Potreba i utopija
Filmonaut, ur. Tamara Kolarić i Mario Kozina, br. 3 / 2011.
-
I usputni pratitelji medija, što će reći gotovo svi obični građani, dobro su upoznati s dvjema činjenicama. Tiskani mediji u nas, a i u svijetu, već se nekoliko godina nalaze u ozbiljnoj egzistencijalnoj krizi. Bila ona stvarna ili tek posljedicom manipulacije zainteresiranih financijskih moćnika, neosporan višegodišnji trend jest prebacivanje golemog dijela tiska na virtualno, internetsko područje. Druga je činjenica da sredstva javnog informiranja i javne komunikacije, osobito novine i tjednici sa širokom ciljanom publikom, odvajaju sve manje prostora za kulturu, odnosno za pisanje o njoj izvan vizure površnog dnevnog senzacionalizma i tzv. žutila. Jedan od težih stradalnika takve politike je i film, ponajprije filmska kritika, još donedavno standardan sastavni dio najtiražnijih tiskovina iz kojih je unatrag dvije–tri godine maltene posve izbačena.
Filmofilima je, pak, poznata i činjenica da od 2006, od gašenja mjesečnika Hollywood, koji se održao respektabilnih jedanaest godina, u nas postoji tek jedan tiskani filmski časopis, 1995. pokrenuti tromjesečnik Hrvatski filmski ljetopis. Sredinom desetljeća, dakle, negdje u vrijeme utrnuća Hollywooda, objavljeno je nekoliko hrvatskih brojeva britanskog Total Filma i nekoliko brojeva časopisa Filmski oFFline, od kojih nijedan nije uspio pravo zaživjeti, a otad do danas, zadržavši se samo na internetu, u tiskanom je obliku prestao izlaziti i Zapis koji sadržajem uvelike nadmašuje okvire „biltena Hrvatskog filmskog saveza“, što mu je službena legitimacija. U tom se, dakle, svjetlu, gotovo utopijskom čini odluka uredništva filmskog polugodišnjaka Filmonaut, kojemu su dosad objavljena dva broja na internetu, da svoj mladi časopis od trećeg broja počne usporedno objavljivati i u tiskanom izdanju.
Osnovni razlog za taj postupak suprotan od uobičajenoga posve je jednostavan, objasnili su na promociji časopisa, koncem lipnja, urednici Tamara Kolarić i Mario Kozina te izdavač Dario Juričan – inače filmski redatelj i prvi čovjek tzv. filmskog inkubatora Blank u pod čijim je okriljem Filmonaut pokrenut i objavljen: čitati nešto na papiru iziskuje drukčiju vrstu koncentracije nego isto to čitati na zaslonu računala. S time se, naravno, nije teško složiti, jer koliko god internetska novinarska i spisateljska komunikacija imala prednosti, toliko ima i mana. Nije pretjerano reći ni da je pretežito oslanjanje na nju više stvar nužnoga zla negoli stvarno poboljšanje komunikacije ili istinski boljitak za čovječanstvo. Razmišljajući staromodno, što ne znači nužno i pogrešno, možemo dodati: papir je papir, čak i u smislu dugotrajnosti pohrane bitno kvalitetniji i pouzdaniji od digitalije koja je počela pokazivati svoje pravo lice vremenski ograničenog i najblaže rečeno nestabilnog arhivskog medija, dakle ni nalik konačnom rješenju za vječan i neuništiv zapis u što su nas otprilike, još donedavno zdušno uvjeravali zainteresirani predstavnici industrije.
Filmonaut se sedmom umjetnošću nastoji baviti ozbiljno. Ne, doduše, tako studiozno i opširno kao Hrvatski filmski ljetopis, ali svakako bez sklonosti umjetno napuhanim dnevnim atrakcijama i zadovoljavanja aktualnih komercijalnih diktata kakve su obilježavale Hollywood i Total Film. To, dakako, ne znači da se odriče veze s aktualnošću, no to čini na konstruktivniji način, a naročitu pažnju poklanja hrvatskoj kinematografiji. Za temu broja izabrana su Grešna filmska zadovoljstva, autora Tamare Kolarić i Maria Kozine, anketa među domaćim filmskim autoritetima o filmovima koje vole gledati iako u njima racionalno ne pronalaze pohvalne vrijednosti. Tu su i portret američkog redatelja Terrencea Malicka iz pera Gorana Sedlara vezan uz njegov najnoviji film Drvo života (Tree of Life, 2011), zatim razgovori Kozine s autorima i protagonistima svježeg hrvatskog dokumentarca Marijine (2011) Željke Sukove kao i s novim, zapaženim imenima hrvatskog filma, redateljem Neviom Marasovićem i glumicom Marinom Redžepović te razgovor Tamare Kolarić s redateljicom Sonjom Tarokić. Naravno, o njihovoj profesiji, a ne o dnevnim navikama, potrošačkim sklonostima ili ljubavnom statusu.
