Hrvatskim čitateljima najzanimljiviji događaj na 43. međunarodnom filmskom festivalu koji se od 4. do 12. srpnja održava u Karlovim Varima svjetska je premijera filma Iza stakla Zrinka Ogreste. Film su prvi imali priliku vidjeti novinari i predstavnici filmske industrije koji su gotovo do posljednjeg mjesta ispunili projekcijsku dvoranu što i nije čest slučaj. Svečana svjetska premijera filma odžana je trećeg dana Festivala u udarnom večernjem terminu u 20 sati čime festival odaje priznanje Ogresti koji je, kako to duhovito rečeno na konferenciji za nvinare, veteran tog Festivala. Podsjetimo, njegov film Isprani prikazan je u konkurenciji 1996, a filmom Tu prije četiri godine osvojio je Veliku nagradu žirija.
Iza stakla iskorak je u dosadašnjoj karijeri toga radatelja, njegov možda najosobniji (ne i autobiografski) film koji prati pet dana u životu arhitekta Nikole Jerena u kojima se zbivaju za njega sudbonosni događaji, nakon kojih više neće biti povratka na staro. I dok na prvoj pričesti kćerkice izgovara riječi „moj grijeh“ Nikola to čini rutinski bez želje da doista porazmisli o njima i poduzme nešto kako bi promjenio stanje u kojem se nalazi, prekine ili popravi odnose sa ženom Majom koja zna da on vec šest godina održava vezu sa poslovnom partnericom Anom.
Višekratno ponovljena simbolika alge Caluerpa taxifolia najbolje oslikava stanje njegova života – Nikola nije na vrijeme poduzeo potrebne korake, a njegova je inercija počela gušiti i živote ljudi oko njega. Inercija nije karakteristika života samo glavnih likova već i cijelog svijeta Ogrestina filma, generacije u drugoj plovini tridesetih godina na koju je ratom uskraćena mladost ostvila neizbrisiv sudbinski pečat.
U filmu gotovo da nema istinski sretna lika, a ustrajavanje na depresivnu tonu ostavlja gorak ukus u gledatelja. Jasno je da Ogresta nije zelio film koji će se publici odmah svidjeti, nego je natjerati da promisli, no pitanje je zašto je dva lika koja požele istinsku promjenu odlučio grubo kazniti.
Iznenadni završetak filma nešto je o čemu će zasigurno još biti govora, no ono što je neosporno produkcijska je razina filma. Kamera Davorina Gecla odlično prenosi duševna stanja likova i vjerno registrira napor glumaca da iskažu maksimum unutar sužena registra emocija likova koje im je nametnuo scenarij. Glumački nastupi Leona Lučeva (Nikola), Darie Lorenci (Ana), a posebice Jadranke Đokić (Maja) odlični su i vidljivo je da su sasli sa svojim likovima. Nina Violić sjajna je u maloj ulozi Anine prijateljice slobodnog duha, kao i Božidarka Frait kao Anina konzervativna majka. Dirljivo je bilo vidjeti cameo pokojne Semke Sokolović Bertok, njezin vjerojatno posljednji filmski nastupu, u ulozi pacijentice u bolnici.
Prerano je za razgovor o tome može li ovim filmom Ogresta ponoviti uspjeh od prije četiri godine, no već i samo uvrštenje hrvatskog filma u konkurenciju na uglednom A festivalu što Festival u Karlovim Varima bez dvojbe jest, velik je uspjeh hrvatske kinematografije.
© Goran Ivanišević, KULISA.eu, 10. srpnja 2008.
