Iz povijesti svjetskog filma

• Poetična dekonstrukcija ruskog patrijarha i taragedije obiteljskog nasljeđa

  Izgnanstvo (Изгнание / Izgnanie), red. Andrej Zvjagincev, Rusija, 2007.

  Piše: Ivana Perić

  15.12.2024. Film Izgnanstvo jako je tarkovijanski i ceylanovski: sporovozan je, posve intimno atmosferičan, svijetao kao arkadija i mrk kao šape gorskog medvjeda. Priča o obitelji koja krije tajne nije ništa neobično, pogotovo o nesretnoj obitelji koja je svaka nesretna na svoj način. ...pročitajte cijeli tekst...

• Filmski traktat o životu, preljubu, ljudskoj prirodi i društvenim kontrastima

  Noć (La notte), red. Michelangelo Antonioni, Italija, Francuska, 1961.

  Piše: Ivana Perić

  15.12.2024. Ovo vizualno, glumačko i ambijentalno filmsko čudo opravdano je dobitnik Srebrnog medvjeda na 11. Berlinskom filmskom festivalu, a veliki Stanley Kubrick rekao je da mu je to jedan od omiljenih filmova. Pogledajte ga i otiđite u miru! ...pročitajte cijeli tekst...

• Kinematografska odiseja nadrealizma

  Uvod u nadrealizam, ciklus filmova prikazan u kinu Tuškanac

  Piše: Nikola Strašek

  10.12.2024. Već 1925. Jean Goudal u članku Nadrealizam i film zaključuje kako je mlada umjetnost idealna za primjenu nadrealističkih ideja, kao i za skandaliziranje buržoazije i Crkve te izrugivanje njihovim učmalim konvencijama, uvjerenjima i lažnom moralu. No, umjesto Andaluzijskog psa, u ovom je slučaju kao najraniji primjer nadrealističkog duha prikazan film Renéa Claira Međučin. ...pročitajte cijeli tekst...

• Dekonstrukcija krimića: Bezvremenski atraktivan i uzbudljiv prikaz ljubavi, požude i besmisla

  Avantura (L´avventura), red. Michelangelo Antonioni, Italija, Francuska, 1960.

  Piše: Ivana Perić

  5.12.2024. Prvi iz velike Antonionijeve egzistencijalističko-ljubavne trilogije jest film Avantura iz 1960. godine. Njegova životna partnerica Monica Vitti postat će i stalna protagonistica tog filozofskog i vizualno premoćnog filmskog triptiha (uključuje i Noć iz 1961. te Pomrčinu iz 1962. godine, a po nekima i film Crvena pustinja iz 1964. čini kvadrilogiju). ...pročitajte cijeli tekst...

• Sirovi realizam Dumontove kinematografije

  Isusov život (La Vie de Jésus), red. Bruno Dumont, Francuska, 1997.

  Piše: Ivana Perić

  

  25.11.2024. Dumontov prvijenac osvojio je nagradu Zlatna kamera u Cannesu 1997. te je bio Europsko otkriće godine i laureat Jean Vigo nagrade na dodjeli Europske filmske nagrade iste godine. Njegovi kasniji filmovi ostvarili su više ili manje značajne uspjehe na raznim filmskim festivalima. Mjesto Bruna Dumonta unutar modernog europskog art filma zapečaćeno je. ...pročitajte cijeli tekst...

• Tkalac snova američkog noira

  David Lynch (Missoula, 20. siječnja 1946.), američki filmaš, televizijski redatelj, vizualni umjetnik, glazbenik i glumac

  Piše: Nikola Strašek

  12.11.2024. David Lynch po mnogim stvarima sasvim je iznimna i jedinstvena pojava među suvremenim redateljima, s filmografijom tako apartnom od svojih suvremenika  ali i prethodnika da je iznjedrila vlastiti pridjev, što je u povijesti umjetnosti uspjelo još samo Franzu Kafki s kojim Lynch dijeli mnoge stvaralačke osobine.  Pa ipak, ni Lynch nije nastao u vakuumu....pročitajte cijeli tekst...

• Nepatvorna ideja radničke solidarnosti

  Kuhle Wampe oder: Wem gehört die Welt?, red. Slatan Dudow, Njemačka, 1932.

  Piše: Marijan Krivak

  16.8.2024. Ono što se i danas provlači kroz doživljaj Kuhle Wampea jest njegova nepatvorna ideja Radničke solidarnosti. I aktualnost! Kuhle Wampe svojedobno je zabranjivan pod objedom da „obezvrjeđuje predsjednika, pravni sustav i vjeru“. Što ćete aktualnije danas? ...pročitajte cijeli tekst...

• Iza objektiva: Chris Menges ili važnost i uloga snimatelja

  Chris Menges (Kington, Velika Britanija, 15. rujna 1940.), britanski snimatelj i redatelj

  Piše: Nikola Strašek

  22.6.2024. Tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća Menges započinje rad na filmu snimajući dokumentarce i reportaže u tradiciji nomadskog dokumentarnog snimatelja. Tako je proputovao svijet, snimajući na primjer u istoj godini narkomane u Harlemu, ugrožena indijanska plemena u Brazilu, sukob između tibetanskih nacionalista i kineske vojske u Nepalu i trgovinu opijumom u jugoistočnoj Aziji. ...pročitajte cijeli tekst...

• Film o ljudskoj biti – potrebi za istraživanjem i srećom

  Bijeli dijamant (The White Diamond), red. Werner Herzog, Njemačka, Japan, Ujedinjeno kraljevstvo, 2004.

  Piše: Ivana Perić

  22.4.2024. Ovo je film na kojem se plače, a usput se pjeva i pleše, film o ljudskoj biti, o ljudskoj potrebi za istraživanjem i ljudskoj potrebi za srećom, a često i tugom. Čemu čovjek stremi, čega se boji, je li smrt konačna? (Dorrington je potresen smrću svog suradnika koji je poginuo u jednom od pionirskih cepelinskih pokušaja.)...pročitajte cijeli tekst...

• Poeti u Zoni Nade

  Stalker, red. Andrej Tarkovski, SSSR, 1979.

  Piše: Marijan Krivak

  7.2.2024. U Stalkeru se suočavamo s metafizičkom, ali i osebujnom ljudskom kategorijom. Dakle, što je zona slobode? Što je, pak, umjetnička sloboda? Za Tarkovskog, u oba slučaja, radi se unutarnjoj duhovnoj kategoriji, ne nužno o političkom pitanju. Iako se sovjetska politika, itekako(!) ogriješila o našega autora. Za Stalker Tarkovski tvrdi da je njegov „idejno najuspjeliji film“. ...pročitajte cijeli tekst...

• Neobična opsesija tijelom i estetikom ružnoga lišena subverzivnih elemenata

  Darren Aronofsky (New York, 12, veljače 1969.), američki redatelj

  Piše: Dejan Durić

  10.7.2023. Aronofsky je inače u opusu pokazivao sklonost prema nelijepim aspektima života, što je često bilo popraćeno specifičnim vizualnim stilom, koji je potencirao tu njegovu estetiku ružnoga. Navedeno je dovedeno do razine groteske i karikaturalnosti u Kitu, koji je u srži čista melodrama, ali ogoljena ikakvih subverzivnih elemenata te svedena na redateljevu neobičnu opsesiju tijelom glavnoga lika. ...pročitajte cijeli tekst...

