Iz povijesti svjetskog filma

  • Brojnost njegovih dobrih filmova može pratiti samo njihova žanrovska i tematska raznolikost

    Portret umjetnika: Howard Hawks (Goshern, 30. svibnja 1896. – Palm Springs, Kalifornija, 26. prosinca 1977.), američki filmski redatelj i scenarist

    Piše: Nikola Strašek
    Howard Hawks (Goshern, 30. svibnja 1896. – Palm Springs, Kalifornija, 26. prosinca 1977.), američki filmski redatelj i scenaristOsim žanrovske raznolikosti te sklonosti izvrtanju njihovih konvencija, Hawksovo djelo stilski je prepoznatljivo upravo po odsustvu karakterističnih obilježja, retoričkih efekata, ili kako se precizno i kraće izrazio Orson Welles: „John Ford je poezija a Howard Hawks proza“. U pitanju je sigurno jedan od najvažnijih filmskih stvaralaca u povijesti, čiji je rad obilježio začetke Hollywooda.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Beskompromisan pionir nezavisnog filma

    Portret umjetnika: Samuel Fuller (Worcester, Massachusetts, 12. kolovoza 1912. – Los Angeles, California, 30. listopada 1997.), novinar, pisac, filmski redatelj, scenarist i glumac

    Piše: Nikola Strašek
    Filmski opus Samuela Fullera za svakog je ljubitelja filmske umjetnosti nezaobilazan, a redatelji njegovog kova danas su praktički nemogući. Bio je jedan od pionira nezavisnog filma, beskompromisan i zauvijek svoj, spreman na rizik i bez potrebe da se ikome svidi – karakteristike jednako rijetke u filmskom svijetu kao i među ljudima uopće....pročitajte cijeli tekst...
  • Stilski izgrađen, poetski precizan i ljudski ranjiv umjetnik

    Portret umjetnika: Aki Kaurismäki (Orimattila, Finska, 4. travnja 1957.) filmski redatelj i scenarist

    Piše: Nikola Strašek

    Aki Kaurismäki jedan je od onih umjetnika koji svojim djelima umanjuju našu samoću, a kozmičku pustoš koja se širi svijetom izvrću i poništavaju srcem i vjerom da ćemo jednom – ako ne i prije, postati dostojni njegove ljubavi. Svijetu i čovjeku današnjice potrebni su filmovi Akija Kaurismäkija – njegova nježnost, humor i dobrota, izoštrena socijalna perspektiva i slavljenje najslabijih. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Autentično majstorstvo, progresivni svjetonazor i neuništiva sklonost subverziji

    Portret umjetnika: Luis Buñuel (Calanda, 22. veljače 1900. - Ciudad de México, 29. srpnja 1983.), španjolski filmski redatelj

    Piše: Nikola Strašek
    Luis Buñuel (Calanda, 22. veljače 1900. - Ciudad de México, 29. srpnja 1983.)Luis Buñuel dio je iščezlog svijeta u kojem je umjetnost – a posebno film, bila nešto više od sredstva za zaradu i zabavu, kada su se mogućnosti za društvene promjene i filma kao umjetnosti činile jedva naslutive. Spoj nadrealističkog pokreta i komunističke ideje u dvadesetim godinama prošlog stoljeća pripada ključnim umjetničko-ideološkim susretima iz kojih se rodilo naše vrijeme i umjetnost 20. stoljeća. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Po-etika dokumentarnog filma

    Portreti umjetnika - Različiti pristupi dokumentarnom filmu: Werner Herzog (Minhen, 5. rujna 1942.), redatelj i Krzysztof Kieślowski (Varšava, 27. lipnja 1941. - 13. ožujka 1996.), redatelj

    Piše: Nikola Strašek
    U ovom tekstu autor analizira različite pristupe dokumentarnom filmu kroz djela dvojice velikana filmske umjetnosti - redatelja Wernera Herzoga i Krzysztofa Kieślowskog, i pokušava pomiriti naizgled nepomirljivu kontradikciju u Godardovoj slavnoj rečenici kako su najbolji igrani filmovi slični dokumentarnima a najbolji dokumentarni igranima. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Umjetnik koji u svojim dokumentarcima fiksira suštinsku kvalitetu bezvremenog i univerzalnog

    Portret umjetnika: Artavazd Pelešjan, redatelj (Gyumri, Armenija, 22. veljače 1938.)

    Piše: Nikola Strašek
    Pelešjanovi filmovi kao da ne postoje i ne traju u našem ljudskom, pedantno usitnjenom vremenu nego u primordijalnom, geološkom, kozmičkom i na beskraj oslonjenom trenutku koji se ne mjeri danima i životima nego silama i ciklusima koji u sebi sadrže i odražavaju sve što postoji. Dokumentarni filmovi u njegovim autorskim rukama fiksiraju suštinsku kvalitetu bezvremenog i univerzalnog. Ono što u Pelešjanovim vizijama uvijek stoji u centru, održava balans i u čemu je koncentrirana njihova neovdašnja snaga i neprolazna divota upravo je čovjek i autorova ljubav prema njemu i svijetu u kojem postoji jer tek kraj malog ljudskog lika monumentalnost Pelešjanove vizije dobiva smisao i perspektivu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Misaoni i umjetnički pothvat koji i danas fascinira

    Teorem (Teorema), red. Pier Paolo Pasolini – Ciklus filmova Piera Paola Pasolinija, Kino Tuškanac, ožujak 2022.

