Godine mržnje i nježnosti

Akvarij (Fish Tank), red. Andrea Arnold

  • Akvarij (Fish Tank), red. Andrea ArnoldLjudi su često vrlo okrutni. Baš kada pomisliš da si našao srodnu dušu, grubo te spuste na zemlju s koje si netom poletio. Oni koji inače sve znaju, rekli bi: »To ti je život...«. No, kako bi to shvatio – trebaš najprije odrasti.

    Akvarij (Fish Tank, 2009), drugi cjelovečernji igrani film britanske redateljice Andree Arnold, jest priča o odrastanju, o tom bolnom no neizbježnom procesu. Pripovijest govori o petnaestogodišnjakinji. Dakle, djevojci u godinama mržnje i nježnosti. Tinejdžerica Mia, kao što je danas valjda primjereno njezinoj dobi, mrzi sve oko sebe. Ponajviše samu sebe! Zbog čega? Naravno, zato što traži malo nježnosti i pažnje. Najprije od svojih ukućana, pa onda i od vršnjaka koji jednako traže svoje mjesto u vremenu i prostoru.

    Akvarij (Fish Tank), red. Andrea ArnoldOkolnosti su joj krajnje otežane. Obitelj u kojoj živi je – obično se to tako kaže – disfunkcionalna. Samohrana majka dvije kćeri (Kierston Wareing) u pauzama između alkoholnih seansi traži muškarca koji bi se brinuo o tri žene. Connor (Michael Fassbender) će biti prolaznikom kroz ženski život. Odigrat će ulogu njihove osebujne katarze, iluzije, čežnje i... prevare. Nakon što je nakratko ljubavnikom majke, pa čak i ocem dvjema sestrama, vratit će se u realnost supruga i oca iz koje je privremeno pobjegao. No, kako već rekoh, ovo je priča o odrastanju. Neprilagođena Mia Williams (sjajna debitantica Katie Jarvis) potražit će svoj put u tom teškom pothvatu.

    Akvarij je rađen s velikim razumijevanjem redateljice prema protagonistici. Niti u jednom trenutku Andrea Arnold neće iznevjeriti Miju. Ona će ispunjavati redateljičine kadrove u pravom sestrinskom odnosu. Jer, Akvarij jest i pripovijest o ženama. O onome nježnom, krhkom, povredljivom; o onome ženskom u muškome svijetu oko njih. Jedini smisao u suočavanju s njime Mia pronalazi u plesu. Sekvenca, pak, plesa triju žena prije konačnog rastanka izravna je slika spomenute ženske ranjivosti. Metafora je to imaginarnog, simboličkog, tihog otpora realitetu. Taj će otpor, čini se, biti ugašen na samome kraju filma. Nakon razočaranja i prvog seksualnog iskustva sa starijim Connorom, Mia odlazi s vršnjakom.

    Akvarij (Fish Tank), red. Andrea ArnoldSraslost autorice s likom Mije počesto je sasvim izravno iskazana. Česta kamera iz ruke (Robbie Ryan) doslovno nas potresa zajedno s tinejdžericom. Njezini stalni bijegovi, prenaglašenošću predstavljaju možda stereotipnije, slabije dijelove filma. Dramaturški se, pak, najneuvjerljivijom čini Mijina otmica Connorove kćeri u jednoj od završnih sekvenci. Putešestvije prema morskoj obali, pa zatim Connorov trk za Mijom, djeluju pomalo šablonski. 

    Ipak, preostali dijelovi Akvarija vrlo su uspjela drama. Iza naizgled grubog naturalističkog postava krije se gotovo čehovljevska simbolika tri sestre. Pretjerujem? Ne, jer upravo u neskladu izgovorenog i učinjenog postiže se osebujna suptilnost. Likovi čine upravo suprotno od onoga što pričaju o svojim osjećajima. Pravi je to čehovljevski moment! Jedini obiteljski izlet muškarca i tri žene u prirodi pruža nam takav oslonac u samoj filmskoj pripovijesti. Ulovljena riba na suhome simbolička je slika cijeloga Akvarija. Pas koji je kasnije proždre prizemljuje iluzije triju žena!

    Akvarij (Fish Tank), red. Andrea ArnoldPo treći put spominjem – ovo je film o odrastanju. U svojem postavu podsjetio me na jedan drag mi film. No, tamo se radilo o dječačkom sazrijevanju. Naime, Kusturičin prvijenac prema Sidranovu scenariju, posveta neorealizmu Sjećaš li se Dolly Bell? (1981) nostalgična je pripovijest o odrastanju – ali u posve drugom, socijalnom kontekstu.

    U tradiciji navlastite kinematografije mogu se iščitati izravniji utjecaji. Svojom poetikom, proizišlom iz betonskih predgrađa i socijalnog miljea niže britanske klase, Andrea Arnold umnogome se nadovezuje na filmove iz BBC-jeve Wednesday Play serije. Tamo su svoje prve, ali i neke najvažnije filmove, snimili Mike Leigh, Ken Loach, David Leland...

    Akvarij (Fish Tank), red. Andrea ArnoldI sama je Andrea Arnold svoju vježbu za Akvarij odradila u kratkoj priči slične tematike. Pripovijest filma Wasp (2003) govori o samohranoj majci četiriju kćeri iz Dartforda. A u Dartfordu je redateljica i pronašla protagonisticu Akvarija. Ta talentirana plesačica pokazala se pravim izborom za naslovnu ulogu filma. Mia Jarvis, nadamo se, bolje će proći na nekim budućim filmskim audicijama nego što joj se to desilo na onoj plesnoj u Akvariju!

    Andrea Arnold, pak, drugim se cjelovečernjim ostvarenjem pokazala autorskim dobitkom kako za britansku tako i za europsku kinematografiju.

    © Marijan Krivak, KULISA.eu, 16. listopada 2009.

Piše:

Marijan
Krivak

kritike i eseji