Nevidljive galerije

6. Zagreb Dox, Movieplex, Zagreb, 28. veljače – 7. ožujka 2010.: Regionalna konkurencija (2)

  • Totò, Petera Schreinera
    Zanimljivi talentirani austrijski redatelj Peter Schreiner potpisnik je filma nešto drugačijeg senzibiliteta od ostalih naslova iz Regionalne konkurencije, artističke karakterne studije mozaične konstrukcije Totò; monokromatske i izazovne, estetične ekspresije jedne neobične personalnosti – one naslovnog junaka, pripovjedača čeznutljiva za povratkom samome sebi, korijenima, djetinjstvu, personificiranima u rodnoj Italiji. Neobični, fragmentarno rezani dezorijentirani krupni planovi protagonistova lica montažno se izmjenjuju s panoramskim vistama pejzaža pod imaginativnom poetičnom kamerom Schreinera kao cjelokupnog autora filma (redatelj, scenarist, fotograf, montažer, producent). Naslov koji umješno spaja eksperimentalno i dokumentarno jest nekonvencionalno kratkometražno Jaje bugarske redateljice Ekaterine Deneve, koje u crno-bijeloj tehnici pruža kolaž apsurdnog i edukativnog, ionescovskog apsurdnog nadrealizma i dokumentarističkog naturalizma. Mehaničnost banalnih postupaka (pripremanje i jedenje jaja) od pojedinca stvara neprirodnu lutku – predstavnika i pronositelja dehumanizirana svijeta koji nas okružuje, kao da poručuje autorica.

    Jaje Ekaterine DeneveMješavina eksperimentalnog i dokumentarnog filma svakako je i Trg (20. stoljeće na filmu) plodnog autora Hrvoja Juvančića, koji u centar promatranja stavlja Trg bana Jelačića sa arhivskih snimki, a čiji materijal redukcijski probire i njime se tehnički igra (česta ubrzanja, ponavljanja, poigravanje grafikom), dinamiku postižući komentarima nekolicine sugovornika-komentatora radnje (književnik Ivan Vidić ili montažerka Davorka Feller, primjerice) plus osobnim dojmovima. Nevidljive galerije renomiranoga esejista i kritičara eksperimentalnog filma te likovne prakse Željka Kipkea pokušavaju pak progovoriti o pojmovima umjetnosti kroz žal o zagrebačkim galerijama kojih više nema, koje su imale vlastiti život izvan konzervativne mreže zagrebačkih muzeja a čije zatvaranje prezentira gušenje alternativne umjetničke aktivnosti – tog rasadnika umjetničkoga života grada. Intiman redateljev pogled, koji priča u prvom licu, Nevidljive galerije možda i jesu malo preopterećene tekstom, no svakako su vrijedno gledateljsko-informacijsko iskustvo, dodatno potcrtano lijepom, sepijastom retro-fotografijom Vedrana Šamanovića.

    Marija hoda tiho Marka StanićaUmjetnost je svoje mjesto našla i u radu Marka Stanića Marija hoda tiho, koji predstavlja legendarnu slijednicu Zagrebačke škole – fotografkinju Mariju Braut, tu purgersku Katharine Hepburn, koja je prva u gradu nosila hlače a i inače njeguje prepoznatljiv stil odijevanja i frizure. Radije intiman negoli profesionalni portret umjetnice, film Mariju Braut prati kroz njene svakodnevne rituale, priča njezin bremenit život, ali i dotiče se samog kreativnoga procesa kontrastno utemeljenih, tjeskobnih fotografija kao njegova neizostavnoga dijela. Tjeskobu promovira i lijepi i kompaktni mali film mađarskoga redatelja Denesa Nagya Berlinskaya Fuga, čije djevojčice balerine, klizanje na ledu, dječji crteži, obiteljska toplina i harmonika kao pozitivni pojedinačni pojmovi i elementi djela poput kakva ominozna puzzlea vode do šire slike – preživljavanja kroz sviranje u velegradskim pothodnicima, u kojima zvuk harmonike evocira svečanu težinu orgulja.
    oja izgubljena generacija Vladimira Tomića
    Subjektivna meditacija o vlastitome identitetu, autobiografski dokumentarac esejističkoga tipa koprodukcija je Danske i Bosne i Hercegovine Moja izgubljena generacija autora Vladimira Tomića; kroz kolaž sjećanja na djetinjstvo, rat u Bosni i Hercegovini i izbjeglištvo u Danskoj, garniran isječcima kućnih videa i televizijskih snimki, progovara o izgubljenim idealima bratstva i jedinstva, o mehanizmima brutalnih destruktivnosti u običnim ljudima, ali i o definiciji autorova nekoć multietničkog a sada slijedom događaja podijeljenog identiteta. Još jedan bosanskohercegovački film prikazan u Regionalnoj konkurenciji jest i simpatična Ostanica Rajne Radosavljević, koja na nepretenciozan i zanimljiv način razlaže o osebujnoj Stani Cerović, sitnoj starici s trademarkom hlača i francuske kape, progenitoru crnogorskog junaka, vojvode i bana Novice Cerovića, u narodu poznatoj kao ostanica – riječju, žensko dijete u obitelji koje preuzima ulogu sina kako bi se sačuvalo obiteljsko prezime.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 4. ožujka 2010.

Piše:


kritike i eseji