U srijedu 11. veljače započeo je jubilarni šezdeseti Međunarodni filmski festival u Berlinu. Za razliku od festivala u Cannesu koji je 2007. svoj šezdeseti rođendan obilježio pravom paradom redateljskih zvijezda uvrštenih u glavni natjecateljski program (u takvoj je konkurenciji trijumfirao jedini autsajder, Rumunj Cristian Mungiu s filmom 4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana), Berlinale si nije želio nametati pritisak takve vrste nego je ostao dosljedan u svojem izboru uglavnom kvalitetnih naslova koji se često ne ustručavaju progovoriti i o osjetljivijim temama.
Na tom je tragu i kineski film Odvojeni zajedno (Tuan, Yuan) Wanga Quan'ana, jednog od najcjenjenijih predstavnika mlađe generacije kineskih redatelja, laureata Berlinalea 2007. s filmom Tuyin brak, koji je otvorio ovogodišnji Festival. Svi koji su očekivali filmski glamur i spektakl, ostali su prilično zatečeni tom obiteljskom dramom, koja se dotiče i delikatne teme iz kineske povijesti. Naime, u Šangaj s Tajvana, nakon više od šezdeset godina, dolazi grupa posjetitelja među kojima je i nekadašnji vojnik Liu koji želi ponovno sresti svoju ljubav Qiao kojoj se nije javljao tijekom proteklih desetljeća, te upoznati njihovog sina kojeg nikad nije vidio. Qiao se u međuvremenu udala, rodila dvije kćeri i već je baka, a njezin miran i harmoničan obiteljski život u siromašnom okruženju, uz muškarca kojeg duboko poštuje i koji je bio uz nju u teškim godinama Kulturne revolucije, ali prema kojem nikad nije osjetila strast ljubavi, doći će neočekivano uzbuđenje nakon Liuove ponude da se razvede i s njim otputuje na Tajvan.
Odvojeni zajedno nije film velikih gesti, nego suzdržane, prigušene atmosfere bliske karakterima i dobi protagonista. Iz drugoga plana prosijava prikaz stanja u današnjem Šangaju, modernom i prilično hladnom industrijskom megalopolisu obavijenom maglom, u kojem iščezavaju četvrti u kojima nije bilo neuobičajeno za veća obiteljska okupljanja iznijeti stol iz malih kuća na ulicu. Nestajanjem starog načina života Wang Quan'an prikazat će i nestanak istinske ljudske bliskosti i topline u modernom svijetu, a to je nešto blisko većini ljudi danas, bez obzira s koje strane svijeta dolazili. Iz situacija u kojima se nalaze protagonisti izbija blagi, životni humor koji kulminira u sceni razvoda supružnika o čijem sklapanju braka zapravo nema pisanoga traga.
Magla i sivilo velegrada, koji polako prekrivaju dom koji će ostarjeli supružnici zbog rušenja svoje četvrti uskoro morati napustiti i odseliti se u stan u udaljenom neboderu, vjerno su dočarani upečatljivom filmskom fotografijom, a posebno je zanimljiv način na koji redatelj koristi glazbu. U filmu nema neprizorne glazbe, dok prizornu uglavnom izvode protagonisti i to upravo u trenucima kad im uzmanjka riječi a žele ostalima prenijeti svoje osjećaje. Premda je riječ o postupku koji se najčešće koristi u mjuziklima, količina pjesama i način na koji ih redatelj koristi (dječja pjesma progovorit će o životima starih ljudi, a Liuov izljev osjećaja prekinut će iznenadni pljusak) u filmu, Odvojeni zajedno ipak ne pripadaju toj kategoriji.
Velik dio uvjerljivosti film duguje i dobro odabranim glumcima koje predvodi Lisa Lu u ulozi Qiao Između nje i Liua Linga Fenga riječi teku teško, a iznenadna plima zapravo nikad iščezlih osjećaja dočarana je sitnim znacima pažnje, primjerice stisak ruke dok spavaju u sjedalima vlaka. Zanimljivo je da vrhovi neobičnog ljubavnog trokuta nikad ne predbacuju jedno drugome čime je podcrtano da je ljubav zapravo bezuvjetna. Qiao i Liu komuniciraju sjećanjima, a novonastalu situaciju, za razliku od mlađih generacija, prihvaćaju staračkom mirnoćom. Treći glumački veteran, Xu Chaigen u ulozi muža, dobio je prigodu pokazati nešto širi raspon emocija, a kad maska koju je nosio cijeli život konačno padne, iza nje će se otkriti istinska životna radost i beskrajna ljubav prema ženi kojoj dopušta da ode s drugim.
Odvojeni zajedno Wanga Quan'ana lijep su, melankoličan i iskreno životan, te poput svojih protagonista, iskustveno bogat film koji je svoje mjesto na otvaranju festivala doista zaslužio.
© Goran Ivanišević, FILMOVI.hr, 12. veljače 2010.
