Braća Joel i Ethan Coen ponovno su uspjela: Ozbiljan čovjek dokaz je njihove superiorne scenarističke i redateljske snage. Glavni je lik njihova filma Larry Gopnik (Michael Stuhlbarg) kojem jednog dana sve kreće nizbrdo: supruga (Sari Lennick) najavljuje razvod i želi se udati za svog ljubavnika (Fred Melamed) koji Larryja uvjerava da će sve biti uredu, sin (odlični Aaron Wolff) ima problema u školi, a kćer (Jessica McManus) potajice krade ocu novac kako bi uštedjela za plastičnu operaciju nosa. Larryjev lijeni brat Arthur (Richard Kind) uselio se u kuću uzdrmane obitelji Gopnik, te ne izlazi iz kupaonice... A, kako Larry reagira na sve to? On u svemu pokušava pronaći smisao i očajnički se trudi biti ozbiljnim čovjekom.
Ozbiljan čovjek perfekcionističko je djelo u kojem su braća Coen težila svakom kadru filma dati posebno značenje. Svi elementi filma pažljivo su odabrani i savršeno prikazuju život američkog predgrađa šezdesetih godina prošlog stoljeća. Fabula se često povezuje s biblijskom pričom o Jobu, no zanimljiva je i usporedba s Kafkinim klasikom Proces, na koji neodoljivo podsjeća radnjom i atmosferom. Larry je kao Josef K. – u svojevrsnom procesu kojeg ne razumije, ali bezuspješno pokušava pronaći njegov smisao i pritom ispašta zbog nečeg za što nije kriv.
Vrlo dojmljiv kratki film (o posjetu čovjeka koji bi trebao biti mrtav u izoliranoj seoskoj kući) prije špice Ozbiljnog čovjeka naizgled nema nikakve veze s radnjom ostatka filma. Ipak, on svojom začudnošću i dilemama oko istine i pravog značenja onog što vidimo daje ton cijelom filmu. Glavna junakinja kratkog filma svojim neočekivanim postupcima, za razliku od izgubljenog Larryja, odlučno djeluje prema svom uvjerenju.
Glumci u glavnim ulogama manje su poznati, ali vrlo uvjerljivi, osobito Michael Stuhlbarg u ulozi Larryja koji polako ali sigurno dolazi do naklonosti i suosjećanja gledatelja, stvarajući u njima želju da ga pokrenu iz mrtvila njegovih postupaka i pomognu u njegovim nedaćama. Richarda Kinda znamo iz poneke epizodne uloge u serijama koje se često repriziraju na jednoj od naših televizijskih postaja. U kompleksnom lika brata Arthura, čiji je jad i usamljenost donio s iznimnom lakoćom i uvjerljivošću, pokazao je da nije samo dobar komičar, nego i vrstan karakterni glumac.
Glazba filma, u koju je uključena i pjesma Somebody To Love grupe Jefferson Airplane, odlično je pridonijela atmosferi filma, ali i podcrtavanju karakternih osobina njegovih likova. I riječi pjesme skladno se uklapaju u film, a jedan stih je i svojevrsna poruka filma: „Bolje ti je da nađeš nekog koga ćeš voljeti.“ (You better find someone to love). Premda film završava u najnapetijem trenutku, bez konačnog prikaza sudbine njegovih likova, gledatelji mogu lako pretpostaviti što će se dalje dogoditi, jer je filmska cjelina scenaristički zaokružena.
Ozbiljan čovjek pripada samom vrhu filmskog opusa vizionarske braće Coen, i realno je očekivati da će dobiti neku od nominacija za Oscara. Riječ je o promišljenom i kvalitetnom ostvarenju koje svakako treba pogledati jer takvih filmova već dulje vrijeme nema u našim kinima.
© Goran Ribarić, KULISA.eu, 23. prosinca 2009.