    Piše: Marijan Krivak
    Film Teorem dokaz je posljednje, kafkijanske nade u ovosvjetovnu moć pisanja. Kod Piera Paola Pasolinija je to bilo i snimanje filmova. Doista, kino je „forma koja misli“ (Godard). Misliti, pisati, biti… stvarati slike i riječi novih svjetova u filmovima. Neprijeporno siguran u proročku snagu pokretnih slika, Pasolini je dokazao svoj Teorem. Misaoni je to i umjetnički pothvat koji nas i danas fascinira. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vizualni spektakl revolucionarne strukture

    Ludi Pierrot (Pierrot le fou), red. Jean-Luc Godard, Francuska, 1965.

    Piše: Marijan Krivak
    Ludi Pierrot i danas plijeni pozornost i provocira intelektualni angažman. U njegovoj revolucionarnoj strukturi Godard se približava prevratničkoj filozofiji jednog od najutjecajnijih mislioca tog doba u Francuskoj - Gillesa Deleuzea. Film pršti od pokreta, kako samog vizualnog spektakla i njegove razbarušenosti, tako i onog koji potiče na promišljanje „debakla i očaja svijeta kao egzistencijalne tjeskobe postojanja“. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Utopijska misao uobličena u umjetničkoj formi kina

    Obiteljski portret u interijeru (Gruppo di famigliainun interno), red. Luchino Visconti, 1975.

    Piše: Marijan Krivak
    Obiteljski portret u interijeru nastao je kao pretposljednje cjelovečernje djelo Luchina Viscontija, sa svim osobinama potpune misaone zrelosti. On je utopijska misao, koja se filozofski uobličuje u umjetničkoj formi kina. Gotovo benjaminovski, i ovaj Viscontijev kasni film signum je spašavanja neke drukčije, bolje prošlosti. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ultimativno remek-djelo Kaurismäkijeva opusa

    Unajmio sam plaćenog ubojicu (I Hired a Contract Killer), red. Aki Kaurismäki, 1990.

    Piše: Marijan Krivak
    Kaurismäkijevo djelo Unajmio sam plaćenog ubojicu odlikuje uobičajeni redateljev izvedbeni minimalizam, te afirmacija humanosti i solidarnosti među prezrenima. Politički je to film bez politike! Kaurismäki nikad nije napravio jasniju kino-artikulaciju vlastita svjetonazora. Naoko mali film, ultimativno je remek-djelo njegova opusa te mnogo više od postmodernističkog pastiša kino i literarnih žanrova. Film je to koji nadilazi granice medija i pokazuje ono što Kaurismäki ustvari jest. Punk-poetika ovog minimalističkog ostvarenja romantička je gesta solidarnosti svih „prezrenih na svijetu“. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Osobine redateljskog stila u savršenom omjeru

    Čežnja Veronike Voss (Die Sehnsucht der Veronika Voss), red. Rainer Werner Fassbinder, 1982.

    Piše: Marijan Krivak
    Čežnja Veronike Voss pretposljednji je Fassbinderov film, dovršen tek netom prije prerane mu smrti u 37. godini života. Naslovna protagonistica (Rosel Zech) savršeno se uklapa u niz autorovih nesretnih žena koje boje univerzum njemačkog kino-genija. Radi se o lijepim, ali usudno melankolično-neuralgičnim osobama koje traže ljubav i privrženost, a same su izgubile sposobnost pružiti je. Posebično u slučaju Veronike Voss, te žene pripadaju svijetu spektakla i glamura, u kojemu im glumački milje sputava spontanost emocije i gdje obitavaju u paralelnim, medijskim svjetovima. Fassbinder ostaje uvijek iznova otvorenim propitivanjima egzistencijalne tjeskobe svakodnevne jednoličnosti bivanja, usamljenosti i želje da se bude voljenim. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Karizmatičan glumac s istaknutim umjetničkim integritetom

    In memoriam: Sean Connery (25. kolovoza 1930. - 31. listopada 2020.)

    Piše: Tomislav Čegir

    Karizmatičan, opušten, privlačan, sasvim u skladu s temeljnim postavkama lika, ali i s modernističkim diskursom 1960-ih, Sean Connery je zasjenio druge, itekako vrsne glumce koji su tumačili znameniti špijunski lik. Uloge je birao prema vlastitim interesima, smatrao je da je važnije ostvariti vrsno tumačenje nego tek unovčiti status. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Avangardni bezvremeni klasik

    Retrovizor 1950-59 (1. srpnja - 22. listopada 2020., Kino Tuškanac): Bijeli sob (Valkoinen peura), r. Erik Blomberg

    Piše: Katarina Marić
    Bijeli sob je po mnogočemu zavrijedio izaći iz opskurnosti i dobiti priznanje kakvo zaslužuje – i ne samo zato jer je riječ o vrlo neobičnoj interpretaciji vampirizma s unikatno nordijskim utemeljenjem, nego prvenstveno stoga jer se radi o formativnom i nezaobilaznom naslovu fantasy-žanra. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Topla slavenska duša i tipični češki osjećaj za detalje svakodnevice

    In memoriam Jirí Menzel (Prag, 23. veljače 1938. - 5. rujna 2020.)

    Piše: Marijan Krivak
    Menzel plijeni osebujnom sjetom sve od svog kino-prvijenca. Cijeli jedan naraštaj djece socijalizma oduševljavao se Strogo kontroliranim vlakovima (Ostre sledované vlaky, 1966) za koji je ovjenčan nagradom Oscar. Smisao za ritam filmske priče Menzelov je ponajveći doprinos srednjoeuropskom kino-mediju tih godina....pročitajte cijeli tekst...
  • Ikona filmske glazbe

    Sjećanje na Ennia Morriconea (10. studenoga 1928. - 6. srpnja 2020.)

