O moralnoj krizi

Policijski, pridjev (Politist, adjectiv), red. Corneliu Porumboiu

  • Policijski, pridjev (Politist, adjectiv), red. Corneliu Porumboiu
    U Hrvatskoj se recentno ponovno razmatra pitanje dekriminalizacije lakih droga, nositelj istinski moralno dvojbena pitanja da li mladog čovjeka-konzumenta poradi lakog delikta osuditi na propast, povlačeći za sobom i pitanje posljedične svrhovitosti – je li štetnije sporadično pušiti džoint ili boraviti u zatvoru sa znatno ozbiljnijim prekršiteljima, a upravo je takva, etička, dvojba savjesnog policajca u centru promišljanja redatelja Porumboiua u ovom posve originalnom policijskom naslovu, čija se autentičnost može usporediti s onom Joon-ho Bonga u Sjećanjima na umorstvo iz 2003. godine, baš kao i efekt oduševljenja koji su oba naslova izazvala kod publike, a koji nikako nije nalik nizu popularnih televizijskih forenzičarsko-kriminalističkih serijala (CSI-nizanke).

    Tipičan pripadnik novog rumunjskog kinematografskog vala, koji redom njedri same izvrsne naslove, nakon 4 mjeseca 3 tjedna i 2 dana Cristiana Mungiua, Smrti gospodina Lazarescua Christija Puiua, Najsretnije djevojke na svijetu Radu Judea ili omnibusa Priče iz zlatnog doba, i Policijski, pridjev prikazuje obične ljude u dehumaniziranom miljeu, distinktivnim stilističkim izričajem dokumentarističko-naturalističkog pristupa i dugih statičnih kadrova. Bavili se ceausescuovskom represivnošću, kafkijanskim birokratizmom ili (i nama bliskim) postsocijalističkim raslojavanjem, novi rumunjski filmovi uvijek ostaju jednostavni, nadahnuti vlastitom prošlošću i malim ljudima u njezinu kontekstu, neizostavno ogoljela, gotovo loachovskog vizualnog estetskog odabira.
    Policijski, pridjev (Politist, adjectiv), red. Corneliu Porumboiu
    I Policijski, pridjev skroman je ali inteligentan, svojevrsni filozofski krimić sa socio-političkim podkontekstom; predano fokusiran na banalne dnevno-rutinske detalje istrage minorna slučaja, gotovo nijem i sklon real-time opservacijskim periodima; koristi li ipak riječi, one bivaju krajnje raščlanjene u vlastitoj lingvističkoj strukturalnosti, njihova konverzacija / semantička diskusija pak, neizostavno je nositelj interne kvalitativne logike s implikacijama jezičnih lingvističkih definicija. Ujedno tako gledateljeva perspektiva varira – ili postaje usklađena s onom glavnoga lika u moralnoj krizi, ili se od nje otuđuje i razilazi, iako dugi klimaks i efektan završetak (policajčeva dužnost nije slušati vlastitu savjest, intuiciju ili osjećaje, nego provoditi zakon, poručuje jednoumna pravocrtna birokratska proceduralnost finala) pridaju na snazi moralnoj ozbiljnosti i težini ovog nimalo spektakularnog, svakako neispolitiziranog, a prije svega maestralno režiranog filma.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 9. svibnja 2010.

Piše:


kritike i eseji