Prikaze i nakaze

Život i smrt porno bande, red. Mladen Đorđević

  • Život i smrt porno bande, red. Mladen Đorđević
    Socijalno-politički porno-horror. Zvuči zastrašujuće, zar ne? Koliko je strašno, opet, s druge strane, toliko je i cool. E ovo, pak, cool mnogo je bliža odrednica dugometražnog igranog prvijenca Mladena Đorđevića Život i smrt porno bande (2009). Jer, u opusu tog tridesetogodišnjaka već postoji cijeli niz kratkih ostvarenja slične provenijencije. Čak se i neki motivi iz tih filmova ponavljaju u cjelovečernjem debiju. Tako, primjerice, motiv djevojčice unakaženog lica (zbog djelovanja zasićenog urana) nalazimo već u kratkišu pod naslovom Živio mrtvaci (2000). Radi se, dakle, o posljedicama NATO-bombardiranja Srbije iz 1999. Naravno, sama tema pornografije zacrtana je u još jednom kratkom ostvarenju, komediji Pena za brijanje (2000). Tamo erotične posjetiteljice s izmišljenog planeta nagovješćuju porno-cure iz najnovijeg autorova filma. Ipak, sam Život i smrt porno bande film je koji u podtekstu nosi znatno veću ambiciju. Ova je zasigurno zacrtana i u dosadašnjoj recepciji ove, već sada, komercijalne uspješnice.

    Dakle, ta se recepcija usredotočila oko navodne autorove namjere da u svom filmu pruži kritiku moralnog i fizičkog rasapa današnje Srbije. I doista, ima nešto u tome! Ipak, u cjelini gledajući Život i smrt porno bande prije svega jest žanrovski profilirano ostvarenje, čija se socijalno-kritička žaoka povlači pred montažom atrakcija koje nosi vizualna dimenzija filma. Dramaturgija filma vrlo je jednostavna. Mladi i ambiciozni se filmski redatelj Marko (Mihajlo Jovanović), nakon niza neuspjeha u nastojanju da snimi pravi film, spetlja s producentom lokalne porno scene. Zbog kreativnih nesuglasica, ubrzo se vodi idejom da sam pokrene nešto u tom podcijenjenom umjetničkom žanru. Udruživši se s nekolicinom prijatelja, ali i s fatalnom Unom (Ana Jovanović), najprije snima kratke filmiće, no ubrzo pokreće prvi srpski porno teatar. Nakon što policija nasilno prekida inicijalnu predstavu, družina se upušta na turneju po srpskoj provinciji. Od tog trenutka Život i smrt porno bande postaje osebujnim filmom ceste.
    Život i smrt porno bande, red. Mladen Đorđević
    No, svekoliko oduševljenje njegovih aktera, nakon kratkog razdoblja entuzijazma i provoda, pretvara se u iskustvo mučnog i krvavog putešestvija. U idilu porno-groteske pred provincijalnim seoskim pukom umiješa se manipulant, navodni novinar Die Welta (Ranko Kovačević), koji družinu ucjenjuje svojim novcem. No, iza novca krije se nešto mnogo drastičnije. Naime, zapadni gledatelj traži utaživanje svojih stereotipa o egzotičnom, ali i okrutnom Balkanu. Družina treba snimati tzv. snuff-filmove. Za neupućenije, treba snimati istinsku smrt! I dok svojim prvim dijelom Đorđevićev film i nosi neke elemente komično-grotesknog, u drugom se pretvara u beskrajnu noćnu mòru. No, svojim sveukupnim bizarnim postavom, Život i smrt porno bande, ne uspijeva se uobličiti u gore spominjanu, uvjerljivu socijalnu kritiku. Zašto?

    Čini mi se stoga što je, najprije, ratna (a i današnja) stvarnost Srbije mnogo okrutnija od svakog porno-snuff uratka! Srpski (i ne samo srpski) moralni i društveni rasap natkriljuje svoj medijski i umjetnički prikaz. Jer on, pa i u slučaju Đorđevićeva filma, ostaje tek blijedim simulacrumom posvemašnjeg kraha koji obilježuje društva (post)balkanske tranzicije. Slikanje prikaza i nakaza iz današnje Srbije, na koje neki drkaju, preeksplicitan je komentar koji potcjenjuje inteligenciju gledatelja Života i smrti porno bande. Konačni, manje-više suicidalni, završetak svih pripadnika grupacije iz naslova filma, djeluje više groteskno negoli tragično. Tu grotesknost daje naslutiti i ranija sekvenca u kojoj protagonist prespava noć rušenja miloševićevskog režima nakon obilnog povraćanja poslije seksa i pića. Dakle, bljuje preko povijesnog konteksta kauzaliteta srpske moralne dekadencije!

    Život i smrt porno bande, red. Mladen ĐorđevićIpak, Đorđevićev film odaje i osebujnu filmofilsku svijest svojega autora. U jednoj sekvenci citira se završetak Pavlovićeva remek-djela Kad budem mrtav i beo (1968), a scena narkotičke orgije dobrim dijelom asocira na sličnu iz Antonionijeva filma Zabriskie Point (1970). Čestom kamerom iz ruke, fizičkim isijecanjem pojedinih sličica iz kadra, Đorđević i vizualno svoj film čini zanimljivim i za ovdašnje podneblje inventivnim. Život i smrt porno bande zasigurno bolje figurira kao film ceste negoli satira. Žanrovski je profiliran, vizualno dojmljiv, simbolički višeslojan...

    Ipak, ne treba niti prenaglašavati njegove domete. Radi se o ostvarenju koje sobom nosi veće ambicije od onih ostvarenih. U cjelokupnom regionalnom okružju, primjerice u Hrvatskoj, bilo je filmova koja su idejno višeslojniji (npr. Kino Lika), pa i šokantniji (npr. Metastaze), a i u samoj tradiciji srpskog filma nalazimo mnogo radikalnije sadržajno-formalne dosege. Naravno, mislim na već spomenuti crni talas Pavlovića, Petrovića Žilnika i Makavejeva. Posebice ovaj posljednji ukazuje na subverzivno-politički potencijal erosa. Život i smrt porno bande kao socijalno-politički porno-horror? I ne toliko zastrašujuće i, začudo, sasvim gledljivo.

    © Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 18. travnja 2010.

Piše:

Marijan
Krivak

kritike i eseji