• Odmjeren, distanciran i gotovo glacijalan redateljski rukopis

  Todd Field (California, 24. veljače 1964.), američki filmski redatelj i glumac

  Piše: Dejan Durić

  Tár je potvrdio da bismo od Todda Fielda u budućnosti mogli još mnogo toga dobroga očekivati pa je za nadati se kako se neće redateljski umiroviti, što je najavio. Posrijedi je uradak koji naglasak stavlja na seciranje psihologije protagonistice te dinamike moći između nje i osoba iz njezina neposrednog okruženja. ...pročitajte cijeli tekst...

• Provokativan, sposoban i pronicljiv autor

  Paul Verhoeven (Amsterdam, 18. srpnja 1938.) nizozemski filmski redatelj

  Piše: Nikola Strašek

  Nakon što se u nizozemskoj i široj europskoj kinematografiji dokazao kao provokativan, sposoban i pronicljiv autor, Verhoeven je prihvatio sirenski zov Hollywooda, ali je pritom očito poslušao Odiseja i ostao čvrsto vezan za etičke i svjetonazorske spoznaje s kojima se tom zovu odazvao. Tako nastaje niz filmova koji precizno i istinito govore o Americi i američkom snu, kapitalističkoj svemoći i utjecaju na pojedinca i društvo. ...pročitajte cijeli tekst...

• Od eksperimentalnosti i začudnost do kultnog statusa

  David Bowie i film

  Piše: Nikola Strašek

  Bowieva filmografija skup je neobičnosti Tonyja Scotta i Nicolasa Roega, Nagisa Oshime i Paula Schradera, glazbena pratnja Lynchove jurnjave poremećenim autoputom i šetnje s vatrom ili antiseptični Tesla u Nolanovom najboljem filmu Prestiž. Istovremeno ovakva raznolikost filmova, njihova relativno slaba vrijednost i neodvojivost od Bowiea pokazuje u kolikoj je mjeri kontrolirao svijet i sebe u njemu....pročitajte cijeli tekst...

• Autor koji elokventno i bez osude razotkriva ljudske istine

  Ulrich Seidl (Beč, 24. studenog 1952.), austrijski filmski redatelj, pisac i producent

  Piše: Nikola Strašek

  Seidlovi filmovi odišu beskompromisnošću, znatiželjom, empatijom, nepatvorenom egalitarnošću i odbijanjem skretanja pogleda bez obzira koliko neugodno, sramno ili bizarno bilo ono što se prikazuje i razotkriva pred hladnim objektivom filmske kamere. Djelo mu obiluje kršćanskim temama i ikonografijom. No dok propituje ideje poput sreće, nade ili vjere, Seidl razumije i ne osuđuje, ne prokazuje i ne patronizira. ...pročitajte cijeli tekst...

• Revolucionar žanra gangsterskih krimića koji se urezao u kolektivnu svijest čovječanstva

  Francis Ford Coppola (Detroit, 7. travnja 1939.), američki redatelj, scenarist i producent

  Piše: Nikola Strašek

  Francis Ford Coppola najplodniju fazu stvaralaštva imao je 70-ih godina, u doba Novog Hollywooda, kada za redom nastaju antologijski naslovi Kum, Prisluškivanje, Kum 2 i Apokalipsa danas. Kritički i komercijalni uspjeh kakav je tada ostvario, prilična je rijetkost. Što se samih filmova tiče, na prvom je Kumu zaposlen kao zamjena Sergiju Leoneu koji je tada pripremao kasnije snimljeni Bilo jednom u Americi. ...pročitajte cijeli tekst...

• Nezamjenjivi kino-revolucionar

  In memoriam: Jean-Luc Godard (Pariz, 3. prosinca 1930. - Rolle, Švicarska, 13. rujna 2022.), filmski redatelj, scenarist i kritičar

  Piše: Marijan Krivak

  François Truffaut je jednoć rekao: „Postoji film prije Godarda i film nakon Godarda“. Kako uopće zamisliti kino kao „ozbiljnu umjetnost mišljenja“ nakon Godardova, sada i tjelesnog nestanka? Rekao bih, najiskrenije – nikako! Film i njegova epoha važnosti za ono što neki nazivaju filmozofijom otišla je u eter. Nestala je u zrakopraznom prostoru informacijsko-komunikacijske epohe. ...pročitajte cijeli tekst...

• Brojnost njegovih dobrih filmova može pratiti samo njihova žanrovska i tematska raznolikost

  Portret umjetnika: Howard Hawks (Goshern, 30. svibnja 1896. – Palm Springs, Kalifornija, 26. prosinca 1977.), američki filmski redatelj i scenarist

  Piše: Nikola Strašek

  Osim žanrovske raznolikosti te sklonosti izvrtanju njihovih konvencija, Hawksovo djelo stilski je prepoznatljivo upravo po odsustvu karakterističnih obilježja, retoričkih efekata, ili kako se precizno i kraće izrazio Orson Welles: „John Ford je poezija a Howard Hawks proza“. U pitanju je sigurno jedan od najvažnijih filmskih stvaralaca u povijesti, čiji je rad obilježio začetke Hollywooda.
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Beskompromisan pionir nezavisnog filma

  Portret umjetnika: Samuel Fuller (Worcester, Massachusetts, 12. kolovoza 1912. – Los Angeles, California, 30. listopada 1997.), novinar, pisac, filmski redatelj, scenarist i glumac

  Piše: Nikola Strašek

  Filmski opus Samuela Fullera za svakog je ljubitelja filmske umjetnosti nezaobilazan, a redatelji njegovog kova danas su praktički nemogući. Bio je jedan od pionira nezavisnog filma, beskompromisan i zauvijek svoj, spreman na rizik i bez potrebe da se ikome svidi – karakteristike jednako rijetke u filmskom svijetu kao i među ljudima uopće....pročitajte cijeli tekst...

• Stilski izgrađen, poetski precizan i ljudski ranjiv umjetnik

  Portret umjetnika: Aki Kaurismäki (Orimattila, Finska, 4. travnja 1957.) filmski redatelj i scenarist

  Piše: Nikola Strašek

  Aki Kaurismäki jedan je od onih umjetnika koji svojim djelima umanjuju našu samoću, a kozmičku pustoš koja se širi svijetom izvrću i poništavaju srcem i vjerom da ćemo jednom – ako ne i prije, postati dostojni njegove ljubavi. Svijetu i čovjeku današnjice potrebni su filmovi Akija Kaurismäkija – njegova nježnost, humor i dobrota, izoštrena socijalna perspektiva i slavljenje najslabijih. ...pročitajte cijeli tekst...

• Autentično majstorstvo, progresivni svjetonazor i neuništiva sklonost subverziji

  Portret umjetnika: Luis Buñuel (Calanda, 22. veljače 1900. - Ciudad de México, 29. srpnja 1983.), španjolski filmski redatelj

  Piše: Nikola Strašek

  Luis Buñuel dio je iščezlog svijeta u kojem je umjetnost – a posebno film, bila nešto više od sredstva za zaradu i zabavu, kada su se mogućnosti za društvene promjene i filma kao umjetnosti činile jedva naslutive. Spoj nadrealističkog pokreta i komunističke ideje u dvadesetim godinama prošlog stoljeća pripada ključnim umjetničko-ideološkim susretima iz kojih se rodilo naše vrijeme i umjetnost 20. stoljeća. ...pročitajte cijeli tekst...

