U Portorožu je od 1. do 3. listopada održan dvanaesti Festival slovenskoga filma, manifestacija koja pruža prigodu slovenskim filmašima i njihovim gostima da u tri dana vide nacionalnu filmsku produkciju u proteklih dvanaest mjeseci, cjelovečernje, srednjemetražne i kratke filmove različitih žanrova (igrani, igrano-dokumentarni, animirani...) te studentske filmove.
Program je svečano otvoren projekcijom filma Slovenka, čija se radnja odvija 2008, u vrijeme kada Slovenija predsjeda Europskom Unijom. Studentica Aleksandra želi mnogo više od onoga što joj samohrani otac iz provincijskog gradića može omogućiti, a novac za ostvarenje svojih želja zarađuje baveći se najstarijim zanatom na svijetu. Ime filma šifra je kojom Aleksandra potpisuje svoje novinske oglase. Posao ide prilično dobro, Aleksandra diže kredit i kupuje stan. No, sreća koja je prati pri izboru klijenata kao da je nestala nakon susreta tijekom kojeg europski parlamentarac doživi srčani udar i umre.
Tema maloljetničke prostitucije i prostitutki iz istočnoeuropskih zemlja intrigira brojne filmaše. Zadnjih smo godina svjedočili o njezinim različitim obradama, primjerice u žestokoj kriminalističkoj drami Lilja 4-ever (2002) Lukasa Moodyssona o šesnaestogodišnjoj Estonki koja nadajući se boljem životu završi kao prostitutka u Švedskoj, ili u poljskoj drami Prašćići (Swinki, 2009) Roberta Glinskog o četrnaestogodišnjem Tomeku koji jedinu mogućnost da zaradi dovoljno novca da ispuni želje svojoj prvoj ljubavi nađe u prostituciji. Strahovima o upadanju u lance prostitucije odlaskom na zapad rubno se bavila u rumunjska Francesca (2009) Bobbyja Paunescua, čija je naslovna junakinja tridesetogodišnja žena.
No redatelj, ujedno i koscenarist Damjan Kozole, uz scenarističku suradnju Ognjena Sviličića i Matevža Luzara, odlučio se za drukčiji pristup. Koliko god to na prvi pogled možda zvučalo i čudno, Slovenka je prvenstveno film o odrastanju, konačnom sudaru snova i želja sa tvrdim zidom realnosti. Dakle drama, te griješe oni koji očekuju da će nakon epizode s makroima film skrenuti prema krimiću. Aleksandra, koju je dojmljivo utjelovila debitantica Nina Ivanišin, djevojka je lijepa lica na kojem nije teško pročitati tipično mladenačko nezadovoljstvo i ljutnju na mnoge stvari oko sebe. Aleksandra se igra manipulirajući ljudima oko sebe, nalazeći dozvolu za takvo ponašanje u činjenici da je neželjeno dijete svoje majke koja je zasnovala novu obitelj.
Trenutak susreta s makroima koji je uvjeravaju da počne raditi za njih (pritom koristeći metode poput vješanja svoje potencijalne klijentice preko balkona nebodera), trenutak je drastične promjene. U tom času ona više ne drži uzde svog života čvrsto u rukama, te je prisiljena činiti kompromise na koje prije toga nikad ne bi pristala. Primjerice, prvi je put vidimo da pristaje na seks s naznakama perverzije (kuhinjske gumene rukavice na rukama klijenta). Prikaz Aleksandrinog poslovnog života, posebice s obzirom na posao kojim se bavi, zapravo je prilično konzervativan. Tek u jednoj kraćoj sceni prikazan je žestoki, no ipak konvencionalan, seksualni odnos, dok se u drugim prilikama kamera gasi kad se odjeća počne skidati i pali kad se odjeća oblači.
Premda filmom dominira Aleksandra, priličan prostor dobio je i njezin otac Edo (Peter Musevski u za njega uobičajenoj, no ne i manje uvjerljivoj ulozi sredovječnog luzera). Premda film u tim trenucima ponešto uspori, oni su nužni jer daju uvid u sredinu iz koje je protagonistica potekla i iz koje želi po svaku cijenu pobjeći, dok će u završnici upravo povratak u takvo okruženje biti njezina pokora za počinjene grijehe.
Slovenka je prije slovenske premijere u nešto više od mjesec dana obišla tri međunarodna filmska festivala – Sarajevo, Toronto i Reykjavik, a njezin se festivalski život nastavlja, dok je kinodistribucija u Sloveniji započela dan nakon prikazivanja u Portorožu. Veseli da će se na festivalima kao jedna od zemalja koje su sudjelovale u njezinu nastanku uz Njemačku i Srbiju navoditi i Hrvatska, jer je hrvatsko Ministarstvo kulture prepoznalo vrijednost projekta i pružilo mu (u ukupnom budžetu istina neveliku) potporu, kao i nekolicina međunarodnih filmskih fondova.
Goran Ivanišević, KULISA.eu, 5. listopada 2009.