    Piše: Tomislav Čegir
    Nema dvojbe da su neki primjeri Morriconeova stvaralaštva dostigli i ikonografski status, instantnu prepoznatljivost. Glazba Ennia Morriconea - i ne samo filmska, neupitno spada među vrhunska kulturna i umjetnička postignuća dvadesetoga i dvadeset i prvoga stoljeća.  Morricone je u panteonu filmskih skladatelja za mnoge, a čini se i za potpisnika ovih redova, u samom vrhu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Umjetnička filmografija koja pooduhovljuje

    Kino Tuškanac - Portreti: Asketski stil Carla Theodora Dreyera (13.-22.6.2020.): Riječ (Ordet), Stradanje Ivane Orleanske (La passion de Jeanne dArc), Dan gnjeva (Vredens dag), Vampir (Vampyr)

    Piše: Katarina Marić
    Avangardna apoteoza patnje epskih dimenzija, mistički martirij ultimativne estetičnosti, remekdjelo interpretativne ekspresivnosti Renée Jeanne Falconetti, Stradanje Ivane Orleanske pak, ekranizacijom autentičnih transkripata sa suđenja, evocira dokumentarnu snimku procesa i postaje ultimativna umjetnička sfera koja, nadrastavši samu sebe postiže intencionalno i instantno pooduhovljenje svojih spektatora. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Subjektivno i hermetično

    Feljton Smrt na filmu (22): Doppelgängeri: disocijativni poremećaji (2)

    Piše: Katarina Marić
    Priča o dvije sestre tako je mogao biti posve savršen film, da nije vrlo subjektivna i do određene mjere čak hermetična, ambigvitetno riješena završetka, koji omogućuje višestruke interpretacije i koji golemu većinu publike ostavlja u nagađanjima, osim ako se ne odluči film pogledati barem još jednom, što nikako nije neisplativo....pročitajte cijeli tekst...
  • Ekstravagantna bukolika

    Ukrajinski poetski film (15.-18.10.2018.): Predvečerje Ivana Kupala (Vechir na Ivana Kupala), red. Jurij Iljenko

    Piše: Katarina Marić
    Neobičnim perspektivama i kutevima snimanja, bogatom scenografijom i živopisnim koloritom koji uvijek podcrtava raskošnu vibrantnost narodnih  nošnji, nizom nezaboravnih kadrova kreirajući kompleksnu, avangardnu i ekstravagantnu bukoliku o nepobjedivosti ljubavi, Iljenko maestralno prenosi svoju fantazmagorično-psihodelično--nadrealnu ikonografiju....pročitajte cijeli tekst...
  • Vizualizirana filozofija egzistencije

    Sjenke (Shadows), red. John Cassavetes

    Piše: Marijan Krivak
    Kako ne bismo pretjerali u fil(m)ozofskim asocijacijama, reći ću da Sjenke i danas – skoro šest desetljeća od svog nastanka, djeluju zabavno i svježe. Odlični i entuzijastični glumci, sjajna jazz-glazba, dinamična kamera i montaža....pročitajte cijeli tekst...
  • Poziv na suočenje

    Idi i gledaj, r. Elem Klimov

    Piše: Marijan Krivak
    Prikaz brutalnosti rata ovdje je doista ostvario najveći mogući „emocionalni intenzitet“. Dojam užasa koji prenosi vizualna tekstura na neki nas način katarzički dovodi do spomenute teorije uzvišenog. Strah i užas kroz koji se prošlo nije završio tek naricanjem. Posredovanje ratnog iskustva Klimov je izveo na artistički sugestivan i dotad neviđeni način. Jer umjetnički prikaz zla nije sveden na fatalni usud. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad je revolucija – utopija

    Pola stoljeća slavnih filmova, Kino Tuškanac, Zagreb: Rat je završen (La guerre est finie), red. Alain Resnais

    Piše: Marijan Krivak
    Danas, pola stoljeća nakon Resnaisova filma suočeni smo s potpunim izostankom nade i mogućnosti promjene. Tako da nam naslov Rat je završen zapravo postaje znakom kraja borbe… i revolucije. Ima li lijeka svoj toj de-evoluciji koja razara želju za slobodom? Ostaje li revolucija tek melankoličnim momentom europskog Duha? Preteško je to pitanje za ovaj kratki zapis o nostalgiji ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tamo gdje gore knjige...

    Pola stoljeća slavnih filmova, Kino Tuškanac, Zagreb: Fahrenheit 451, red. François Truffaut

    Piše: Marijan Krivak
    Što nam danas govori Fahrenheit 451?  U doba sveopće prisutne informacijsko-komunikacijske culture (ili barbarstva?) ponovno smo suočeni s potpunim nipodoštavanjem kulture Čitanja, Pisanja i Mišljenja. Kroz naoko sasvim transparentan svijet slobodnog medijskog i inog digitalnog općenja, ceri nam se zloduh dobrovoljnog ropstva gadgetima koji čine čovjeka – suvišnim ...pročitajte cijeli tekst...
  • Potrošeni ideali

    Filmski programi Hrvatskog filmskog saveza – Ciklus filmskih pedesetogodišnjaka: Zabrana lova na lisice (Schonzeit für Füchse), red. Peter Schamoni

    Piše: Marijan Krivak
    Peter Schamoni je za svoj prvijenac Zabrana lova na lisice dobio Srebrnog medvjeda 1966. Ipak, taj film tek je jedan od nagovještaja nadolaska istinski značajne grupe njemačkih autora: Wendersa, Herzoga i, nadasve, Fassbindera. Naspram tih istinskih revolucionara njemačkog kina, Schamoni ostaje tek – dobar redatelj. Ipak, ni to nije zanemariv obol uzbudljivim europskim šezdesetima ...pročitajte cijeli tekst...
  • Filmski trag rock-kameleona

    Sjećanje: David Bowie (8. siječnja 1947. – New York, 10. siječnja 2016.)