• Po-etika dokumentarnog filma

  Portreti umjetnika - Različiti pristupi dokumentarnom filmu: Werner Herzog (Minhen, 5. rujna 1942.), redatelj i Krzysztof Kieślowski (Varšava, 27. lipnja 1941. - 13. ožujka 1996.), redatelj

  Piše: Nikola Strašek

  U ovom tekstu autor analizira različite pristupe dokumentarnom filmu kroz djela dvojice velikana filmske umjetnosti - redatelja Wernera Herzoga i Krzysztofa Kieślowskog, i pokušava pomiriti naizgled nepomirljivu kontradikciju u Godardovoj slavnoj rečenici kako su najbolji igrani filmovi slični dokumentarnima a najbolji dokumentarni igranima. ...pročitajte cijeli tekst...

• Umjetnik koji u svojim dokumentarcima fiksira suštinsku kvalitetu bezvremenog i univerzalnog

  Portret umjetnika: Artavazd Pelešjan, redatelj (Gyumri, Armenija, 22. veljače 1938.)

  Piše: Nikola Strašek

  Pelešjanovi filmovi kao da ne postoje i ne traju u našem ljudskom, pedantno usitnjenom vremenu nego u primordijalnom, geološkom, kozmičkom i na beskraj oslonjenom trenutku koji se ne mjeri danima i životima nego silama i ciklusima koji u sebi sadrže i odražavaju sve što postoji. Dokumentarni filmovi u njegovim autorskim rukama fiksiraju suštinsku kvalitetu bezvremenog i univerzalnog. Ono što u Pelešjanovim vizijama uvijek stoji u centru, održava balans i u čemu je koncentrirana njihova neovdašnja snaga i neprolazna divota upravo je čovjek i autorova ljubav prema njemu i svijetu u kojem postoji jer tek kraj malog ljudskog lika monumentalnost Pelešjanove vizije dobiva smisao i perspektivu. ...pročitajte cijeli tekst...

• Misaoni i umjetnički pothvat koji i danas fascinira

  Teorem (Teorema), red. Pier Paolo Pasolini – Ciklus filmova Piera Paola Pasolinija, Kino Tuškanac, ožujak 2022.

  Piše: Marijan Krivak

  Film Teorem dokaz je posljednje, kafkijanske nade u ovosvjetovnu moć pisanja. Kod Piera Paola Pasolinija je to bilo i snimanje filmova. Doista, kino je „forma koja misli“ (Godard). Misliti, pisati, biti… stvarati slike i riječi novih svjetova u filmovima. Neprijeporno siguran u proročku snagu pokretnih slika, Pasolini je dokazao svoj Teorem. Misaoni je to i umjetnički pothvat koji nas i danas fascinira. ...pročitajte cijeli tekst...

• Vizualni spektakl revolucionarne strukture

  Ludi Pierrot (Pierrot le fou), red. Jean-Luc Godard, Francuska, 1965.

  Piše: Marijan Krivak

  Ludi Pierrot i danas plijeni pozornost i provocira intelektualni angažman. U njegovoj revolucionarnoj strukturi Godard se približava prevratničkoj filozofiji jednog od najutjecajnijih mislioca tog doba u Francuskoj - Gillesa Deleuzea. Film pršti od pokreta, kako samog vizualnog spektakla i njegove razbarušenosti, tako i onog koji potiče na promišljanje „debakla i očaja svijeta kao egzistencijalne tjeskobe postojanja“. ...pročitajte cijeli tekst...

• Utopijska misao uobličena u umjetničkoj formi kina

  Obiteljski portret u interijeru (Gruppo di famigliainun interno), red. Luchino Visconti, 1975.

  Piše: Marijan Krivak

  Obiteljski portret u interijeru nastao je kao pretposljednje cjelovečernje djelo Luchina Viscontija, sa svim osobinama potpune misaone zrelosti. On je utopijska misao, koja se filozofski uobličuje u umjetničkoj formi kina. Gotovo benjaminovski, i ovaj Viscontijev kasni film signum je spašavanja neke drukčije, bolje prošlosti. ...pročitajte cijeli tekst...

• Ultimativno remek-djelo Kaurismäkijeva opusa

  Unajmio sam plaćenog ubojicu (I Hired a Contract Killer), red. Aki Kaurismäki, 1990.

  Piše: Marijan Krivak

  Kaurismäkijevo djelo Unajmio sam plaćenog ubojicu odlikuje uobičajeni redateljev izvedbeni minimalizam, te afirmacija humanosti i solidarnosti među prezrenima. Politički je to film bez politike! Kaurismäki nikad nije napravio jasniju kino-artikulaciju vlastita svjetonazora. Naoko mali film, ultimativno je remek-djelo njegova opusa te mnogo više od postmodernističkog pastiša kino i literarnih žanrova. Film je to koji nadilazi granice medija i pokazuje ono što Kaurismäki ustvari jest. Punk-poetika ovog minimalističkog ostvarenja romantička je gesta solidarnosti svih „prezrenih na svijetu“. ...pročitajte cijeli tekst...

• Osobine redateljskog stila u savršenom omjeru

  Čežnja Veronike Voss (Die Sehnsucht der Veronika Voss), red. Rainer Werner Fassbinder, 1982.

  Piše: Marijan Krivak

  Čežnja Veronike Voss pretposljednji je Fassbinderov film, dovršen tek netom prije prerane mu smrti u 37. godini života. Naslovna protagonistica (Rosel Zech) savršeno se uklapa u niz autorovih nesretnih žena koje boje univerzum njemačkog kino-genija. Radi se o lijepim, ali usudno melankolično-neuralgičnim osobama koje traže ljubav i privrženost, a same su izgubile sposobnost pružiti je. Posebično u slučaju Veronike Voss, te žene pripadaju svijetu spektakla i glamura, u kojemu im glumački milje sputava spontanost emocije i gdje obitavaju u paralelnim, medijskim svjetovima. Fassbinder ostaje uvijek iznova otvorenim propitivanjima egzistencijalne tjeskobe svakodnevne jednoličnosti bivanja, usamljenosti i želje da se bude voljenim. ...pročitajte cijeli tekst...

• Karizmatičan glumac s istaknutim umjetničkim integritetom

  In memoriam: Sean Connery (25. kolovoza 1930. - 31. listopada 2020.)

  Piše: Tomislav Čegir

  Karizmatičan, opušten, privlačan, sasvim u skladu s temeljnim postavkama lika, ali i s modernističkim diskursom 1960-ih, Sean Connery je zasjenio druge, itekako vrsne glumce koji su tumačili znameniti špijunski lik. Uloge je birao prema vlastitim interesima, smatrao je da je važnije ostvariti vrsno tumačenje nego tek unovčiti status. ...pročitajte cijeli tekst...

• Avangardni bezvremeni klasik

  Retrovizor 1950-59 (1. srpnja - 22. listopada 2020., Kino Tuškanac): Bijeli sob (Valkoinen peura), r. Erik Blomberg

  Piše: Katarina Marić

  Bijeli sob je po mnogočemu zavrijedio izaći iz opskurnosti i dobiti priznanje kakvo zaslužuje – i ne samo zato jer je riječ o vrlo neobičnoj interpretaciji vampirizma s unikatno nordijskim utemeljenjem, nego prvenstveno stoga jer se radi o formativnom i nezaobilaznom naslovu fantasy-žanra. ...pročitajte cijeli tekst...