Sunčica Fradelić upoznaje nas s filmskim djelom eminentnog umjetnika američke avangarde Billa Morrisona, a potaknuta, čini se, nezavisnim filmom Blue Valentine (2010) Dereka Cianfrancea, Valentina Lisak u tekstu Filmski brakovi u krizi daje kratko, ali zanimljivo viđenje razlika između romantičnih komedija i filmova o braku. Mario Kozina – potpisnik najviše tekstova u trećem Filmonautu – osvrće se na nekoć u domovini Italiji pa i ponegdje izvan nje, razmjerno popularnu podvrstu krimića zvanu giallo (tema najbliže žutilu – giallo na talijanskom doslovno znači žuto – našališe se na promociji), Željko Luketić predstavlja i znalcima slabo poznat vojno-nastavni film Johna Forda Seksualna higijena (Sex Hygiene, 1942, suredatelj Otto Brower), a tekst Davida Thompsona o fenomenu Građanina Kanea (Citizen Kane, 1941) Orsona Wellesa koji od 1962. redovito zauzima prvo mjesto u dekadskom izboru najboljih filmova svih vremena u Sight and Soundu preuzet je iz siječanjskog broja tog mjesečnika. Spomenimo ovdje da uredništvo Filmonauta navodi upravo Sight and Sound kao svoj uzor te da su s njime uspjeli ostvariti izravnu suradnju u obliku činjenice da je taj ugledni britanski časopis u impresumu naveden kao Filmonautov partner. U to ime tu su i razgovori Daria Juričana s glavnim urednikom Sight and Sounda Nickom Jamesom i njegovim izdavačem Robom Winterom.
Najvrednijim se odsječkom trećeg broja Filmonauta doimaju filmske recenzije – njih dvadeset i jedna, redom o filmovima što ih razgovorno smještamo u kategoriju umjetničkih – koje zapremaju oko polovice časopisa. Mlađahno uredništvo u svoje je redove unovačilo uglavnom najmlađe i zasad mahom neafirmirane filmske zaljubljenike, a iz ponuđenih se tekstova čini da je riječ o filmoznalcima velikog potencijala. Štoviše, ove se recenzije, s gotovo neznatnim oscilacijama u kvaliteti, ne doimaju nimalo početničkima, nego naprotiv, zrelima i profiliranima kao da su ih pisali renomirani autoriteti! Stoga, navedimo ovdje imena dosad nespomenutih: Silvestar Mileta, Anja Iveković-Martinis, Lukša Benić, Toni Skorić, Tina Šmalcelj, Danijel Brlas, Ivana Palanović, Domagoj Mihaljević, Jelena Pašić, Nino Kovačić, Igor Jurilj i Uroš Živanović.
To veseli ne samo zato što nam je pružena prilika pročitati zanimljive tekstove, nego i zato što pokazuje da izgon filmske kritike iz tiražnih medija bar zasad nije negativno utjecao na zanimanje novih naraštaja za ozbiljno razmišljanje o filmu. Jedina manja zamjerka – no i to je ovisno o stavu prema tome što bi trebala biti filmska kritika, tj. što od nje očekujemo - mogla bi se uputiti na račun toga da se autori pretežno bave interpretacijama sadržaja i tematskih ideja, a tek gdjegdje posvećuju veću pažnju onome specifično filmskome.
Ne preskočimo ni još jednu Filmonautovu vrlinu, dizajn Luke Sepčića koji nenametljivo, ali uočljivo, ne gubeći zajednički tonalitet cjeline, prati, odnosno potcrtava osnovnu temu svakog pojedinog teksta. Tiskan na malom formatu, na 144 stranice, na sjajnom papiru – koji doduše, unatoč tome što daje svojevrstan štih luksuznosti izdanja, nije najsretnije rješenje za čitatelja koji se, osobito pri čitanju uz umjetnu rasvjetu, počesto mora boriti sa svjetlosnim odbljescima – Filmonaut je dobrodošao prilog tiskano-časopisnoj filmskoj publicistici u Hrvata, ne samo zbog toga što njena skromnost graniči s nepostojanjem, nego i zato što je uistinu riječ o zanimljivom i vrijednom štivu.
Na kraju, spomenimo još da uredništvo Filmonauta ne okreće leđa medijsko-komunikacijskoj stvarnosti kojom vladaju najsuvremenije tehnologije te da uz tiskano i internetsko izdanje, čim se pruži prilika, planira napraviti aplikacije za iPad i za iPod. Zbog kojekakvih u nas prevladavajućih, uglavnom nepovoljnih financijsko-distribucijskih okolnosti za malog nakladnika, tiskani Filmonaut ne može se kupiti ni na kisocima, ni u knjižarama, nego u nekoliko kina širom zemlje, a to su: CZK, Čakovec; POU, Daruvar; Kinematografi Dubrovnik, Dubrovnik; Kinematografi Osijek, Osijek; Valli, Pula; Art-kino Croatia, Rijeka; Info Zona, Split te Europa, Movieplex i Metropolis, Zagreb.
© Janko Heidl , FILMOVI.hr, 7. srpnaj 2011.
Piše:
Heidl