Slojevita emotivnost

6. ZagrebDox, Movieplex, Zagreb, 28. veljače – 7. ožujka 2010.: Regionalna konkurencija (3)

  • Trifun bombaš Slađana Stojanovića

    Preostala tri srbijanska filma ovogodišnjeg Zagreb Doxa donijela su dva slabija i jedan bolji naslov – Trifun bombaš Slađana Stojanovića ostaje na razini zgodne priče, gotovo montipajtonovske humorne apsurdnosti, tipa globalno sijelo ili vjerovali ili ne, dok film ceste Kriva je Milice Đenić ostavlja dojam izrazito površna uratka, s junakinjom – zakonski tretiranom ovisnicom o drogama, čiju priču redateljica – njezina prijateljica, bilježi usputno, kao rezultat zajedničkog druženja; konstantna kamera iz ruke potencira protagonističino psihofizičko stanje i promatrana u tom kontekstu može dobiti opravdanje, ipak, finalni je utisak da je riječ o čistoj neprofesionalnosti, do razine negledljivosti (upravo zbog hand-held efekta mučnine). Raspršenost naracije i nelagodan osjećaj iskorištenosti junakinje za filmski materijal, dodatne su neizbježne impresije; tim više je posebno priznanje filmu u najmanju ruku neobičan odabir. Treći naslov zato Tačka prekida Igora M. Toholja pruža nove aspekte pri osvjetljavanju teškog poziva strojovođa, odnosno približava činjenicu učestalosti nesreća na tračnicama, pri čemu vozači vlakova postaju nehotični sudionici istih. U snažnu, potresnu priču s voljnim sugovornicima redatelj je – uz svjedočenja i rekonstrukcije, ukomponirao i drukčije kadrove (crno-bijele arhivske snimke, makete s lutkicama, fotografije dokumenata) te prezentirao naslov humane, angažirane i sigurne dramaturgije.
    Kajinov znak Tihane Kopse i Ljiljane Šišmanović
    Uz taj, još su se dva filma Regionalne konkurencije bavila prometalima – slovensko-austrijski Šentilj-Spielfeld, granični prijelaz kojeg više nema Matijaža Ivanišina (o graničnom prijelazu zatvorenom 2007. godine) i Sudbina broja 13 Irene Škorić (zapisi o životu kultnog tramvaja koji nestaje, a svojevrstan je simbol zagrebačke urbane kulture). Rađeni u skromnim uvjetima, ovi uraci pokazuju kreativnost vlastitih autora i koherentnost struktura – baš kao i dva djela koja su se bavila zatvorenicama, mahom s njihova majčinskog aspekta – Tjeskoba Damira Čučića i Kajinov znak Tihane Kopse i Ljiljane Šišmanović. Pritom prvi kao protagonistice uzima žene iz požeške kaznionice a drugi medijski eksponiranu, kontroverznu Anu Magaš; oba propovijedaju o stigmama koje društvo lijepi utamničenim osobama, oba također uspijevaju u slojevitoj emotivnosti, unatoč sporadično manje spretno razloženoj narativnosti. 
    Kajinov znak Tihane Kopse i Ljiljane Šišmanović
    Odmak od ovakve, teške osjećajnosti daje lijepo fotografiran i kompaktan, pozitivan i konstruktivan, potentan i vješto komponiran, suvisao i profesionalan film Ljudi s mliječnog puta Miroslava Mikuljana, koji bavljenje poljoprivredom i (recentno aktualnim) mljekarstvom prezentira gotovo bukoličko-pastoralnom idilom, uz pjesmu, molitvu i ples (film je, uz Sudbinu broja 13, dobitnik T-com nagrade publike). Sve u svemu, 6. Zagreb Dox u segmentu Regionalne konkurencije pružio je pregršt kvalitativno vrhunskih ili barem solidnih naslova, mahom socijalno orijentirane tematike, s ponajboljima Totó Petera Schreinera (ujedno i dobitnik Velikog pečata u Regionalnoj konkurenciji), Berlinskaya Fuga Denesa Nagya ili Duhan-djevojka Biljane Garvanlieve; a punim pogotkom pri promišljanju i buđenju interesu publike prema dokumentarnom filmu pokazalo se i prostorno izmještanje u (čestog udomitelja art-revija i programa) Movieplex Centra Kaptol odnosno sigurna i poštovanja vrijedna ruka direktora Festivala i glavnoga selektora Nenada Puhovskog, zbog čega je Zagreb Dox još jednom opravdao naslov (po)najboljeg festivala dokumentarnog filma u regiji.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 6. ožujka 2010.

Piše:


kritike i eseji