• Topla slavenska duša i tipični češki osjećaj za detalje svakodnevice

  In memoriam Jirí Menzel (Prag, 23. veljače 1938. - 5. rujna 2020.)

  Piše: Marijan Krivak

  Menzel plijeni osebujnom sjetom sve od svog kino-prvijenca. Cijeli jedan naraštaj djece socijalizma oduševljavao se Strogo kontroliranim vlakovima (Ostre sledované vlaky, 1966) za koji je ovjenčan nagradom Oscar. Smisao za ritam filmske priče Menzelov je ponajveći doprinos srednjoeuropskom kino-mediju tih godina....pročitajte cijeli tekst...

• Ikona filmske glazbe

  Sjećanje na Ennia Morriconea (10. studenoga 1928. - 6. srpnja 2020.)

  Piše: Tomislav Čegir

  Nema dvojbe da su neki primjeri Morriconeova stvaralaštva dostigli i ikonografski status, instantnu prepoznatljivost. Glazba Ennia Morriconea - i ne samo filmska, neupitno spada među vrhunska kulturna i umjetnička postignuća dvadesetoga i dvadeset i prvoga stoljeća.  Morricone je u panteonu filmskih skladatelja za mnoge, a čini se i za potpisnika ovih redova, u samom vrhu. ...pročitajte cijeli tekst...

• Umjetnička filmografija koja pooduhovljuje

  Kino Tuškanac - Portreti: Asketski stil Carla Theodora Dreyera (13.-22.6.2020.): Riječ (Ordet), Stradanje Ivane Orleanske (La passion de Jeanne dArc), Dan gnjeva (Vredens dag), Vampir (Vampyr)

  Piše: Katarina Marić

  Avangardna apoteoza patnje epskih dimenzija, mistički martirij ultimativne estetičnosti, remekdjelo interpretativne ekspresivnosti Renée Jeanne Falconetti, Stradanje Ivane Orleanske pak, ekranizacijom autentičnih transkripata sa suđenja, evocira dokumentarnu snimku procesa i postaje ultimativna umjetnička sfera koja, nadrastavši samu sebe postiže intencionalno i instantno pooduhovljenje svojih spektatora. ...pročitajte cijeli tekst...

• Subjektivno i hermetično

  Feljton Smrt na filmu (22): Doppelgängeri: disocijativni poremećaji (2)

  Piše: Katarina Marić

  Priča o dvije sestre tako je mogao biti posve savršen film, da nije vrlo subjektivna i do određene mjere čak hermetična, ambigvitetno riješena završetka, koji omogućuje višestruke interpretacije i koji golemu većinu publike ostavlja u nagađanjima, osim ako se ne odluči film pogledati barem još jednom, što nikako nije neisplativo....pročitajte cijeli tekst...

• Ekstravagantna bukolika

  Ukrajinski poetski film (15.-18.10.2018.): Predvečerje Ivana Kupala (Vechir na Ivana Kupala), red. Jurij Iljenko

  Piše: Katarina Marić

  Neobičnim perspektivama i kutevima snimanja, bogatom scenografijom i živopisnim koloritom koji uvijek podcrtava raskošnu vibrantnost narodnih  nošnji, nizom nezaboravnih kadrova kreirajući kompleksnu, avangardnu i ekstravagantnu bukoliku o nepobjedivosti ljubavi, Iljenko maestralno prenosi svoju fantazmagorično-psihodelično--nadrealnu ikonografiju....pročitajte cijeli tekst...

• Vizualizirana filozofija egzistencije

  Sjenke (Shadows), red. John Cassavetes

  Piše: Marijan Krivak

  Kako ne bismo pretjerali u fil(m)ozofskim asocijacijama, reći ću da Sjenke i danas – skoro šest desetljeća od svog nastanka, djeluju zabavno i svježe. Odlični i entuzijastični glumci, sjajna jazz-glazba, dinamična kamera i montaža....pročitajte cijeli tekst...

• Poziv na suočenje

  Idi i gledaj, r. Elem Klimov

  Piše: Marijan Krivak

  Prikaz brutalnosti rata ovdje je doista ostvario najveći mogući „emocionalni intenzitet“. Dojam užasa koji prenosi vizualna tekstura na neki nas način katarzički dovodi do spomenute teorije uzvišenog. Strah i užas kroz koji se prošlo nije završio tek naricanjem. Posredovanje ratnog iskustva Klimov je izveo na artistički sugestivan i dotad neviđeni način. Jer umjetnički prikaz zla nije sveden na fatalni usud. ...pročitajte cijeli tekst...

• Kad je revolucija – utopija

  Pola stoljeća slavnih filmova, Kino Tuškanac, Zagreb: Rat je završen (La guerre est finie), red. Alain Resnais

  Piše: Marijan Krivak

  Danas, pola stoljeća nakon Resnaisova filma suočeni smo s potpunim izostankom nade i mogućnosti promjene. Tako da nam naslov Rat je završen zapravo postaje znakom kraja borbe… i revolucije. Ima li lijeka svoj toj de-evoluciji koja razara želju za slobodom? Ostaje li revolucija tek melankoličnim momentom europskog Duha? Preteško je to pitanje za ovaj kratki zapis o nostalgiji ...pročitajte cijeli tekst...

• Tamo gdje gore knjige...

  Pola stoljeća slavnih filmova, Kino Tuškanac, Zagreb: Fahrenheit 451, red. François Truffaut

  Piše: Marijan Krivak

  Što nam danas govori Fahrenheit 451?  U doba sveopće prisutne informacijsko-komunikacijske culture (ili barbarstva?) ponovno smo suočeni s potpunim nipodoštavanjem kulture Čitanja, Pisanja i Mišljenja. Kroz naoko sasvim transparentan svijet slobodnog medijskog i inog digitalnog općenja, ceri nam se zloduh dobrovoljnog ropstva gadgetima koji čine čovjeka – suvišnim ...pročitajte cijeli tekst...

• Potrošeni ideali

  Filmski programi Hrvatskog filmskog saveza – Ciklus filmskih pedesetogodišnjaka: Zabrana lova na lisice (Schonzeit für Füchse), red. Peter Schamoni

  Piše: Marijan Krivak

  Peter Schamoni je za svoj prvijenac Zabrana lova na lisice dobio Srebrnog medvjeda 1966. Ipak, taj film tek je jedan od nagovještaja nadolaska istinski značajne grupe njemačkih autora: Wendersa, Herzoga i, nadasve, Fassbindera. Naspram tih istinskih revolucionara njemačkog kina, Schamoni ostaje tek – dobar redatelj. Ipak, ni to nije zanemariv obol uzbudljivim europskim šezdesetima ...pročitajte cijeli tekst...

• Filmski trag rock-kameleona

  Sjećanje: David Bowie (8. siječnja 1947. – New York, 10. siječnja 2016.)

