Iskričavi dijalozi sa satiričkim ubodima

Američka nevjesta (Easy Virtue), red. Stephan Elliott

  • Američka nevjesta (Easy Virtue), red. Stephan Elliott
    Subverzivan pogled na britansku aristokraciju u burnim (i za višu klasu zlatnim) dvadesetima, Američka nevjesta u rukama Stephana Elliota biva šarmantna i prikladno drska adaptacija kazališnog komada Noela Cowarda, napisanog 1924. (koji je prvi put snimio četiri godine kasnije Alfred Hitchcock, ali kao nijemi film, što je oduzelo puno njegovoj baznoj snazi – iskričavom verbalnom), upravo zbog svojih sjajnih dijaloga bogatih satiričkim ubodima, čija rubno ironična oštrica podsjeća na kakvu light-verziju Oscara Wildea – iskričavih i duhovitih, brzih i dosjetljivih prštećih one-linera, čistih bon motova koji su ujedno Cowardov trademark, ali i istinska i ujedno najjača stavka djela u kojoj zaplet posljedično biva od sekundarne važnosti.

    Srećom, Elliott to shvaća i film uistinu teče glatko, unatoč i ponekim manjkavostima (sporadičnim nepotrebnim ustupcima publici à la slučajna smrt čiuaue; pogrešnom mješavinom glazbene podloge – uz sjajne periodne big-band / jazzy songove, tu su nažalost i suvremenije pop-pjesme koje prilično kvare opći dojam; a i film kao cjelina pomalo je light, iako i takav zahtijeva sofisticiranu publiku). Također, iako odlučan osuvremeniti Cowardov britki komad o hipokriziji i ozbiljnoj napuklosti onodobna visokoga britanskoga društva, mahom kroz inteligentno punktuirane kulturalno-genealoške razlike protagonista, redatelj u naumu biva limitiran scenarističkim prosceničnim dramskim ritmom te preokupacijama reputacijama i moralno kompromitirajućim skandalima likova („We try not to speak of it…except in public“), trajno i neizbježno vidljivo povezanima s dokonim elitističkim eskapizmom tematizirana perioda.
    Američka nevjesta (Easy Virtue), red. Stephan Elliott
    Bogati vizuali i odlični glumci pritom pridonose efektnom oživljavanju i promicanju slobodarskih ideja nauštrb rastućoj ustajalosti gospodskog staleža; u čemu se ugledni Colin Firth i Kristin Scott-Thomas snalaze očekivano vješto, sporedan cast (Kimberley Nixon, Katherine Parkinson, Kris Marshall) britanski je standardno umješan i živopisan, a posebno istaknuti treba senzacionalno lijepu i talentiranu Jessicu Biel koja svojoj glamuroznoj auto-trkačici Lariti daje uvjerljivu inteligenciju i čini je iznijansiranim likom s dozom iznenađenja, a bez klišeja.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 11. siječnja 2011.

Piše:


kritike i eseji