    Piše: Janko Heidl
    Tijekom četrdesetak godina Bowie je glumio ili svoj lik posudio u dvadesetak filmskih komada, a zapaženu je, odnosno veliku glumačku dramsku ulogu dobio u ratnoj drami Sretan Božić, g. Lawrence (Merry Christmas Mr. Lawrence, 1983) Nagise Oshime. Na setu je bio posve profesionalan, a njegova otmjena distanciranost i zagonetnost zasigurno su djelu zajamčili notu apartnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljepota i užasi svakodnevice

    U susret: Filmske mutacije: 9. Festival nevidljivog filma, Daily Godard Proposal 12×12, Zagreb, 4. – 19. rujna 2015. / Rijeka, Pula, Ljubljana, 11. – 15. rujna 2015. : Udana žena (Une femme mariée), red. Jean-Luc Godard

    Piše: Marijan Krivak
    Je li Godardova Udana žena, film o tako usudno nedostižnoj temi kakva je Auschwitz, ili je to film-esej o, tek, ljubavi i ženi? Bez sumnje, radi se o poeziji koja je i jedino moguća nakon takvih događaja kakav je bio Auschwitz. Film započinje i završava igrom ruku na potpuno bijeloj pozadini. Bokovi, noge... ostaju ona fatalna ljepota koja omogućuje suočavanje se s užasom svakodnevice ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ne mareći za kanone

    Istine i laži (F for Fake), red. Orson Welles

    Piše: Janko Heidl
    Istine i laži su u cjelini neopterećeno ostvarenje respektabilne ambicioznosti, vrlo zanimljiv egzemplar filmskog postmodernizma, koje naveliko šarmira pristupom u kojem velik umjetnik bez skrupula prihvaća šiti iz donesena materijala, odnosno strasno i mudro ostvariti film kakav u danom trenutku može, naprosto zato što ima što reći i voli se i zna time baviti. Iz ljubavi prema filmskom djelovanju ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mudrost i energija

    Sjećanje: Mike Nichols (Berlin, 6. studenoga 1931. – New York, 19. studenoga 2014.)

    Piše: Janko Heidl
    Četiri posljednja slikopisna ostvarenja Mikea Nicholsa, realizirana u 21. stoljeću, nakon što je redatelj zagazio u osmo desetljeće svoga životnog puta, prvorazredni su primjerci inteligentno duhovitih, kako se kaže, kirurški precizno izvedenih režija koje elegantnom provokativnošću zasijecaju u nedokučivosti, odnosno nemile istine o ljudskoj naravi i društvu u kojem živimo
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • U kavezu s lavom

    Cirkus (Circus), red. Charlie Chaplin (u povodu prikazivanja uz pratnju Zagrebačke filharmonije, Kino Europa, 20. studenoga 2014.)

    Piše: Marcella Jelić
    U središtu je radnje Cirkusa Chaplinov amblematski lik Skitnice, siromašnog usamljenika, s polucilindrom, štapom i brkovima u izlizanom odijelu preširokih hlača i klaunovski prevelikih cipela kao adekvatnih rekvizita za njegov šašavi hod. Zabavan i suvremen Cirkus je pravi pogodak za još jedan u nizu filmsko-glazbenih događaja, čija buduća izdanja s veseljem iščekujemo ...pročitajte cijeli tekst...
  • Plemeniti promašaj

    Kukuljica (De tu ventana a la mia), red. Paula Ortiz

    Piše: Nikola Strašek
    Film odlikuju sjajna gluma sve tri glavne glumice, zanimljiva montažna rješenja i nekonvencialna dramaturška struktura. Kukuljica pred gledateljem rastvara bogatu, epsku fresku emocionalne borbe koja se proteže desetljećima. Radi se o filmu vrijednom gledanja, no objektivno gledajući u pitanju je prije plemeniti promašaj nego uspjelo filmsko ostvaranje
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dokument svijeta pred nestankom

    100 godina od rođenja Dovženka, Kino Tuškanac, Zagreb, 18. – 22. veljače 2014.:, Zemlja (Zemla), red. Aleksandar Petrovič Dovženko

    Piše: Nikola Strašek
    Film odražava idealističku viziju mogućnosti novog, komunističkog društvenog poretka no istovremeno pokazuje sve simptome strahota koje slijede – staljinističkih čistki i likvidacije zemljoposjedničke klase. Dovženko Zemljom zaokružuje svoj vizualni poetski dokument svijeta ukrajinskih seljaka, a film postaje intiman i emocionalno nabijen prikaz čitavog univerzuma u nestajanju
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nelagoda koja ostaje

    7. Subversive Film Festival, Zagreb, 3. – 17. svibnja 2014.: Salò, ili 120 dana Sodome (Salò o le 120 giornate di Sodoma), red. Pier Paolo Pasolini

    Piše: Marijan Krivak
    Represija sustava kojom se, uz ostalo, bavi Salò i danas je aktualna. Pasolini se u filmu obračunava – premda kao njegova žrtva – sa susavom mentalnog, ali vrlo opipljivog fašizma koji postoji i danas. Sva fašistička sodomija prikazana u filmu tek je nevinim prikazom u odnosu na ono doista Unheimlich, sodomu i gomoru dobrovoljnog ropstva tehnoznanstvenoj pohlepi za dušama i žudnjom robova ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ikonoklast i eksperimentator

    100 godina od rođenja Dovženka, Kino Tuškanac, Zagreb, 18. – 22. veljače 2014.: Arsenal, red. Aleksandar Petrovič Dovženko

    Piše: Nikola Strašek
    Slavna i izlizana Godardova rečenica kako „su najbolji igrani filmovi slični dokumentarnim a najbolji dokumentarni igranim“ savršeno se može primjeniti na Dovženka koji u svom opusu isprepliće i suprotstavlja glumljeno i dokumentarno. Arsenal je umjetničko djelo koje po svom inovativnom pristupu filmskom mediju možemo svrstati uz filmove budućih velikih ikonoklasta svjetske kinematografije
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Film kao poezija