  Piše: Janko Heidl

  Tijekom četrdesetak godina Bowie je glumio ili svoj lik posudio u dvadesetak filmskih komada, a zapaženu je, odnosno veliku glumačku dramsku ulogu dobio u ratnoj drami Sretan Božić, g. Lawrence (Merry Christmas Mr. Lawrence, 1983) Nagise Oshime. Na setu je bio posve profesionalan, a njegova otmjena distanciranost i zagonetnost zasigurno su djelu zajamčili notu apartnosti
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Ljepota i užasi svakodnevice

  U susret: Filmske mutacije: 9. Festival nevidljivog filma, Daily Godard Proposal 12×12, Zagreb, 4. – 19. rujna 2015. / Rijeka, Pula, Ljubljana, 11. – 15. rujna 2015. : Udana žena (Une femme mariée), red. Jean-Luc Godard

  Piše: Marijan Krivak

  Je li Godardova Udana žena, film o tako usudno nedostižnoj temi kakva je Auschwitz, ili je to film-esej o, tek, ljubavi i ženi? Bez sumnje, radi se o poeziji koja je i jedino moguća nakon takvih događaja kakav je bio Auschwitz. Film započinje i završava igrom ruku na potpuno bijeloj pozadini. Bokovi, noge... ostaju ona fatalna ljepota koja omogućuje suočavanje se s užasom svakodnevice ...pročitajte cijeli tekst...

• Ne mareći za kanone

  Istine i laži (F for Fake), red. Orson Welles

  Piše: Janko Heidl

  Istine i laži su u cjelini neopterećeno ostvarenje respektabilne ambicioznosti, vrlo zanimljiv egzemplar filmskog postmodernizma, koje naveliko šarmira pristupom u kojem velik umjetnik bez skrupula prihvaća šiti iz donesena materijala, odnosno strasno i mudro ostvariti film kakav u danom trenutku može, naprosto zato što ima što reći i voli se i zna time baviti. Iz ljubavi prema filmskom djelovanju ...pročitajte cijeli tekst...

• Mudrost i energija

  Sjećanje: Mike Nichols (Berlin, 6. studenoga 1931. – New York, 19. studenoga 2014.)

  Piše: Janko Heidl

  Četiri posljednja slikopisna ostvarenja Mikea Nicholsa, realizirana u 21. stoljeću, nakon što je redatelj zagazio u osmo desetljeće svoga životnog puta, prvorazredni su primjerci inteligentno duhovitih, kako se kaže, kirurški precizno izvedenih režija koje elegantnom provokativnošću zasijecaju u nedokučivosti, odnosno nemile istine o ljudskoj naravi i društvu u kojem živimo
  ...pročitajte cijeli tekst...

• U kavezu s lavom

  Cirkus (Circus), red. Charlie Chaplin (u povodu prikazivanja uz pratnju Zagrebačke filharmonije, Kino Europa, 20. studenoga 2014.)

  Piše: Marcella Jelić

  U središtu je radnje Cirkusa Chaplinov amblematski lik Skitnice, siromašnog usamljenika, s polucilindrom, štapom i brkovima u izlizanom odijelu preširokih hlača i klaunovski prevelikih cipela kao adekvatnih rekvizita za njegov šašavi hod. Zabavan i suvremen Cirkus je pravi pogodak za još jedan u nizu filmsko-glazbenih događaja, čija buduća izdanja s veseljem iščekujemo ...pročitajte cijeli tekst...

• Plemeniti promašaj

  Kukuljica (De tu ventana a la mia), red. Paula Ortiz

  Piše: Nikola Strašek

  Film odlikuju sjajna gluma sve tri glavne glumice, zanimljiva montažna rješenja i nekonvencialna dramaturška struktura. Kukuljica pred gledateljem rastvara bogatu, epsku fresku emocionalne borbe koja se proteže desetljećima. Radi se o filmu vrijednom gledanja, no objektivno gledajući u pitanju je prije plemeniti promašaj nego uspjelo filmsko ostvaranje
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Dokument svijeta pred nestankom

  100 godina od rođenja Dovženka, Kino Tuškanac, Zagreb, 18. – 22. veljače 2014.:, Zemlja (Zemla), red. Aleksandar Petrovič Dovženko

  Piše: Nikola Strašek

  Film odražava idealističku viziju mogućnosti novog, komunističkog društvenog poretka no istovremeno pokazuje sve simptome strahota koje slijede – staljinističkih čistki i likvidacije zemljoposjedničke klase. Dovženko Zemljom zaokružuje svoj vizualni poetski dokument svijeta ukrajinskih seljaka, a film postaje intiman i emocionalno nabijen prikaz čitavog univerzuma u nestajanju
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Nelagoda koja ostaje

  7. Subversive Film Festival, Zagreb, 3. – 17. svibnja 2014.: Salò, ili 120 dana Sodome (Salò o le 120 giornate di Sodoma), red. Pier Paolo Pasolini

  Piše: Marijan Krivak

  Represija sustava kojom se, uz ostalo, bavi Salò i danas je aktualna. Pasolini se u filmu obračunava – premda kao njegova žrtva – sa susavom mentalnog, ali vrlo opipljivog fašizma koji postoji i danas. Sva fašistička sodomija prikazana u filmu tek je nevinim prikazom u odnosu na ono doista Unheimlich, sodomu i gomoru dobrovoljnog ropstva tehnoznanstvenoj pohlepi za dušama i žudnjom robova ...pročitajte cijeli tekst...

• Ikonoklast i eksperimentator

  100 godina od rođenja Dovženka, Kino Tuškanac, Zagreb, 18. – 22. veljače 2014.: Arsenal, red. Aleksandar Petrovič Dovženko

  Piše: Nikola Strašek

  Slavna i izlizana Godardova rečenica kako „su najbolji igrani filmovi slični dokumentarnim a najbolji dokumentarni igranim“ savršeno se može primjeniti na Dovženka koji u svom opusu isprepliće i suprotstavlja glumljeno i dokumentarno. Arsenal je umjetničko djelo koje po svom inovativnom pristupu filmskom mediju možemo svrstati uz filmove budućih velikih ikonoklasta svjetske kinematografije
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Film kao poezija

  100 godina od rođenja Dovženka, Kino Tuškanac, Zagreb, 18. – 22. veljače 2014.: Zvenigora, red. Aleksandar Petrovič Dovženko

  Piše: Nikola Strašek

  Zvenigora je film u kojem su nerazdjeljivo povezani stvarnost i mit, modernizacija i poetska ljepota ukrajinskih stepa, tradicija i industrijalizacija, film u kojem Aleksandar Dovženko napada europsku buržoaziju i besmisao Prvoga svjetskog rata, koristeći modernističke filmske tehnike i kostruktivističke metode ruske avangarde, odbacujući tradiciju i linearnu naraciju
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Mračni snovi jednog grada

  Program Treći čovjek u posjeti Trećoj ženi, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. i 5. veljače 2014.: Treći čovjek (The Third Man), red. Carol Reed

  Piše: Nikola Strašek

  Treći čovjek pripada samom vrhu svjetske kinematografije jer se radi o filmu kojemu je teško naći i najmanju zamjerku, filmu koji je kompleksan, zabavan, uznemirujuć, tjeskoban, napet, izvrsno režiran, fantastično snimljen i montiran, protkan sjajnim glumačkim izvedbama i nezaboravnom glazbom, film koji je istovremeno čisti užitak za gledatelja i umjetničko remek-djelo
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Melankolija otpora

