Tko je ovdje lud?

8. ZagrebDox, međunarodni festival dokumentarnog filma, Zagreb, 24. veljače – 4. ožujka 2012.: Sarah Palin – Itekako! (Sarah Palin: You Betcha!), red. Nick Broomfield



  • Što bi bilo kad bi – nedajbože! – Sarah Palin postala predsjednicom Sjedinjenih Država? Kada bi ta prijetvorna, samoljubiva, častohlepna i cinična žena preuzela vlast? Baš ništa! Ljudi (pa ni predsjednici) ne mijenjaju svijet. Još manje filmaši. Zadatak što si ga je postavio britanski redatelj Broomfield vrlo je preuzetan. Njegov dugometražni dokumentarac Sarah Palin – Itekako! (Sarah Palin: You Betcha!, 2011) pokušao je progovoriti o tomu kako nesavjesni i beskrupulozni političari manipuliraju masama. Tema je to koja unekoliko i dominira komercijalnim dokumentarnim filmom posljednjih godina. Barem nakon globalnog uspjeha Michaela Moorea. Nadalje, pitanje o tomu što je istina u ovakovom redateljskom pristupu gubi na važnosti. Jer, istina je ono što nam autor svojim filmom želi prenijeti kao svoj stav. Stoga, dokumentrani film o Sarah Palin poprima osobine osebujnog agit-prop uratka, ali čiji namjeravani globalni utjecaj ne smijemo tek tako otpisati.

    Renomirani redatelj dokumentaraca Nick Broomfield – u čijem opusu nalazimo mnoštvo utjecajnih i cijenjenih filmova s raznim festivalskim nagradama – ovdje nam želi ispričati svoju istinu o Sarah Palin. Ta karizmatična, obožavana, ali i (još više!) prezirana američka političarka na svjetsku je medijsku scenu stupila s mnoštvom kontroverzi, afera, skandala... jednostavno, metom je medijske pompe svih ovih godina. Na početku filma, Broomfield se upućuje u njezinu matičnu državu Aljasku, njezino rodno mjesto Wassila, kako bi iz prve ruke, od njezinih najbliskijih dobio odgovor na pitanje tko je (ustvari) Sarah Palin. Deklarativno se zauzimajući za tzv. objektivistički pristup, autor nam želi prenijeti poruku kako se neće zaletavati u svojim prosudbama te da će dati riječ onima kojima se može vjerovati. No već na početku to se pokazuje nemogućim zadatkom. Ljudi, uglavnom, odlučuju šutjeti. Ipak, nakon početnih neuspjeha, Broomfield uspijeva polagano odmotavati klupko misterije Sarah Palin. 

    Kako mu to uspijeva? Nakon što mu Sarah Palin na predstavljanju svoje knjige u Dallasu obeća razgovor za njegov namjeravani film, on se ponajprije upućuje njenim roditeljima. Oni mu, neizravno, spominju čitav niz osoba kao nepoželjnih da govore o njihovoj kćeri, a što autoru poslužuje kao motiv daljnjeg istraživanja. O Sarah Palin, tako, govore tek oni koju je ne vole, a ostali šute jer ih je strah! I sam se autor nedvosmisleno obraća ovim prvima i stvara svoj izrazito subjektivni stav. Naravno, nećemo mu ovo uzeti za zlo! Pravi politički dokumentarac i mora biti angažiran. Ne smije biti zastrt navodnim objektivizmom. Autorski stav svakog filma dominanta je koja ga čini autorskim. Broomfield nam, dakle, podastire dinamičan kritički dokumentarac.

    Takav redateljski pristup, rekoh već, vrlo podsjeća na filmove Michaela Moorea. Posebice je blizak njegovu portretu Georgea W. Busha u Fahrenheit 9/11 (2004). No kritički – neautorizirano izrugujući – Mooreov film bilježi pripovijest post-festum, nakon što je bivši američki predsjednik već počinio sve gadosti koje se s neskrivenim prezirom i ismijavanjem predočuju gledatelju. Broomfieldov je film u nekoliko ante-festum. Ni on nimalo ne štedi protagonisticu svoga filma. Mnogobrojne afere koje su obilježile uspon i pad te političarke, nedvosmisleno, grade odbojan stav autora prema Sarah Palin. I ne samo stoga što do kraja filma ona nije ispunila dano obećanje i dala obećani interview! Ispod pripovijesti iz hladne Wassile krije se portret emotivno hladne i krajnje beskrupulozne osobe. Dakle, dok Moore govori post-festum, Broomfield nas upozorava na nadolazeće.

    Naime, 2012. godine u Americi se održavanju predsjednički izbori, a Palin je još uvijek mogući (iako realno ne baš najizgledniji) kandidat republikanaca. Dakle, film kazuje: „Ljudi, nemojte ponoviti istu grešku kao s Georgeom W. Bushom!“ Znamo dobro, povijesni se događaji obično zbivaju dva puta – jednom kao tragedija, drugi puta kao farsa. Autorski je stav Nicka Broomfielda takav da nakon „tragičnog Busha“ ne smijemo sebi dozvoliti „farsičnu Sarah Palin“. Kakva je ona u Broomfieldovu filmu? Život Sarah Palin obilježuju bolesni karijerizam, beskrupulozno gaženje ljudi, religijski fudamentalizam i krajnja prijetvornost. Onaj tko je, recimo, gledao film Jesus Camp (2006) Heidi Ewing i Rachel Grady znat će o čemu se rado u slučaju osebujnog američkog evangelizma. Ma kakav islamski fundamentalizam! Pogledajte ovaj film pa zaključite sami s kakvom se ideološkom pozadinom diljem svijeta širi SAD-demokratura.

    Ono što posebno obilježava Broomfieldov film njegova je duhovitost. Njegovi sugovornici spremni su – iako puni gorčine – na komičan način govoriti o ignoranciji Sarah Palin. Primjerice, ismijava se njezina bazična neobrazovanost i homofobija kao i mržnja prema knjižnicama, muzejima i znanosti. S druge strane, Palin je vatrena pobornica vatrenog oružja. Njena veza s National Riffle Association (NRA) vezivna je spona s njezinim biračkim tijelom. Tu ponovno nalazimo i poveznicu s Moorem... Ovog se puta radi i o njegovu filmu Ludi za oružjem (Bowling for Columbine, 2002). Mooreova potjera za ostarjelim predsjednikom NRA, Charltonom Hestonom, čini samu poantu filma. Broomfield u svojem ostvarenju taj moment poantira u grotesknom razgovoru nakon odjavne špice. Naime, netko tko se lažno predstavlja kao Nicholas Sarkozy telefonski razgovara s Palin. Ona nasjeda na šalu i tako Broomfield zaključuje svoju političku satiru. Ne odviše duhovito, ali efektno.

    Broomfieldov je film dobar. Bio bi još i bolji da nije tako otvoreno tezičan. Ipak, autorov smisao za dinamički montažni ritam i dramaturški zabavno posložen film ovdje u punom smislu dolazi do izražaja. Političko-kritički dokumentarac očito je sve važniji trend temeljnog filmskog roda. Sarah Palin: You Betcha! vrlo je solidan prilog ovogodišnjem ZagrebDoxu.

    © Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 5. ožujka 2012.

Piše:

Marijan
Krivak

kritike i eseji