    100 godina od rođenja Dovženka, Kino Tuškanac, Zagreb, 18. – 22. veljače 2014.: Zvenigora, red. Aleksandar Petrovič Dovženko

    Piše: Nikola Strašek
    Zvenigora je film u kojem su nerazdjeljivo povezani stvarnost i mit, modernizacija i poetska ljepota ukrajinskih stepa, tradicija i industrijalizacija, film u kojem Aleksandar Dovženko napada europsku buržoaziju i besmisao Prvoga svjetskog rata, koristeći modernističke filmske tehnike i kostruktivističke metode ruske avangarde, odbacujući tradiciju i linearnu naraciju
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mračni snovi jednog grada

    Program Treći čovjek u posjeti Trećoj ženi, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. i 5. veljače 2014.: Treći čovjek (The Third Man), red. Carol Reed

    Piše: Nikola Strašek
    Treći čovjek pripada samom vrhu svjetske kinematografije jer se radi o filmu kojemu je teško naći i najmanju zamjerku, filmu koji je kompleksan, zabavan, uznemirujuć, tjeskoban, napet, izvrsno režiran, fantastično snimljen i montiran, protkan sjajnim glumačkim izvedbama i nezaboravnom glazbom, film koji je istovremeno čisti užitak za gledatelja i umjetničko remek-djelo
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Melankolija otpora

    Esej: Bela Tarr ili o ljudskom dostojanstvu

    Piše: Nikola Strašek
    Tarrov je dugi kadar dokument života, ma kako on bio artificijelno pripremljen, jer ipak je ono što se zbiva pred kamerom život, živa bića i pravi predmeti. Mislim da je Tarr na više načina doveo Godardovu utopijsku rečenicu („Najbolji igrani filmovi izgledaju kao dokumentarni, a najbolji dokumentarni kao igrani.“) o razlici između dokumentarnog i igranog do konkretnog ostvarenja
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Meditacija o ljubavi

    Filmovi Philippea Garrela, Kino Tuškanac, 2. – 6. travnja 2013.: Više ne čujem gitaru (J'entends plus la guitare)

    Piše: Nikola Strašek
    Garrelova dramaturška struktura izbjegava prozni kontinuitet evokativnim elipsama i ritmičkom nestalnošću dok se narativna metoda ne sastoji od prikaza dramatičnih, prijelomnih situacija. Značenje ljubavi, misterij žene i života redatelj ne pronalazi u grandioznim izjavama i citatima nego ondje gdje emocionalne oluje i bjesne. U ljudskim bićima ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubav i kocka

    Kino Tuškanac: Atlantic City, red. Louis Malle

    Piše: Nikola Strašek
    Bez obzira na to što film u sebi nosi elemente kriminalističke priče i određenu količinu nasilja, i bez obzira na kulisu raspadajućeg Atlantic Citya, Malle nas svojim režijskim postupcima potiče na nadu, ljubav i vjeru u bolje sutra. Međuigru Burta Lancastera i Susan Sarandon pravi je užitak za gledanje. Scene vibriraju napetošću, strašću i, konačno, optimizmom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dominacija stila nad sadržajem

    Tony Scott u povodu ciklusa In memoriam… Tony Scott, Kino Tuškanac, Zagreb, 28. – 31. siječnja 2013.

    Piše: Nikola Strašek
    Već filmom Glad Tony Scott pokazuje značajke koje će dominirati njegovom karijerom. Elaboriran vizualni stil i raskošna scenografija dominiraju filmom, potvrđujući kritike o neusklađenost stila i sadržaja, odnosno dominacija stila nad sadržajem. Tony Scott snažno je utjecao na estetiku holivudskog akcijskog filma te bio stilski i tematski dosljedan, a snimio je i nekoliko vrlo dobrih filmova ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubav, sjećanje i atomska bomba

    Ciklus filmova Alaina Resnaisa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 21. prosinca 2012.: Hiroshima, ljubavi moja (Hiroshima, mon amour)

    Piše: Nikola Strašek
    Hiroshima, ljubavi moja nije mišljena kao francuski film nego kao film cijelog čovječanstva. Trauma atomske bombe, prenijeta kroz kontekst traume izgubljene ljubavi, rezonira preko nacionalnih granica i postaje trauma cijelog čovječanstva. U kontekstu povijesti kinematografije taj je film remek-djelo, a u kontekstu ljudske svijesti neprekidni krik cijele naše vrste
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Protiv zaborava

    Ciklus filmova Alaina Resnaisa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 21. prosinca 2012.: Noć i magla (Nuit et Brouillard)

    Piše: Nikola Strašek
    Resnais jasno postavlja pitanje moralne odgovornosti, pitanje kojim se svijet 1955. kada je film snimljen tek počinjao baviti. Nevjerojatno je koliko je Resnais uspio uhvatiti u tako kratkom dokumentarcu, i kako je ostvario svoj cilj: uzeo je trenutak iz povijesti i zabilježio ga za budućnost. Ovo je film koji bi trebao biti i danas prikazivan na satovima povijesti – kao upozorenje i kao podsjetnik. Da se ne zaboravi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Film kao struja svijesti

    Ciklus filmova Alaina Resnaisa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 21. prosinca 2012.: Prošle godine u Marienbadu (L'Année dernière à Marienbad)

    Piše: Nikola Strašek
    Prošle godine u Marienbadu je više no išta drugo film koji traži od gledatelja da ga dovrši, da donese svoje zaključke, da u sebi tijekom projekcije stvara film uz pomoć nejasnih uputa koje mu je film dao. Na taj način film se spaja sa strujom svijesti samog gledatelja i uvlači ga u svoj svijet, transponirajući ga mimo stvarnosne logike i svakodnevnog iskustva
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Fassbinderov magnum opus