  Esej: Bela Tarr ili o ljudskom dostojanstvu

  Piše: Nikola Strašek

  Tarrov je dugi kadar dokument života, ma kako on bio artificijelno pripremljen, jer ipak je ono što se zbiva pred kamerom život, živa bića i pravi predmeti. Mislim da je Tarr na više načina doveo Godardovu utopijsku rečenicu („Najbolji igrani filmovi izgledaju kao dokumentarni, a najbolji dokumentarni kao igrani.“) o razlici između dokumentarnog i igranog do konkretnog ostvarenja
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Meditacija o ljubavi

  Filmovi Philippea Garrela, Kino Tuškanac, 2. – 6. travnja 2013.: Više ne čujem gitaru (J'entends plus la guitare)

  Piše: Nikola Strašek

  Garrelova dramaturška struktura izbjegava prozni kontinuitet evokativnim elipsama i ritmičkom nestalnošću dok se narativna metoda ne sastoji od prikaza dramatičnih, prijelomnih situacija. Značenje ljubavi, misterij žene i života redatelj ne pronalazi u grandioznim izjavama i citatima nego ondje gdje emocionalne oluje i bjesne. U ljudskim bićima ...pročitajte cijeli tekst...

• Ljubav i kocka

  Kino Tuškanac: Atlantic City, red. Louis Malle

  Piše: Nikola Strašek

  Bez obzira na to što film u sebi nosi elemente kriminalističke priče i određenu količinu nasilja, i bez obzira na kulisu raspadajućeg Atlantic Citya, Malle nas svojim režijskim postupcima potiče na nadu, ljubav i vjeru u bolje sutra. Međuigru Burta Lancastera i Susan Sarandon pravi je užitak za gledanje. Scene vibriraju napetošću, strašću i, konačno, optimizmom ...pročitajte cijeli tekst...

• Dominacija stila nad sadržajem

  Tony Scott u povodu ciklusa In memoriam… Tony Scott, Kino Tuškanac, Zagreb, 28. – 31. siječnja 2013.

  Piše: Nikola Strašek

  Već filmom Glad Tony Scott pokazuje značajke koje će dominirati njegovom karijerom. Elaboriran vizualni stil i raskošna scenografija dominiraju filmom, potvrđujući kritike o neusklađenost stila i sadržaja, odnosno dominacija stila nad sadržajem. Tony Scott snažno je utjecao na estetiku holivudskog akcijskog filma te bio stilski i tematski dosljedan, a snimio je i nekoliko vrlo dobrih filmova ...pročitajte cijeli tekst...

• Ljubav, sjećanje i atomska bomba

  Ciklus filmova Alaina Resnaisa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 21. prosinca 2012.: Hiroshima, ljubavi moja (Hiroshima, mon amour)

  Piše: Nikola Strašek

  Hiroshima, ljubavi moja nije mišljena kao francuski film nego kao film cijelog čovječanstva. Trauma atomske bombe, prenijeta kroz kontekst traume izgubljene ljubavi, rezonira preko nacionalnih granica i postaje trauma cijelog čovječanstva. U kontekstu povijesti kinematografije taj je film remek-djelo, a u kontekstu ljudske svijesti neprekidni krik cijele naše vrste
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Protiv zaborava

  Ciklus filmova Alaina Resnaisa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 21. prosinca 2012.: Noć i magla (Nuit et Brouillard)

  Piše: Nikola Strašek

  Resnais jasno postavlja pitanje moralne odgovornosti, pitanje kojim se svijet 1955. kada je film snimljen tek počinjao baviti. Nevjerojatno je koliko je Resnais uspio uhvatiti u tako kratkom dokumentarcu, i kako je ostvario svoj cilj: uzeo je trenutak iz povijesti i zabilježio ga za budućnost. Ovo je film koji bi trebao biti i danas prikazivan na satovima povijesti – kao upozorenje i kao podsjetnik. Da se ne zaboravi ...pročitajte cijeli tekst...

• Film kao struja svijesti

  Ciklus filmova Alaina Resnaisa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 21. prosinca 2012.: Prošle godine u Marienbadu (L'Année dernière à Marienbad)

  Piše: Nikola Strašek

  Prošle godine u Marienbadu je više no išta drugo film koji traži od gledatelja da ga dovrši, da donese svoje zaključke, da u sebi tijekom projekcije stvara film uz pomoć nejasnih uputa koje mu je film dao. Na taj način film se spaja sa strujom svijesti samog gledatelja i uvlači ga u svoj svijet, transponirajući ga mimo stvarnosne logike i svakodnevnog iskustva
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Fassbinderov magnum opus

  Televizijska serija Berlin Alexanderplatz, red. Reiner Werner Fassbinder

  Piše: Nikola Strašek

  Bez obzira što Berlin Alexanderplatz nosi karakterističan Fassbinderov potpis, serija je istovremeno najbolji mogući primjer adaptacije književnog djela u filmski medij. Središnja je tema serije ona kojom se redatelj bavio cijelog života – kompleksni međuljudski odnosi, prijateljstvo, ljubav, ovisnosti, moralni pad – svi briljantno izvezeni u dramaturške arabeske koje čine bogati sag ovog blistavog filmskog ostvarenja ...pročitajte cijeli tekst...

• Ples, pjesma i rat

  Ciklus iberoameričkog filma, Kino Tuškanac, 2. – 15. studenoga 2012.: Ay, Carmela!, red. Carlos Saura

  Piše: Nikola Strašek

  Zavidna vještina Saurine režije i komični elementi scenarija sjajno se nadopunjuju, a plesne su sekvence maestralno koreografirane i režirane. Film isijava redateljevom strašću prema plesnoj umjetnosti, glumačkom životu i suprotstavlja krhku moć umjetnosti bezumnoj, rušilačkoj energiji rata. U trolistu glavnih likova izdvaja se izvanredno glumačko ostvarenje Carmen Maure (Carmen) ...pročitajte cijeli tekst...

• Veliki svodnik u vihoru povijesti

  Ciklus japanskog igranog filma, Kino Tuškanac, Zagreb, 1. – 10. listopada 2012.: Zegen, red. Shôhei Imamura

  Piše: Nikola Strašek

  Zegen pokazuje pozadinu azijske povijesti u prvoj polovini 20. stoljeća, ali bez dobrog poznavanja tog razdoblja i kultura tog područja na trenutke postaje pretežak za gledatelja. To nije najbolji Imamurin film, ali na inventivan način pokazuje svjetonazor redatelja. Zegen je epična, energetična, seksualna i groteskno smiješna satira imperijalizma, kolonizacije i njihove propasti, zabilježena kamerom velikog redatelja ...pročitajte cijeli tekst...

• Lucidan i ludistički odnos prema filmu

  Retrospektiva Seijuna Suzukija, Kino Tuškanac, Zagreb, Art-kino Croatia, Rijeka, 4. lipnja – 2. srpnja 2012.: Tokijski vjetopir (Tôkyô nagaremono), red. Seijun Suzuki

  Piše: Nikola Strašek

  Iako film naizgled ostavlja dojam kaotičnosti, Suzuki je vizualno izrazito osviješten autor, obrazovan filmaš koji je očito crpio svoje nadahnuće i iz novovalnog pokreta u Francuskoj, klasičnog vesterna, elemenata burleske američkog nijemog filma te mjuzikla. Suzuki koristi sva raspoloživa stilska sredstva ostavljajući logiku radnje na margini svog autorskog univerzuma
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Trag iščezla svijeta

  Ciklus filmova Istvána Szaba: Stoljeće ljubavi i mržnje (Sunshine), Kino Tuškanac, 14. – 17. svibnja 2012.

