Mašta nema granica

61. međunarodni filmski festival u Berlinu: Noćne priče (Les contes de la nuit), red. Michel Ocelot; Pećina zaboravljenih snova (Cave Of Forgotten Dreams), red. Werner Herzog

  • Noćne priče (Les contes de la nuit), red. Michel Ocelot

    Premda uvrštavanje animiranih filmova u glavne programe velikih filmskih festivala nije nikakva novost (uostalom, 2001. Zlatnog  medvjeda osvojile su Avanture male Chihiro Hayaoa Miyazakija), čini se da su Noćne priče (Les contes de la nuit) veterana francuske animacije Michela Ocelota (hrvatskoj publici najpoznatijeg po filmu Azur i Asmar, pobjedniku Animafesta 2007.) selektore privukle više spojem simpatične priče (zapravo njih šest) i tehničkim rješenjima no natprosječnom kvalitetom.

    Tehnička su rješenja zanimljiv spoj drevnoga i novog – kazališta sjena, odnosno animiranja crnih sjenki u prvom planu iza kojih su živim bojama oslikane pozadine animirane u najsuvremenijoj 3D-tehnici. Taj animirani omnibus donosi šest izmišljenih bajki čija je radnja smještena u različite dijelove zemaljske kugle i u različita povijesna razdoblja, a povezuje ih činjenica da su nastali u mašti njihovih protagonista – mladića, djevojke i starijeg muškarca, koji se svake večeri nalaze u starom napuštenom kinu koje skriva tajnu, i one koji znaju kako je otvoriti može odvesti u svijet najljepših priča. Zanimljivo na razini ideje, dopadljivo u realizaciji, ali ne i mnogo više od toga.
    Pećina zaboravljenih snova (Cave Of Forgotten Dreams), red. Werner Herzog
    Još jedan 3D film izazvao je veliko zanimanje posjetitelja Festivala. Riječ je o dokumentarcu Pećina zaboravljenih snova (Cave Of Forgotten Dreams) Wernera Herzoga, koji donosi prikaz uistinu fascinantne 1994. godine u jugoistočnoj francuskoj otkrivene pećine Chauvet-Pont-d'Arc, u kojoj se nalaze najstariji poznati pećinski crteži iz vremena paleolitika, od kojih su neki stariji od 30000 godina.

    Zbog zaštite crteža pristup pećini ima vrlo malen broj ljudi i to ne tijekom cijele godine kako se ne bi narušila mikroklima. Herzog je uspio ishoditi posebnu dozvolu francuskog ministarstva kulture, koja mu je omogućila ulazak u pećinu, a gledateljima njegova dokumentarca da upoznaju te zanimljive, lijepe i vrijedne crteže koje su načinili naši daleki predci, no dokumentarac kao cjelina pati od previše prazna hoda koji tek dijelom imaju opravdanje u tome da je gledateljima potrebno vrijeme kako bi procesuirali viđeno i doživjeli ga na pravi način.

    © Goran Ivanišević, FILMOVI.hr, 15. veljače 2011.

Piše:

Goran
Ivanišević

kritike i eseji