    Televizijska serija Berlin Alexanderplatz, red. Reiner Werner Fassbinder

    Piše: Nikola Strašek
    Bez obzira što Berlin Alexanderplatz nosi karakterističan Fassbinderov potpis, serija je istovremeno najbolji mogući primjer adaptacije književnog djela u filmski medij. Središnja je tema serije ona kojom se redatelj bavio cijelog života – kompleksni međuljudski odnosi, prijateljstvo, ljubav, ovisnosti, moralni pad – svi briljantno izvezeni u dramaturške arabeske koje čine bogati sag ovog blistavog filmskog ostvarenja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ples, pjesma i rat

    Ciklus iberoameričkog filma, Kino Tuškanac, 2. – 15. studenoga 2012.: Ay, Carmela!, red. Carlos Saura

    Piše: Nikola Strašek
    Zavidna vještina Saurine režije i komični elementi scenarija sjajno se nadopunjuju, a plesne su sekvence maestralno koreografirane i režirane. Film isijava redateljevom strašću prema plesnoj umjetnosti, glumačkom životu i suprotstavlja krhku moć umjetnosti bezumnoj, rušilačkoj energiji rata. U trolistu glavnih likova izdvaja se izvanredno glumačko ostvarenje Carmen Maure (Carmen) ...pročitajte cijeli tekst...
  • Veliki svodnik u vihoru povijesti

    Ciklus japanskog igranog filma, Kino Tuškanac, Zagreb, 1. – 10. listopada 2012.: Zegen, red. Shôhei Imamura

    Piše: Nikola Strašek
    Zegen pokazuje pozadinu azijske povijesti u prvoj polovini 20. stoljeća, ali bez dobrog poznavanja tog razdoblja i kultura tog područja na trenutke postaje pretežak za gledatelja. To nije najbolji Imamurin film, ali na inventivan način pokazuje svjetonazor redatelja. Zegen je epična, energetična, seksualna i groteskno smiješna satira imperijalizma, kolonizacije i njihove propasti, zabilježena kamerom velikog redatelja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Lucidan i ludistički odnos prema filmu

    Retrospektiva Seijuna Suzukija, Kino Tuškanac, Zagreb, Art-kino Croatia, Rijeka, 4. lipnja – 2. srpnja 2012.: Tokijski vjetopir (Tôkyô nagaremono), red. Seijun Suzuki

    Piše: Nikola Strašek
    Iako film naizgled ostavlja dojam kaotičnosti, Suzuki je vizualno izrazito osviješten autor, obrazovan filmaš koji je očito crpio svoje nadahnuće i iz novovalnog pokreta u Francuskoj, klasičnog vesterna, elemenata burleske američkog nijemog filma te mjuzikla. Suzuki koristi sva raspoloživa stilska sredstva ostavljajući logiku radnje na margini svog autorskog univerzuma
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Trag iščezla svijeta

    Ciklus filmova Istvána Szaba: Stoljeće ljubavi i mržnje (Sunshine), Kino Tuškanac, 14. – 17. svibnja 2012.

    Piše: Nikola Strašek
    Szabó je, uz pomoć koscenarista Israela Horovitza, dramaturški vrlo inteligentno i svrhoviton(s obzirom da se radnja filma proteže kroz stotinu godina) film orkestrirao oko obiteljskih ručkova i večera, prikazujući tako ključne trenutke u obiteljskoj povijesti, međusobnim odnosima i reakcijama na kotače povijesti što se neumitno valjaju vanjskim svijetom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Priče o drukčijem svijetu

    Filmski ciklus po djelima Charlesa Dickensa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 15. travnja 2012.: Priča o dva grada (A Tale of Two Cities), red. Ralph Thomas; Posmrtni spisi Pickwickova kluba (The Pickwick Papers), red. Noel Langley

    Piše: Nikola Strašek
    Film Posmrtni spisi Piskwickova kluba Noela Langleyja šarmantna su satirična komedija, rađena u najboljoj maniri žanra. Likovi su u prvom planu, a svaki od važnijih likova ostvaruje dramaturški luk i doživljava katarzu a s njim je doživljava i publika. Humor je suptilan i nenametljiv, većinom proizlazi iz likova i njihovih međuodnosa, iako se film kreće izrazito brzo, s istančanim osjećajem za ritam izmjene scena ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ispod tankog privida uljuđenosti

    Tko se boji Virginije Woolf? (Who's Afraid of Virginia Woolf?), red. Mike Nichols, u povodu ciklusa filmova Elizabeth Taylor u Kinu Tuškanac u Zagrebu i Art-kinu Croatia u Rijeci

    Piše: Dean Kotiga
    Tko se boji Virginije Woolf? današnjem će se gledatelju činiti manje šokantnim nego onome prije 45 godina, ali snaga i svježina filma jednaka je kao i 1966. kada je od trinaest nominacija za Oscara potvrdio njih pet. Nedvojbeno, riječ je o najuspješnijem od brojnih pokušaja da se par Burton – Taylor iskoristi na filmu te jednoj od najboljih filmskih adaptacija dramskog teksta uopće
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Protiv struje

    Sjećanje: Ken Russell (1927 - 2011)

    Piše: Dean Kotiga
    Sklonost senzacionalizmu i mizanscenskom kaosu, te raskošnoj, tzv. baroknoj režiji do vrhunca dolazi u filmu Tommy (1975), fascinantnoj postmodernističkoj ekranizaciji psihodelične rock-opere grupe The Who, gdje redateljeva ekscentričnost i očigledna sklonost pretjerivanju prelazi i u sam filmski izričaj. Tommy je nedvojbeno Russellov magnum opus, i film ispred svog vremena
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad riječi ubijaju