  Piše: Nikola Strašek

  Szabó je, uz pomoć koscenarista Israela Horovitza, dramaturški vrlo inteligentno i svrhoviton(s obzirom da se radnja filma proteže kroz stotinu godina) film orkestrirao oko obiteljskih ručkova i večera, prikazujući tako ključne trenutke u obiteljskoj povijesti, međusobnim odnosima i reakcijama na kotače povijesti što se neumitno valjaju vanjskim svijetom ...pročitajte cijeli tekst...

• Priče o drukčijem svijetu

  Filmski ciklus po djelima Charlesa Dickensa, Kino Tuškanac, Zagreb, 4. – 15. travnja 2012.: Priča o dva grada (A Tale of Two Cities), red. Ralph Thomas; Posmrtni spisi Pickwickova kluba (The Pickwick Papers), red. Noel Langley

  Piše: Nikola Strašek

  Film Posmrtni spisi Piskwickova kluba Noela Langleyja šarmantna su satirična komedija, rađena u najboljoj maniri žanra. Likovi su u prvom planu, a svaki od važnijih likova ostvaruje dramaturški luk i doživljava katarzu a s njim je doživljava i publika. Humor je suptilan i nenametljiv, većinom proizlazi iz likova i njihovih međuodnosa, iako se film kreće izrazito brzo, s istančanim osjećajem za ritam izmjene scena ...pročitajte cijeli tekst...

• Ispod tankog privida uljuđenosti

  Tko se boji Virginije Woolf? (Who's Afraid of Virginia Woolf?), red. Mike Nichols, u povodu ciklusa filmova Elizabeth Taylor u Kinu Tuškanac u Zagrebu i Art-kinu Croatia u Rijeci

  Piše: Dean Kotiga

  Tko se boji Virginije Woolf? današnjem će se gledatelju činiti manje šokantnim nego onome prije 45 godina, ali snaga i svježina filma jednaka je kao i 1966. kada je od trinaest nominacija za Oscara potvrdio njih pet. Nedvojbeno, riječ je o najuspješnijem od brojnih pokušaja da se par Burton – Taylor iskoristi na filmu te jednoj od najboljih filmskih adaptacija dramskog teksta uopće
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Protiv struje

  Sjećanje: Ken Russell (1927 - 2011)

  Piše: Dean Kotiga

  Sklonost senzacionalizmu i mizanscenskom kaosu, te raskošnoj, tzv. baroknoj režiji do vrhunca dolazi u filmu Tommy (1975), fascinantnoj postmodernističkoj ekranizaciji psihodelične rock-opere grupe The Who, gdje redateljeva ekscentričnost i očigledna sklonost pretjerivanju prelazi i u sam filmski izričaj. Tommy je nedvojbeno Russellov magnum opus, i film ispred svog vremena
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Kad riječi ubijaju

  Paisà, red. Roberto Rossellini, u povodu DVD izdanja, Discovery

  Piše: Dean Kotiga

  U filmu Paisà prisutne su dobne, spolne, rasne, religijske, ideološke i mnoge ine barijere, a bitno je primijetiti da se ona glavna, jezična, ne odnosi samo na vanjsku, nego i unutarnju nepremostivost, što je očito u činjenici da Sicilijanka Carmela iz prve priče i napolitanski dječak Pasquale iz druge govore međusobno potpuno nerazumljivim dijalektima ...pročitajte cijeli tekst...

• Sličnosti ljudi i životinja

  Kino Tuškanac, Ciklus japanskih filmova II: Balada o Narayami (Narayama-bushi kô), red. Shôhei Imamura

  Piše: Dean Kotiga

  Shôhei Imamura je i prije Balade o Narayami zacementirao mjesto među stupovima nuberu bagu, japanskog novog vala, kao sineast koji nesvakidašnjom kreativnošću i izrazitom angažiranošću spaja sadržajne odrednice japanske tradicije s onima urbanog društva poslijeratnog stanja (kriminal, seks, bijeda, korupcija). Sve to zajedno estetizira modernističkim prosedeom i izrazitim autorskim pristupom ...pročitajte cijeli tekst...

• Zrcalne podvojenosti

  Snovi (Kvinnodröm), red. Ingmar Bergman, u povodu DVD-a, Discovery

  Piše: Dean Kotiga

  Premda u filmu nema mnogih od značajki Bergmanova kasnijeg autorskog rukopisa, osnovna je tema ipak tipična redateljeva preokupacija – psihologija žene i poniranje u njezin unutarnji svijet. Ako tome pridodamo poneka etička i egzistencijalna pitanja koja film nameće te odnos iluzije i zbilje, jasno je da se ipak radi o djelu s izrazitim autorskim potpisom ...pročitajte cijeli tekst...

• Nastanak karakterističnog autorskog stila

  39 stepenica (The 39 Steps), red. Alfred Hitchcock, u povodu DVD-a, Discovery

  Piše: Dean Kotiga

  39 stepenica po mnogočemu označava stvorenu paradigmu nečeg što će kasnije biti prepoznato kao Hitchcockov stil – balansirani spoj suspensa, humora i akcije koji se često banalizira u formuli običan čovjek u neobičnoj situaciji. Tu su karakteristični motivi hrane, lisica, vlakova, tu je hladna (iako još ne fatalna) plavuša, tu su dovitljivi dijalozi i gotovo nadrealne situacije koje ironiziraju ozbiljnu fabulu ...pročitajte cijeli tekst...

• Brodolomci iz ulice Proviđenja

  Anđeo uništenja (El angel exterminador), red. Luis Buñuel, u povodu DVD-a, Discovery

  Piše: Tonči Valentić

  Buñuel je majstor fantazme koja se opire svim hermeneutičkim poniranjima u skriveni smisao snimljenog. Dokaze za tu tezu možemo naći u brojnim njegovim filmovima. Odbacimo li sva klasična pa i novija tumačenja, i dalje ostaje svježina i duhovitost Anđela uništenja, filma u koji možemo učitavati brojna značenja, ali koji im se opire i prije svega ostaje jedno od boljih Buñuelovih ostvarenja....pročitajte cijeli tekst...

• Privlačno i zastrašujuće

  U povodu ciklusa filmova Sandrine Bonnaire, Kino Tuškanac, Zagreb, 6. – 11. lipnja 2011.

  Piše: Marijan Krivak

  Ljepota Sandrine Bonnaire neobične je prirode. Radi se doista o zlokobnoj ljepoti i erosu. Istodobno privlači, ali i zastrašuje. Bila je nadahnućem mnogih autorski neprolaznih ostvarenja. Na kraju, glumica se pomalo odvaja od morbidnosti likova Isabelle Huppert. Njezin je osmijeh iz Šahistice utjelovio radost življenja sàmog. Sandrine Bonnaire ima jednu od najosobenijih filmskih karijera posljednjih četvrt stoljeća ...pročitajte cijeli tekst...

