Intimni i društveni pritisak

8. ZagrebDox, međunarodni festival dokumentarnog filma, Zagreb, 24. veljače – 4. ožujka 2012.: Nagrada publike i posebna priznanja u Regionalnoj konkurenciji

  • Bosanoga (Sasvim slučajna smrt), red. Morana Komljenović

    Morana Komljenović, mlada redateljica iz Rijeke, u produkciji Fade Ina ispričala je tragičnu priču o smrti osobe koja se nije uklapala u svoje vrijeme i društvene norme. Njezin film Bosanoga (Sasvim slučajna smrt), koji je nagrađen Posebnim priznanjem žirija, govori o životu i smrti Nenada Vižina, omiljenog riječkog hipija, čovjeka koji je u drugoj polovici sedamdesetih i početkom osamdesetih kršio ustaljene obrasce ponašanja i bio, kako ga je jedna od govornica u filmu nazvala, „Fantom slobode“ tadašnje riječke scene. U filmu govori impresivna ekipa riječkih umjetnika, među kojima su i članovi benda Let 3 te Bruno Langer. Svi oni govore o osobi koje nema pa u filmu vidimo dugokosog mladića koji uz poetičnu glazbu korača Rijekom, bos i bez majice, skrivajući lice. Vidimo ga iz daljine, kao baš tog Fantoma slobode. Bosanoga je solidan film, ali film primjereniji televizijskom dokumentarnom programu. To ne znači a priori slabost, ali ovdje kao da jest.
    Bosanoga (Sasvim slučajna smrt), red. Morana Komljenović
    Prvi je problem s kojim se redateljica suočila taj da radi film o događaju koji se zbio prije trideset godina i čiji je protagonist mrtav. Njegovi dvojnici u filmu ne uspijevaju dati poetsku dimenziju koja je trebala nadopuniti goli kostur koji čini gomila glava koje govore. Drugi je problem činjenica da se druga strana u filmu, dakle policija odnosno policajac koji je sudjelovao ili barem bio prisutan u trenutku kad je Nenad Vižin pao ili je bačen s drugog kata hotela Continental, odbila pojaviti pred kamerama te je redateljica morala kroz film razvući zvučni zapis svoga razgovora s tim čovjekom, koji nam ne otkriva puno. Bila je to hrabra, ali i očajnička odluka koju je donijela vidjevši da joj film nije izbalansiran što se tiče sukobljenih strana, riječke umjetničke omladine s jedne i policijskog aparata s druge. I zbog toga film pati iako je sam glas policajca ipak donekle iznio osnovni stav i razmišljanje druge strane.

    Ipak, Bosanoga je zanimljiv film s važnom pričom i porukom koja se suptilno provlači kroz cijelo djelo korespondirajući s našim vremenom, vremenom u kojem je razina nasilja neizmjerno porasla. Otkrivajući Vižina uz pomoć njegovih dnevnika, duboko potresne ispovijedi njegove majke (koja je emotivno možda i najjači dio filma) te iskaza njegova tadašnjeg društva, čiji se članovi, svaki posebno, razračunavaju sa svojim idealima mladosti, nostalgijom, ali i opipljivom tugom koja se osjeća kod nekih od njih, usprkos slabostima i objektivnim problemima s kojima se Morana Komljenović suočila iznoseći ovu priču, film – ako uhvatimo nit kojom se prepliće s društvom u kojem danas živimo a koje bi mladom hipi idealistu Nenadu Vižinu, siguran sam, bilo mnogo gore od onoga u kojem je živio – ne treba odbaciti. Smrt Nenada Vižina kao da je pokrenula mlade ljude i strgnula im koprenu ideala, a njegova želja da promijeni svijet nabolje ostala je nadahnuće mnogim riječkim umjetnicima, pjesnicima, prozaistima i slikarima.
    Nije ti život pjesma Havaja, red. Dana Budisavljević
    Dobitnik nagrade publike ovogodišnjeg ZagrebDoxa i posebnog priznanja u Regionalnoj konkurenciji, film Nije ti život pjesma Havaja Dane Budisavljević, bavi se drugom vrstom pritiska, onim koji se zbiva između četiri zida. Redateljica se odlučila okrenuti vlastitoj intimi, i pritisku koji osjećaju ljudi istospolne orijentacije od strane vlastite obitelji. Ne želeći se baviti širim društvenim aspektima tog problema, Dana Budisavljević gledateljima je izložila sebe i svoju obitelj na iskren, nepatetičan, emocionalno snažan način kroz priču o obiteljskim objedima (film se tako na engleskom zove Family Meals). Mislim da je tom hrabrom gestom i stvorenim filmom puno učinila za ljude koji se nalaze u sličnoj situaciji. Osim društvene vrijednosti koju ovaj film neosporno nosi, tu su i njegove filmske kvalitete. Dok su film Bosanoga sprečavale objektivne prepreke, film Nije ti život pjesma Havaja rastvara pred nama bogat emocionalan vez i isprepletene osjećajne niti jedne žene i njezina unutarnjeg sukoba koji se reflektira u odnosu s vlastitom obitelji.