    Paisà, red. Roberto Rossellini, u povodu DVD izdanja, Discovery

    Piše: Dean Kotiga
    U filmu Paisà prisutne su dobne, spolne, rasne, religijske, ideološke i mnoge ine barijere, a bitno je primijetiti da se ona glavna, jezična, ne odnosi samo na vanjsku, nego i unutarnju nepremostivost, što je očito u činjenici da Sicilijanka Carmela iz prve priče i napolitanski dječak Pasquale iz druge govore međusobno potpuno nerazumljivim dijalektima ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sličnosti ljudi i životinja

    Kino Tuškanac, Ciklus japanskih filmova II: Balada o Narayami (Narayama-bushi kô), red. Shôhei Imamura

    Piše: Dean Kotiga
    Shôhei Imamura je i prije Balade o Narayami zacementirao mjesto među stupovima nuberu bagu, japanskog novog vala, kao sineast koji nesvakidašnjom kreativnošću i izrazitom angažiranošću spaja sadržajne odrednice japanske tradicije s onima urbanog društva poslijeratnog stanja (kriminal, seks, bijeda, korupcija). Sve to zajedno estetizira modernističkim prosedeom i izrazitim autorskim pristupom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zrcalne podvojenosti

    Snovi (Kvinnodröm), red. Ingmar Bergman, u povodu DVD-a, Discovery

    Piše: Dean Kotiga
    Premda u filmu nema mnogih od značajki Bergmanova kasnijeg autorskog rukopisa, osnovna je tema ipak tipična redateljeva preokupacija – psihologija žene i poniranje u njezin unutarnji svijet. Ako tome pridodamo poneka etička i egzistencijalna pitanja koja film nameće te odnos iluzije i zbilje, jasno je da se ipak radi o djelu s izrazitim autorskim potpisom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nastanak karakterističnog autorskog stila

    39 stepenica (The 39 Steps), red. Alfred Hitchcock, u povodu DVD-a, Discovery

    Piše: Dean Kotiga
    39 stepenica po mnogočemu označava stvorenu paradigmu nečeg što će kasnije biti prepoznato kao Hitchcockov stil – balansirani spoj suspensa, humora i akcije koji se često banalizira u formuli običan čovjek u neobičnoj situaciji. Tu su karakteristični motivi hrane, lisica, vlakova, tu je hladna (iako još ne fatalna) plavuša, tu su dovitljivi dijalozi i gotovo nadrealne situacije koje ironiziraju ozbiljnu fabulu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Brodolomci iz ulice Proviđenja

    Anđeo uništenja (El angel exterminador), red. Luis Buñuel, u povodu DVD-a, Discovery

    Piše: Tonči Valentić
    Buñuel je majstor fantazme koja se opire svim hermeneutičkim poniranjima u skriveni smisao snimljenog. Dokaze za tu tezu možemo naći u brojnim njegovim filmovima. Odbacimo li sva klasična pa i novija tumačenja, i dalje ostaje svježina i duhovitost Anđela uništenja, filma u koji možemo učitavati brojna značenja, ali koji im se opire i prije svega ostaje jedno od boljih Buñuelovih ostvarenja....pročitajte cijeli tekst...
  • Privlačno i zastrašujuće

    U povodu ciklusa filmova Sandrine Bonnaire, Kino Tuškanac, Zagreb, 6. – 11. lipnja 2011.

    Piše: Marijan Krivak
    Ljepota Sandrine Bonnaire neobične je prirode. Radi se doista o zlokobnoj ljepoti i erosu. Istodobno privlači, ali i zastrašuje. Bila je nadahnućem mnogih autorski neprolaznih ostvarenja. Na kraju, glumica se pomalo odvaja od morbidnosti likova Isabelle Huppert. Njezin je osmijeh iz Šahistice utjelovio radost življenja sàmog. Sandrine Bonnaire ima jednu od najosobenijih filmskih karijera posljednjih četvrt stoljeća ...pročitajte cijeli tekst...
  • Neponovljiva vještina

    Portret Brucea Leeja u povodu 70. godišnjice rođenja

    Piše: Janko Heidl
    Premda se njegovi filmovi danas doimaju razmjerno zastarjelima, oni ni iz očišta sadašnjice nisu izgubili šarm. Kad ih gledamo Imamo osjećaj da protagonisti doista izvode fizičke vratolomije koje gledamo na ekranu, za razliku od prevladavajućeg dojma falsificiranosti suvremenog filma u kojoj fizičku spremnost glumca često, zamjenjuju digitaln i ina rješenja kinematografske današnjice
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Moć veličine

    5. One Take Film Festival, Zagreb, 18.-20. studenoga 2010.: Metropolis, red. Fritz Lang; Putovanje do Metropolisa (Die Reise nach Metropolis), red. Artem Demenok

    Piše: Janko Heidl
    Metropolis je jedno od djela koje su film učinile reprezentativnom umjetnošću 20. stoljeća. Prizori stvaranja robota Marije, radnika za strojem ili panorame velegrada još uvijek ostavljaju izniman dojam i zasluženo pripadaju antologiji sedme umjetnosti. A ne treba zanemariti ni da su brojni kasniji autori filmova fantastike upravo iz Metropolisa preuzeli mnoga originalna rješenja
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Douglas Sirk danas

    u povodu prikazivanja filmova Sve što nebo dopušta i Zapisano na vjetru

    Piše: Dejan Durić
    Ako se Sve što nebo dopušta prvenstveno bavi srazom društvenog i osobnog te secira društvenu patologiju, Zapisano na vjetru posve je u domeni psihoseksualne studije koja analizira mračna područja žudnje. Sirk u tome slučaju, a što je i inače njegova karakteristika, nije sklon širokim objašnjenjima, nego složenu tematiku obiteljskih odnosa svodi na devedesetak minuta filma
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nepovratno izgubljeni svijet