• Neponovljiva vještina

  Portret Brucea Leeja u povodu 70. godišnjice rođenja

  Piše: Janko Heidl

  Premda se njegovi filmovi danas doimaju razmjerno zastarjelima, oni ni iz očišta sadašnjice nisu izgubili šarm. Kad ih gledamo Imamo osjećaj da protagonisti doista izvode fizičke vratolomije koje gledamo na ekranu, za razliku od prevladavajućeg dojma falsificiranosti suvremenog filma u kojoj fizičku spremnost glumca često, zamjenjuju digitaln i ina rješenja kinematografske današnjice
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Moć veličine

  5. One Take Film Festival, Zagreb, 18.-20. studenoga 2010.: Metropolis, red. Fritz Lang; Putovanje do Metropolisa (Die Reise nach Metropolis), red. Artem Demenok

  Piše: Janko Heidl

  Metropolis je jedno od djela koje su film učinile reprezentativnom umjetnošću 20. stoljeća. Prizori stvaranja robota Marije, radnika za strojem ili panorame velegrada još uvijek ostavljaju izniman dojam i zasluženo pripadaju antologiji sedme umjetnosti. A ne treba zanemariti ni da su brojni kasniji autori filmova fantastike upravo iz Metropolisa preuzeli mnoga originalna rješenja
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Douglas Sirk danas

  u povodu prikazivanja filmova Sve što nebo dopušta i Zapisano na vjetru

  Piše: Dejan Durić

  Ako se Sve što nebo dopušta prvenstveno bavi srazom društvenog i osobnog te secira društvenu patologiju, Zapisano na vjetru posve je u domeni psihoseksualne studije koja analizira mračna područja žudnje. Sirk u tome slučaju, a što je i inače njegova karakteristika, nije sklon širokim objašnjenjima, nego složenu tematiku obiteljskih odnosa svodi na devedesetak minuta filma
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Nepovratno izgubljeni svijet

  Tjedan iranskog filma, Kino Tuškanac, Zagreb, 15. – 22. ožujka 2010.: Djeca raja (Bacheha-Ye aseman), red. Majid Majidi

  Piše: Marijan Krivak

  Iz nepredvidivosti svakodnevice devetogodišnjaka i njegove mlađe sestre, Majidi gradi univerzum od čežnji, straha i, ponajviše, bratsko-sestrinske ljubavi. Djeca raja otkrivaju nam nepovratno izgubljeni svijet djetinjstva zapadne civilizacije. Kroz njega, prisjećamo se osebujne metafizike življenja. Majidi je filmski pjesnik par excellence
  ...pročitajte cijeli tekst...

• A kao Almodóvar

  Pedro Almodóvar, u povodu ciklusa filmova u Kinu Tuškanac

  Piše: Marijan Krivak

  Sklonost campu/kiču i, ponekad, trash-ikonografiji signum je Almodóvarova anything goes postmodernog nagona. Predanost melodrami, tragici i fatalnom usudu vječne ljubavi, njegov su obol velikim autorima prošlosti. Komika prozlazi iz tragike, tragika iz apsurda, a apsurd nas ponovno vraća komici. Naizgled nespojivi osjećaji shizofreno su se združili u njegovim filmovima
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Svjedočenje filmskoj povijesti

  60. međunarodni filmski festival u Berlinu: Metropolis, red. Fritz Lang

  Nakon što je argentinskoj kinoteci u Buenos Aieresu 2008. pronađena teško oštećena no gotovo cjelovita 16mm kopija integralne verzije Metropolisa, film je konačno mogao biti u cijelosti rekonstruiran. Prisustvovati 12. veljače 2010. svjetskoj premijeri restaurirane integralne verzije Metropolisa uz pratnju velikog orkestra, bilo je svjedočenje filmskoj povijesti ...pročitajte cijeli tekst...

• Umjetnost koja grije dušu

  Kino Tuškanac: Ciklus filmova Jacquesa Tatija, 1. – 8. veljače 2010.

  Piše: Marijan Krivak

  Odmor gospodina Hulota Tatijev je besmrtni igrani film prikazan na otvaranju ciklusa Filmskih programa. Da parafraziram, bio je to praznični dan za sve poklonike tog umjetnika. Tati je pantomimičar filma. Njegov je filmski jezik gesta, mimika, pokret. Filmsku čaroliju i nadrealan doživljaj djeteta u nama, u ovim hladnim zimskim danima ponovno nam priziva Jacques Tati ...pročitajte cijeli tekst...

• Mitski američki Zapad

  Vestern trilogija Howarda Hawksa (Rio Bravo, El Dorado i Rio Lobo), u povodu prikazivanja na HRT-u

  Za razliku od Johna Forda koji je u Jeseni Čejena (1964) s gorčinom razmatrao postavke osvajanja američkoga Zapada, Howard Hawks u El Doradu uspostavlja barem osobne vrijednosti junaka dobi na izmaku djelotvornosti, ako već ne može uspostaviti osnovne žanrovske vrijednosti. El Dorado je stvaralački smiraj vrhunskog filmskog autora na izmaku čitave filmske epohe.
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Stvaralačka strast

  Filmske mutacije: Treći festival nevidljivog filma (Zagreb 12. – 18. prosinca 2009,): Vedro znanje i Strast, red. Jean-Luc Godard

  Piše: Janko Heidl

  Iako razmjerno različiti, Vedro znanje i Strast vođeni su istim istraživačko-izazovno-izazivačkim duhom, donekle oblikovani kao djela u nastanku – oblik im nije unaprijed određen nego ga se traži za vrijeme rada – objedinjeni, a čime drugim, nego autorovom nadarenošću da preciznom umjetničkom intuicijom odvaže gdje i koliko čega staviti
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Predskazanje svijeta medija

  Filmski programi: Sjećanje na Marcella Mastroiannija – Slatki život (La dolce vita), red. Federico Fellini

  Piše: Marijan Krivak

  Slatki život često je shvaćan kao prikaz isprazne egzistencije potrošačkog i medijskog društva u nastajanju i ostaje profetskim predskazajem svijeta medija i konzumerizma kojeg danas simbolizira demonski simbol mobitela. Fellini i Mastroianni filmski su proroci nadolazeće katastrofe njegova (be)smisla ...pročitajte cijeli tekst...

• Suočavanje s posljednjim pitanjima

  Kino Tuškanac: Umorna smrt (Der müde Tod, 1921), red. Fritz Lang

  Piše: Marijan Krivak

  Pripovijest Langa i autorske mu suputnice Theae von Harbou, zapravo je o nemogućnosti ostvarenja sreće. Često opisivan Langov pesimizam ovdje se očituje cijelim filmom. Iako – vjerojatno ponukan i komercijalnim zahtjevima tržišta – Umorna smrt završava apoteozom vječne ljubavi, koljoj se žrtvuje i sam život, njegov je film distopijski
  ...pročitajte cijeli tekst...

• Ljubavne igre odraslih

  Kino Tuškanac: Pauline na plaži (Pauline à la plage), red. Eric Rohmer

  Piše: Marijan Krivak

  Rohmer ne podliježe iskušenju da protagoniste postavi u jasne opreke: pozitivno-negativno; iskreno-lažno; pa čak niti u spolno-rodne opozicije, prema bilo kakvim sterotipima. Svaki je od njegovih scenarističkih predložaka dovoljno usložnjen i otvara mogućnost beskrajnih varijanti ljubavnih i intelektualnih igara i igrica
  ...pročitajte cijeli tekst...