Kad nestane pčela...

8. Zagreb Film Festival, 17.-23. listopada 2010.: Pošast (Colony), red. Ross McDonnell, Carter Gunn

  • Pošast (Colony), red. Ross McDonnell, Carter Gunn
    Problem tajanstvenog nestanka milijardi pčela u Sjedinjenim Državama tijekom posljednjih nekoliko godina i mogućih, odnosno izglednih pogubnih posljedica te pošasti na opstanak ljudske vrste, na zabavan je, što ne znači i neozbiljan način, najširoj publici iznimno djelotvorno predstavio nitko drugi do američki komičar Jerry Seinfeld u izvrsnom animiranom filmu Pčelin film (Bee Movie, red. Steve Hickner i Simon J. Smith, SAD, 2007.) nastalom po njegovoj ideji i scenariju. Pojednostavljeno: izumru li pčele, izumrijet će i ljudi, odnosno, smanjivanje broja pčela doslovno ugrožava egzistenciju ljudskog roda.

    Pčelinji problem pojavio se sredinom ovoga desetljeća, kada su američki pčelari primijetili da iz njihovih košnica preko noći netragom nestaju deseci, pa i stotine tisuća pčela. Fizički nestanak objašnjava se time što pčele uginu nakon što odlete daleko od košnice, no pitanje na koje do danas, a fenomen se u međuvremenu proširio na cijeli svijet pa i na Hrvatsku, nije pronađen odgovor je: „Zašto se to događa?“

    O tome je otad snimljeno više dokumentarnih filmova, a Pošast (83 min, Irska, 2009.) debitanata u dugometražnom filmu Cartera Gunna i Rossa McDonnela, prikazan u natjecateljskom programu dokumentarnih filmova na 8. ZFF-u fenomen prikazuje u razmjerno objektivnom duhu, uglavnom izbjegavajući polemičnost, kao i zastupanje teze kako su i za ovo glavni krivci bezobzirne korporacije, dakle, pristup kakav je posljednjih godina poprilično učestao u dokumentarnoj kinematografiji i kakav se ovdje vrlo lako mogao primijeniti. Jer sumnja pčelara usmjerena je ponajprije na pojavu novih pesticida koji, smatraju, pčele ne ubijaju izravno, nego u drugoj ili trećoj generaciji. Proizvođači pesticida, pak, tvrde kako su njihovi proizvodi temeljito ispitani prije puštanja u optjecaj, no izbjegavaju pčelarima pokazati te studije, iako su neki, poput Bayera, barem naizgled, pružili ruku suradnje.
    Pošast (Colony), red. Ross McDonnell, Carter Gunn
    Kroz uredno izlaganje i predstavljanje Pošast upoznaje gledatelje s djelatnošću selećeg pčelarstva u Sjedinjenim Državama. U prvom planu je protestantska obitelj Seppi, nastanjena u Kaliforniji, čiji su se članovi – otac, majka i sedmero djece – sugerira se, ne bez temelja, organizirali poput pčela te svatko ima točno određen zadatak kojim doprinosi zajednici, a nešto površnije upoznajemo i nekolicinu drugih. Pošast među pčelama velik je udarac njihovu opstanku, osobito stoga što se pojavljuje približno istovremeno sa svjetskom ekonomskom krizom, no, i mogući udarac cjelokupnoj ljudskoj vrsti, jer bez oprašivanja, koje obavljaju isključivo pčele, nema uroda mnogih poljoprivrednih kultura.

    Mahom sastavljen od vizualno privlačnih kadrova snimljenih u prirodi koji se, valja naglasiti, ne čine estetiziranim eksploatacijskim postupkom u korist gledateljevog zadovoljstva jednostavno zato što je činjenica da je sadržaj prikazanoga uistinu neodvojiv od prirode, Pošast je zanimljivo, pažljivo odmjereno, uravnoteženo i suzdržano ostvarenje dobroga ritma, dramaturški organizirano i redateljski ugođeno gotovo poput promatračko-obrazovnog znanstveno-popularnog filma staroga, nesenzacionalističkoga kova.

    Negdje u drugoj polovici, film, međutim, odlazi korak dalje i gotovo nezamjetno prebacuje težište na konkretnu dramu malih ljudi. U širem smislu to je grupa pčelara koji se nađu u zrakopraznom prostoru kada shvate da ne znaju kako uopće predstaviti veličinu svog problema institucijama koje bi im, nadaju se, mogle i trebale pomoći. U užem smislu to je rečena obitelj Seppi. Nakon što smo njihovo bavljenje pčelarstvom doživjeli kao dobro organiziran obiteljski posao, kroz nekoliko snimaka obiteljskih rasprava i pregovora s korisnicima njihovih usluga koji pokušavaju skinuti cijenu shvaćamo kako je obiteljski poslovođa, najstariji sin Lance – bez sumnje radišan i predan pčelar – zapravo prilično loš i popustljiv biznismen te da je njihova cjelokupna djelatnost možda samo iluzija dobrog poslovanja koja u konačnici donosi više rashoda nego prihoda.
    Pošast (Colony), red. Ross McDonnell, Carter Gunn
    Taj novi sloj Pošast čini bitno dojmljivijim, uzbudljivijim i na razini osobnog prepoznavanja bližim običnom gledatelju, no s druge ga strane, u odsječku pregovori obitelji Seppi čini, da tako kažemo, manje poštenim prema osobama koje prikazuje, ukoliko strogo primijenimo nepisano pravilo da dokumentarni film, odnosno dokumentarist ne bi smio prikazati intimu protagonista kao ni ono što bi mu moglo naškoditi. Snimke pregovora i obiteljskih rasprava nastale su uz očitu suglasnost protagonista i nisu baš intima – mada, jednako tako, nisu baš ni javna stvar – no ipak pokazuju drugu stranu medalje, onu koju bi (potencijalni) poslovni partneri ili suradnici Seppija lako mogli zloupotrijebiti.

    Općenito gledajući, u usporedbi s desecima novijih, boljih i lošijih dokumentaraca izgrađenih na senzacionalističko eksploatacijskom pristupu, Pošast je u tom smislu prilično benigan primjer. No, s obzirom na opću suzdržanu objektivnost ta se crta ovdje pomalo neugodno ističe, a zanimljivo je kako film upravo uz taj dodatak postaje osobito upečatljiv kao i to da smjerni Seppijevi, u doba zatrovanosti ogoljavanja intime kroz bezbrojne reality-showove i njihove inačice, očito nisu smatrali da će ih taj odsječak oslikati u nepovoljnom svjetlu. Premda je, možda, sve u očima promatrača.

    Na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu (IDFA) Pošast je nagrađena Nagradom za debitantski film.

    © Janko Heidl, FILMOVI.hr,  26. listopada 2010.

Piše:

Janko
Heidl

kritike i eseji