    Tjedan iranskog filma, Kino Tuškanac, Zagreb, 15. – 22. ožujka 2010.: Djeca raja (Bacheha-Ye aseman), red. Majid Majidi

    Piše: Marijan Krivak
    Iz nepredvidivosti svakodnevice devetogodišnjaka i njegove mlađe sestre, Majidi gradi univerzum od čežnji, straha i, ponajviše, bratsko-sestrinske ljubavi. Djeca raja otkrivaju nam nepovratno izgubljeni svijet djetinjstva zapadne civilizacije. Kroz njega, prisjećamo se osebujne metafizike življenja. Majidi je filmski pjesnik par excellence
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • A kao Almodóvar

    Pedro Almodóvar, u povodu ciklusa filmova u Kinu Tuškanac

    Piše: Marijan Krivak
    Sklonost campu/kiču i, ponekad, trash-ikonografiji signum je Almodóvarova anything goes postmodernog nagona. Predanost melodrami, tragici i fatalnom usudu vječne ljubavi, njegov su obol velikim autorima prošlosti. Komika prozlazi iz tragike, tragika iz apsurda, a apsurd nas ponovno vraća komici. Naizgled nespojivi osjećaji shizofreno su se združili u njegovim filmovima
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Svjedočenje filmskoj povijesti

    60. međunarodni filmski festival u Berlinu: Metropolis, red. Fritz Lang

    Nakon što je argentinskoj kinoteci u Buenos Aieresu 2008. pronađena teško oštećena no gotovo cjelovita 16mm kopija integralne verzije Metropolisa, film je konačno mogao biti u cijelosti rekonstruiran. Prisustvovati 12. veljače 2010. svjetskoj premijeri restaurirane integralne verzije Metropolisa uz pratnju velikog orkestra, bilo je svjedočenje filmskoj povijesti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Umjetnost koja grije dušu

    Kino Tuškanac: Ciklus filmova Jacquesa Tatija, 1. – 8. veljače 2010.

    Piše: Marijan Krivak
    Odmor gospodina Hulota Tatijev je besmrtni igrani film prikazan na otvaranju ciklusa Filmskih programa. Da parafraziram, bio je to praznični dan za sve poklonike tog umjetnika. Tati je pantomimičar filma. Njegov je filmski jezik gesta, mimika, pokret. Filmsku čaroliju i nadrealan doživljaj djeteta u nama, u ovim hladnim zimskim danima ponovno nam priziva Jacques Tati ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mitski američki Zapad

    Vestern trilogija Howarda Hawksa (Rio Bravo, El Dorado i Rio Lobo), u povodu prikazivanja na HRT-u

    Za razliku od Johna Forda koji je u Jeseni Čejena (1964) s gorčinom razmatrao postavke osvajanja američkoga Zapada, Howard Hawks u El Doradu uspostavlja barem osobne vrijednosti junaka dobi na izmaku djelotvornosti, ako već ne može uspostaviti osnovne žanrovske vrijednosti. El Dorado je stvaralački smiraj vrhunskog filmskog autora na izmaku čitave filmske epohe.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Stvaralačka strast

    Filmske mutacije: Treći festival nevidljivog filma (Zagreb 12. – 18. prosinca 2009,): Vedro znanje i Strast, red. Jean-Luc Godard

    Piše: Janko Heidl
    Iako razmjerno različiti, Vedro znanje i Strast vođeni su istim istraživačko-izazovno-izazivačkim duhom, donekle oblikovani kao djela u nastanku – oblik im nije unaprijed određen nego ga se traži za vrijeme rada – objedinjeni, a čime drugim, nego autorovom nadarenošću da preciznom umjetničkom intuicijom odvaže gdje i koliko čega staviti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Predskazanje svijeta medija

    Filmski programi: Sjećanje na Marcella MastroiannijaSlatki život (La dolce vita), red. Federico Fellini

    Piše: Marijan Krivak
    Slatki život često je shvaćan kao prikaz isprazne egzistencije potrošačkog i medijskog društva u nastajanju i ostaje profetskim predskazajem svijeta medija i konzumerizma kojeg danas simbolizira demonski simbol mobitela. Fellini i Mastroianni filmski su proroci nadolazeće katastrofe njegova (be)smisla ...pročitajte cijeli tekst...
  • Suočavanje s posljednjim pitanjima

    Kino Tuškanac: Umorna smrt (Der müde Tod, 1921), red. Fritz Lang

    Piše: Marijan Krivak
    Pripovijest Langa i autorske mu suputnice Theae von Harbou, zapravo je o nemogućnosti ostvarenja sreće. Često opisivan Langov pesimizam ovdje se očituje cijelim filmom. Iako – vjerojatno ponukan i komercijalnim zahtjevima tržišta – Umorna smrt završava apoteozom vječne ljubavi, koljoj se žrtvuje i sam život, njegov je film distopijski
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubavne igre odraslih

    Kino Tuškanac: Pauline na plaži (Pauline à la plage), red. Eric Rohmer

    Piše: Marijan Krivak
    Rohmer ne podliježe iskušenju da protagoniste postavi u jasne opreke: pozitivno-negativno; iskreno-lažno; pa čak niti u spolno-rodne opozicije, prema bilo kakvim sterotipima. Svaki je od njegovih scenarističkih predložaka dovoljno usložnjen i otvara mogućnost beskrajnih varijanti ljubavnih i intelektualnih igara i igrica
    ...pročitajte cijeli tekst...

kritike i eseji