Isječak stvarnosti

Razred (Entre les murs), red. Laurence Cantet

• 
  Dobitnik Zlatne palme u Cannesu 2008, nominiran za Oscara te Europsku filmsku nagradu za film i režiju, francuski film Razred temeljen je na istoimenoj (izvorno Entre les murs – Unutar zidova) knjizi autobiografskih zapažanja svestranog (novinar, književnik, bivši član punk sastava...) Francoisa Begaudeaua. U Razredu Begaudeau (izvrsno) debitira kao glumac i na neki način ponavlja svoju životnu ulogu profesora francuskog u srednjoj školi. Pretežno u krupnim planovima, s pomičnom kamerom, bez glazbenih ili vizualnih atrakcija, pratimo zbivanja tijekom jedne školske godine u njegovoj učionici (s naturščicima koji također tumače inačice samih sebe u ulogama učenika), u zbornici i u školskom dvorištu. Naglašeno, ali nenametljivo dokumentaristički Razred se najvećim dijelom čini iznimno uvjerljivim isječkom stvarnosti te prikazom školovanja u pariškoj školi.
  
  Malo po malo, uz vrlo uspješno izbjegavanje klišeja, u prvi plan suptilno izbijaju razmišljanja o slojevitosti odnosa, odnosno generacijskih, rasnih i klasnih različitosti. Iako su svi odrasli dobronamjerni i civilizirani – adolescenti su adolescentski buntovni, drski i frustrirani, ali nisu nasilni. Odsječkom priče s naglašeno svojeglavim Souleymanom (Franck Keita), useljenikom iz Malija, predstavljen je pokroviteljsko-prezirni odnos bjeloputih Europljana prema useljenicima kao i okrutna indiferentnost čovjeka prema čovjeku, ovoga puta civilizirano umotana u razrađen demokratsko-birokratski sistem pravila koji sve upletene razrješuje izravne krivnje.
  
  Kao što se kaže da i stanka, odnosno tišina u glazbi katkad može zazvučati jače od nota, tako i Razred najglasnije i najdojmljivije odzvanja u epilogu u kojem ni filmaši, ni protagonisti ne prozbore ni slova o izgnanom učeniku – kao da ga nikad nije ni bilo. Osjećaj frustracije i tjeskobne osude civiliziranog zapadnoeuropskog (francuskog) društva, podjednako je snažan kao što je bio u tri godine ranije snimljenom, tajanstvenijem i izravnije metaforičnom Skrivenom Michaela Hanekea.
  
  © Janko Heidl, Filmovi, 19. studenoga 2009.

Piše:

Janko
Heidl