Ponekad je dvoje nedovoljno

Troje (Drei), red. Tom Tykwer

  • Troje (Drei), red. Tom Tykwer

    U filmu Troje njemačkog redatelja Toma Tykwera pratimo ljubavni, iako ne bračni, par koji na pragu srednjih godina prolazi kroz krizu shvaćajući da je mladost iza njih i da polako postaju kao i svaki drugi par koji je komoditet stavio ispred nepredvidljivosti i znatiželje. Hanna i Simon životare u začaranom krugu obveza i (ispraznih) rituala gubeći interes za svijet oko sebe, i ta je letargija na neki paradoksalan način ono što ih drži zajedno. No to će se promijeniti kada Hanna upozna Adama, s kojim ulazi u strastvenu avanturu, dok će Simon nakon operacije karcinoma testisa jedne večeri na bazenu također upoznati Adama.

    Adam je na neki način karika koja nedostaje, slobodni duh koji ne priznaje nikakve determinizme i (nametnute) imperative, onaj koji istodobno i spaja i razdvaja, unosi djelić svježe energije u njihovu učmalu zajednicu, odbija uzimati stvari zdravo za gotovo i živi svoju svakodnevicu lišen straha od (malo)građanske osude. On je kreativni impuls koji donosi nemir, pokreće stvari i odbija priznati komodificirani status quo, on razbija i iznova (nesvjesno) usmjerava njihov odnos prema potpunom ispunjenju.
    Troje (Drei), red. Tom Tykwer
    Tykwerova misao bliska je Bertoluccijevim pokušajima konstruiranja sličnih utopijskih varijanti, ali bez njegove potrebe za tragedijom. Ide i korak dalje pa preispituje ne samo društvene norme i mladenački poriv za širenjem granica već i biološku sliku ljubavnog para sačinjenog od dvije (više-manje) komplementarne jedinke, a koja bi prema njemu mogla biti tek simbolička struktura koju smo prihvatili kao nešto toliko prirodno da jednostavno nismo sposobni razmišljati onkraj nje. Redateljski rukopis odiše mirnoćom, čak i u najtežim trenucima filma (primjerice, kada Simon odlazi na operaciju), a autor svoj narativ natapa smirujućim koktelom sjevernjačke suzdržanosti i odmjerene distance.

    Redatelj kadrove nerijetko ostavlja nedovršenima, snažno intervenirajući u cjelinu, katkad razigrano nižući fragmente, katkad dijeleći ekran na dva ili tri manja s ciljem pojačavanja unutarnarativnih antagonizama. U komparativnom smislu Troje je na neki način kombinacija švedskog filma Razumno rješenje (Det enda rationella, 2009) Jörgena Bergmarka, Ljubavnih pjesama (Les chansons d'amour, 2007) Christophea Honoréa i Sanjara (The Dreamers, 2003) Bernarda Bertoluccija, iako od svakog od tih filmova Tykwer uzima tek djeliće i sastavlja ih u svojoj neponovljivoj maniri, s neskrivenom dozom optimizma. U samom središtu filma Troje leži problematika otuđenja, straha od samoće, (post)modernog individualizma, koji je više tamnica nego oslobađajući faktor, a ponajviše od svega provlači se motiv prolaznosti, i potreba da se iskoristi vrijeme koje je preostalo.
    Troje (Drei), red. Tom Tykwer
    Tykwerov film sjajna je romantična drama inteligentnih dijaloga i zanimljivih živopisnih likova u stalnom ratu s tabuima i očekivanjima većine, a odiše nekom nesputanom životnom radošću. Lišen cinizma i patetike, Troje je jedan od ponajboljih uradaka na danu tematiku i svakako jedan od najuspjelijih naslova europske produkcije protekle godine.

    © Vedran Jerbić, FILMOVI.hr, 28. studenoga 2011.

Piše:

Vedran
Jerbić

kritike i eseji