema nesretni Kongo, nekadašnji Zair. Jedan je od filmova koji se bavi ovom zemljom i Katanga Business (2009), dokumentarac s reportažnim elementima i televizijskom strukturom redatelja Thierryja Michela, koji prati nekoliko ključnih igrača koji žele iskoristiti resursima najbogatiju kongoansku regiju, Katanga (jedno od najvećih nalazišta ruda dragocjenih metala na planetu). Priča se vrti oko vrijednih metala kao što su bakar, cink, kobalt, germanij, metala koji se nalaze u tipkovnici na kojoj pišem ovaj tekst i koji čine pokretačku snagu modernog, zapadnog svijeta u kojem živimo i čije blagodati uživamo. Oni koji od toga blaga ne dobivaju ništa sami su Kongoanci, stanovnici zemlje koja bi, da ne postoji prevarantski, katkad i smrtonosni utjecaj zapadnog svijeta i njegovih korporacija, bila jedna od najbogatijih zemalja, ne samo u Africi nego i u svijetu.
    Katanga Business, red. Thierry Michel
    Belgijski redatelj Thierry Michel izabrao je lakši put promatračkog, izrazito distanciranog dokumentarističkog postupka prateći paralelno guvernera Katange, predstavnika Svjetske banke, belgijske i francuske poduzetnike iz multinacionalnih kompanija, koji su tu da izvuku profit, indijske i kineske poduzetnike koji čine isto i korumpirane i nemoćne predstavnike kongoanske vlasti koji pokušavaju dobiti nešto zauzvrat. Michel pregledno izlaže priču, ali se, nažalost, uvijek nalazi uz predstavnike kompanija i vlasti, na sigurnoj distanci od ljudi koji su emocionalna srž filma. Glas naroda, koji radi i umire u najgorim uvjetima bez zaštite i osnovnih radničkih prava u rudnicima i industrijskim postrojenjima, čujemo i vidimo samo kada filmska ekipa dođe s nekim od gore navedenih velikih igrača u posjet tvornici, na poprište kakvog štrajka ili policijske intervencije.

    U filmu postoje scene štrajkova i pobuna, vidimo kako očajni radnici skaču pred kameru u želji da se čuje i njihov glas, vidimo i policiju kako ih brutalno tuče i rastjeruje, ali ubrzo odlazimo u džipovima s mjesta događaja ostavljajući doslovno i metaforički te ljude na milost i nemilost sudbini koja je kreirana u tim istim džipovima kojima se Michel koristi. Druga je velika greška što nam film ne pruža širi društveni kontekst, ne pokazuje kako i gdje ti radnici žive, ne pokazuje nam njihove obitelji, ne pokazuje nam kako se ta eksploatacija i odluke donesene na visokim mjestima reflektira na živote zajednice koja živi u Katangi. To je donekle opravdano i naslovom Katanga Business.
    Katanga Business, red. Thierry Michel
    U filmu nije prikazana povijest kolonijalizma, ne objašnjava se širi povijesni kontekst Konga kao zemlje, i Katange kao njegove najbogatije regije. Sve što vidimo nekoliko je arhivskih snimaka iz kolonijalnog doba, kada je sva iskapanja vršila belgijska nacionalna rudarska kompanija Union miniere. Te arhivske snimke zapravo su groteskni propagandni filmovi namijenjeni prikazivanju Kongoancima, ali i ljudima u Belgiji, kako bi pokazali kako se primitivna i zaostala zemlja milošću bijelog čovjeka pretvara u moderni industrijski raj. Ali to jednostavno nije dovoljno da neupućenog gledatelja upozna s dubinom problema s kojim se narod Konga i ostali narodi Afrike, resursima najbogatijeg kontinenta, svakodnevno suočavaju.