    U ovom filmu kao da se naizgled ništa ne događa. Različiti članovi redateljičine obitelji kuhaju (minicuozan prikaz spremanja i konzumacije jela, koji se provlači cijelim filmom, uzdiže tu banalnu radnju na razinu metafore odnosa u obitelji), jedu, sjede i pričaju. Ali to je tako samo na prvi pogled. Važnije je ono što je neizrečeno, ili način na koji je nešto izrečeno; važniji su usputni pogledi, skriveni smiješak ili zamišljena redateljičina majka koja sama sjedi za stolom i drži se za glavu dok je kamera snima izvana kroz prozor. Ipak, gledatelj osjeća kako je ta opservacijska barijera neprimjetno srušena te emocionalno participira u filmu posredstvom redateljskog umijeća.
    Nije ti život pjesma Havaja, red. Dana Budisavljević
    Nije ti život pjesma Havaja opservacijski je, promatrački dokumentarac u kojem je kamera gledateljeva ključanica kroz koju zaviruje, u ovom slučaju, u intimni svijet jedne osobe i njene obitelji. Osim ležernosti koja je u obitelji normalna, ali ne i kada se snima, Dana Budisavljević uspjela je osim vrha ledene sante koji vidimo pokazati ili bar nagovijestiti onaj ogromni ostatak koji se krije ispod površine naizgled banalnih obiteljskih objeda, trenutaka prisutnih u svačijem životu – nedjeljnih ručaka, blagdanskih slavlja, okupljanja u kojima vrlo brzo iz ormara počinju ispadati kosturi.

    Kako je i sama protagonist svoga filma, i još njegova glavna dramaturška okosnica, izvanredno je s kakvom je lakoćom, gracioznošću i dostojanstvom Dana Budisavljević ispričala priču. U umjetnosti je često manje više, i to je ovim filmom redateljica maestralno demonstrirala. To je sofisticiran, pametan i pitak film koji o teškim temama progovara s lakoćom koja zadivljuje. Gledatelju ništa nije nametnuto, on prati nešto naizgled obično, svakodnevno, koje se režijskim postupcima pretvara u ozbiljnu obiteljsku dramu i emocionalnu katarzu cijele obitelji. Iako u filmu naizgled ništa nije riješeno, jasno je da smo svjedočili važnim trenucima u nečijem životu i dopušteno nam je da zavirimo u svijet gotovo uvijek skriven iza četiri zida. Kada događaje koje smo gledali stavimo u širi kontekst, shvaćamo kakva nam je filmska poslastica i društveno važna činjenica pružena filmom Nije ti život pjesma Havaja.

    © Nikola Strašek, FILMOVI.hr, 7. ožujka 2012.

Piše:

Nikola
Strašek

kritike i eseji