Tajna jednostavne, obične sreće

Još jedna godina (Another Year), red. Mike Leigh

  • Još jedna godina (Another Year), red. Mike Leigh
    Možda najveća i najspecifičnija vrlina najnovijeg filma Mikea Leigha Još jedna godina (129 min., Velika Britanija, 2010.) gotovo je potpuna odsutnost dramaturške funkcionalnosti likova. Odnosno, niti jedan lik ili njegovo zanimanje nisu osmišljeni i u cjelinu uvedeni zato da bi poslužili kao presudan čimbenik u zapletanju ili razrješenju kakve situacije. Rečeni (holivudski) model prečesto se, nije teško uočiti, uvlači i u filmove koji mu, barem naizgled, ne žele robovati, a kao svjež primjer takve nezgrapnosti možemo navesti južnokorejsku dramu Poezija (Shi, 2010.) Chang-donga Leeja. Činjenica da su zanimanja, primjerice, središnjeg para drame Još jedna godina inžinjer geologije i psihijatrica gotovo ni na koji način, a pogotovo ne u nekom ključnom smislu, neće utjecati na tijek događaja. Likovi su likovi, a ne funkcije u dramaturškoj konstrukciji, njihovi su karakteri takvi kakvi jesu i oni se ponašaju u skladu s njima. I to je, pojednostavljeno rečeno, sve. A Mike Leigh je savršeno zadovoljan samim promatranjem i prikazivanjem isječaka iz njihove svakodnevnice u kojoj se uglavnom ne događa ništa posebno. Takvo oslobađanje od uobičajenog filmsko-dramaturškog imperativa funkcionalnosti uvelike doprinosi stvaranju dojma uvjerljivosti i realističnosti kojemu Leigh teži, a istovremeno, na nenametljiv način – postupkom suprotnim od (školski) standardnog principa buđenja neizvjesnosti višestrukim zaplitanjem konaca radnje – pridonosi osjećaju nepredvidljivosti i budi interes za to što će se sljedeće dogoditi i o čemu se u filmu zapravo radi.
    Još jedna godina (Another Year), red. Mike Leigh
    Podijeljena na četiri poglavlja određena godišnjim dobima, Još jedna godina, dakle, donosi nekoliko crtica iz života Toma (Jim Broadbent) i Gerri (Ruth Sheen), londonskoga bračnoga para (na pragu) treće dobi. Ne osobito dramatične, te će situacije biti usmjerene na prikaz odnosa s nekolicinom prijatelja i rođaka – to su njihov sin Joe (Oliver Maltman), njegova djevojka Katie (Karina Fernandez), prijateljica Mary (Lesley Manville), prijatelj Ken (Peter Wight), Tomov stariji brat Ronnie (David Bradley) i nećak Carl (Martin Savage).

    Kao što smo navikli, Leigh, koji je dakako i scenarist, bavi se proučavanjem malih ljudi i njihova ponašanja, čineći to ponajprije preciznim oblikovanjem karaktera i odgovarajućim glumačkim izvedbama te učestalim oslanjanjem na krupne planove. U dobro odmjerenom opuštenom tempu pušta događaje da se sami odvijaju, usredotočujući se na dijaloške prizore koji, očito smatra, najviše govore o protagonistima.
    Još jedna godina (Another Year), red. Mike Leigh
    Iako je, tipično za Leigha, dobar dio likova duboko nezadovoljan svojim životima (u uvodnoj sekvenci, na pitanje psihijatrice kojom bi ocjenom od 1 do 10 ocijenila stupanj svoje sreće, starija žena glatko odgovara: „1“, a na sljedeće pitanje, što bi trebalo promijeniti da se njena sreća poveća, jednako glatko odgovara „Život.“), a takvi su većinom impostirani u za Leigha karakterističnom blago histerično-karikaturalnom tonu, središnji su mu junaci, netipično, zadovoljni, staloženi i razumni ljudi koji su, kako se čini, za razliku od prijatelja i poznanika (koje susreću u ovom filmu) proniknuli u tajnu jednostavne, obične sreće. Umjesto u scenarističkoj konstrukciji, Leighove su dramske silnice elegantno smještene u prostoru opreke između ljudi koji se u svojoj koži osjećaju dobro i onih koji se ne osjećaju dobro u svojoj koži. Zašto se neki ljudi uspiju ostvariti, a drugi ne, zagonetka je na koju Leigh nije ravnodušan i koju i ovom zgodom, ne zavaravajući se da će je uspjeti razriješiti, pokušava staviti pod povećalo.

    Ne tako dojmljiv kao neki od Leighovih ranijih, naročito oporo-gorkih filmova poput Razgolićenih (Naked, 1993), Tajni i laži (Secrets & Lies, 1996) ili Sve ili ništa (All or Nothing, 2002), Još jedna godina očekivano je kvalitetan dodatak vrsnoj filmografiji jednog od najvećih aktivnih filmotvoraca.

    © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 19. siječnja 2011.

Piše:

Janko
Heidl

kritike i eseji