    Najbolji dijelovi filma sadrže potresne snimke rada u rudnicima, opis svakodnevnih smrti uslijed urušavanja, prikaz sprovoda jednog od radnika i scena pred kraj kada vlasnik jedne od najvećih rudarskih kompanija organizira utrke konja, dokonu zabavu za bjelačku manjinu u zemlji koju iskorištavaju i pljačkaju.
    Katanga Business, red. Thierry Michel
    Katanga Business dokumentarac je koji ne zadire ispod površine, drži distancu i katkad se čini kao dvosatna reportaža za belgijsku televiziju koja iz pozicije promatrača kao da govori: ovako stoje stvari u Kongu, u Katangi, i ništa se tu ne može promijeniti, naši (belgijski) poduzetnici čine najbolje što mogu, a jadni Kongoanci sami su krivi što nisu sposobni izvući veći profit iz naših operacija. Žalosno je što je tako zahvalna tema potrošena na hladan, suzdržan film, koji otkriva ponešto o biznisu u Katangi, ali gotovo ništa o emocijama, traumama, svakodnevnoj borbi crnih ljudi za bolji život, kao što ne otkriva ništa o tome što se skriva iza namještenih lica (maski) pohlepnih bijelih ljudi koji su u središtu redateljeve pažnje. Uz to u filmu ne postoji dramaturški luk, kraj ne donosi razrješenje a protagonisti su isti kakvi su bili na početku. Redatelj je odlučio prikazati kako izgledaju poslovne operacije nad rudnicima Katange.

    Angažiranost sama po sebi nije ni dobra ni loša, štoviše može zanimljivu temu pretvoriti u slabašni pamflet, ali gledajući ovaj film, činilo mi se kako tema vapi za aktivnijim pristupom filmaša i nudi šaroliku paletu radnji, emocija, priča koje bi sklopljene rezultirale potresnim i snažnim filmom. Ovako gledatelj ostaje distanciran od likova, od silnih milijardi o kojima pričaju, od eksplozijama razorenog krajolika iz kojega se crpi rudno bogatstvo i slijeva u naš, zapadni svijet. Kada je već odlučio da prati predstavnike krupnog kapitala, bijele moćnike koji privatnim avionima dolaze u Katangu uglavnom da donesu važne odluke, podmite nekog ili spriječe štrajk, redatelj Michel mogao je postaviti tim ljudima škakljiva i provokativna pitanja, pokušati otkriti kriju li se ispod namještenih smiješaka ikakve emocije ili razmišljanja o očitoj i beskrupuloznoj pljački Kongoanaca. No, budući da to nije učinio, film je postao hladan poput eksperimenta, distanciran gotovo kao da se radi o propagandnom filmu za belgijsku publiku, upravo nalik na arhivske materijale koje je uklopio u film kao prikaz nekih starih, moralno upitnih metoda. Nažalost, Katanga Business iz tog je razloga ispao slab film koji gledatelja ostavlja hladnim i nezadovoljnim jer je u nekoliko rijetkih scena život u rudnicima Katange pokazao potencijal za razorno kritičan i osjećajima, tragikom i nadom ispunjen film.
    Katanga Business, red. Thierry Michel
    Kada uz to vidimo da je u istom programu na repertoaru film kao što je Darwinova noćna mora (Darwin's Nightmare, 2004) Huberta Saupera, koji je sve ono što Katanga Business nije, ne mogu se suzdržati da ih suprotstavim kao dva različita pristupa filmskom dokumentarizmu. Precizan u odabiru teme, protagonista i dramaturški strukturiran tako da bez objašnjavanja pogađa u srce problema prikazujući kroz pojedinačno širu sliku društva, uvlačeći nas u sudbine ljudi koji iskreno u kameru govore o svojim osjećajima, strahovima, nadama, i na nenametljiv način otkrivaju što se krije ispod površine tog istog društva, Darwinova noćna mora film je u kojem se pred nama rastvara šarolika galerija nevjerojatnih likova i uznemirujućih događaja, a iz svake scene pršti istina snimljenog materijala. U Darwinovoj noćnoj mori ljudi ispred kamere govore iskreno o pitanjima života, smrti, međunarodne trgovine oružjem i hranom, a sam se autor uvukao, naizgled neprimjetno, u svu složenost života i odnosa u tom tragičnom dijelu svijeta i iz nje nam na svjetlo dana ili u mrak kino dvorane iznio rasute komadiće istine i laži, preživljavanja i umiranja, stvorivši mozaik koji protresa iznutra i govori neizmjerno više od distanciranog, promatračkog stava Katanga Businessa, u kojem kao da je sve, pa čak i sukobi policije i štrajkaša, banalno i udaljeno. Tek u usporedbi ova dva filma razotkrivaju se sve slabosti Katanga Businessa, koji ničim nije zaslužio da se u najavi nazove dokumentarnim trilerom, jer u njemu napetosti jednostavno nema.

    © Nikola Strašek, FILMOVI.hr, 25. ožujka 2012.
    Katanga Business, red. Thierry Michel

Piše:

Nikola
Strašek

kritike i eseji