Feljton: hrvatska književnost i film

  • Maestralan moderni klasik novije domaće kinematografije

    Hrvatska književnost i film: Ivo Balenović, Ljudožder vegetarijanac (2010), red. Branko Schmidt (2012)

    Piše: Katarina Marić
    <em>Ljudožder vegetarijanac</em> (2010), red. Branko Schmidt, 2012.29.9.2023. Dinamičan, s impresivnom adrenalinskom kamerom (snimatelj Dragan Ruljančić) i pratećom furiozno-energičnom montažom brzo-izmjenjujućih kadrova, s uvjerljivim dijalozima impaktne dramaturgije (Ognjen Sviličić) vrlodobrog glumačkog casta (vrsna minijatura Mustafe Nadarevića), Ljudožder vegetarijanac maestralno je, nenametljivo i s lakoćom režiran, (gotovo) bez ijednog kadra viška. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Jedna od najplodnijih i kreativno najkompatibilnijih suradnji u hrvatskoj kinematografiji

    Hrvatska književnost i film: Mate Matišić, Svećenikova djeca (1999), red. Vinko Brešan, 2013.

    Piše: Katarina Marić
    <em>Svećenikova djeca</em>, red. Vinko Brešan, 2013.25.9.2023. Suradnja Vinka Brešana i Mate Matišića jedna je od najplodnijih i najkompa/k/t(ibil)nijih u hrvatskoj kinematografiji. Brešanov crnohumorni burleskni modus prikaza narušenih vrijednosti, kako očigledne sirovosti i primitivizma, ksenofobije i nacionalizma, tako i skrivenog svekolikog sladostrasnog razvrata, ostaje osebujan primjer spretne sljubljenosti s Matišićevim svjetonazorskim postupcima. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Perceptivno-britka i efektna, ponajbolja komedija novije hrvatske kinematografije

    Hrvatska književnost i film: Ante Tomić, Što je muškarac bez brkova (2000), red. Hrvoje Hribar, 2005.

    Piše: Katarina Marić
    <em>Što je muškarac bez brkova</em>, red. Hrvoje Hribar, 2006.23.9.2023. Koloritnosti komedije Što je muškarac bez brkova pridonose kako pojedine iznadprosječne glumačke izvedbe (Cvitešić, Gregurević), tako i pamtljivi osebujni karakteri ali i poneke antologijske, istinski komične scene, upečatljiva glazba Tamare Obrovac, produkcijski dizajn, začinjenost s naizgled pozadinskim a zapravo onim pravim štofom relikata pučke kulture zblendanih sa suvremenošću. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Eluzivan i zavodljiv pripovjedač čija virtuoznost ostaje nedostižna u ekranizacijama

    Hrvatska književnost i film: Goran Tribuson, Rani dani (1997), Trava i korov (2000), Ne dao Bog većeg zla (2002), red. Snježana Tribuson, 2002.

    Piše: Katarina Marić
    12.9.2023. Filmu Ne dao Bog većeg zla nedostaje onog toliko nužnog živog ushitnog zanosa i razigrane dinamike; veći dio krivnje pritom opada na upečatljivo nepostojane i neusklađene glumačke nastupne normative koji osciliraju od ekspresivnih i spontano-prirodnih do deklamatorsko-neizražajnih i drvenih, što nažalost znatno degradira i tromavi radnju. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tko je zvijer a tko čovjek?

    Hrvatska književnost i film: Josip Mlakić: Mrtve ribe plivaju na leđima (2011), Mrtve ribe (2017), red. Kristijan Milić

    Piše: Katarina Marić
    3.9.2023. Milić perceptivno uočava bestijarijski subtekst i potencijal djela kao apel protiv okrutnosti i kao statement o besmislu rata, u krajnjoj liniji i kao snažan zrcalni aspekt ljudskih činjenja. Isti djelu pridaje onu književniku imanentnu metafizičku dimenziju, dobro poznatu iz kultnih Živih i mrtvih poigravajući se kako terminom bestijalno, tako i diskriminatornom specističkom pretpostavkom ljudske superiornosti nad ne-ljudskim bićima. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Noirovsko-gotska napetost koja nije zaživjela na velikom platnu

    Hrvatska književnost i film: Goran Tribuson, Potonulo groblje (1990), red. Mladen Juran, 2002.

    Piše: Katarina Marić
    2.9.2023. Svi Tribusonovi romani posjeduju jednu distinktivnu uočljivu crtu – izuzetno su, naime, filmični; scenaristični, atmosferični, vizualni, sugestivni, pa tako i Potonulo groblje. Ipak, sve ono što on gesamtkunstwerkovski jest – među ostalim eruditski, koncentrirano i pitko ispripovijedan, film Mladena Jurana – nije. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Književni predlošci kao potentan temelj filmskih umjetničkih svjetova

    Hrvatska književnost i film: Zaključni komentar o temi – hrvatski književnici po čijim je djelima nastalo najviše filmova u 21. st.: Mate Matišić, Ivan Kušan, Goran Tribuson, Ivo Balenović, Josip Mlakić, Ante Tomić

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Prema književnim predlošcima nastali su neki od najnagrađivanijih suvremenih domaćih filmova, a očito je da se književnost pojavljuje kao potentan izvor na čijim temeljima redatelji grade umjetničke svjetove. Među književnicima prema čijim je djelima snimljen najveći broj filmova u 21. st. ističu se Mate Matišić s 5, Ivan Kušan s 4, Goran Tribuson i Josip Mlakić s 3 te Ivo Balenović i Ante Tomić s 2. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Metaforični triler o nesnošljivosti društvene sredine

    Hrvatska književnost i film: Sintetski hrvatski film 21. stoljeća

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Fine mrtve djevojke aktualiziraju niz problema zbog kojih ih treba držati svojevrsnim sintetskim hrvatskim filmom 21. stoljeća. riječ je i o režijski izvrsno realiziranom metaforičnom trileru o nesnošljivosti društvene sredine, koji na jednom mjestu okuplja gotovo sve društvene boljke i niz tabu-tema, i to od nasilništva i rasizma preko nekrofilije do prostitucije i ubojstava još nerođene djece. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Obični čovjek u društvu kojega izjedaju anomalije

    Hrvatska književnost i film: Film kao interpretator društva i vremena u kojem nastaje

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Redatelji kritički istupaju protiv određene društvene anomalije aktualne u vremenu stvaranja filma, a u čemu u konačnici i pronalazimo potvrdu tezi kako je film prije svega komunikacijski medij, i to ne samo medij pokretnim slikama – kako to voli kazati Škrabalo, nego oblik koji u višemedijskoj formi preuzima prvenstveno ulogu interpretatora, a ipak manje kritičara društva unutar kojega nastaje....pročitajte cijeli tekst...
  • Pobjedničko oružje u borbi za naklonosti publike

    Hrvatska književnost i film: Ekranizacije književnosti kao najgledaniji hrvatski filmovi

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Sedam od deset najgledanijih hrvatskih filmova od 2001. do 2022. ekranizacije su književnosti. Najgledaniji filmovi su Hribarov film Što je muškarac bez brkova? s više od 152 tisuće gledatelja, Brešanova Svećenikova djeca sa 158 tisuća gledatelja, Šegrt Hlapić Silvija Petranovića sa 144 tisuće gledatelja, Koko i duhovi Daniela Kušana sa 85 tisuća, General Antuna Vrdoljaka sa 74 tisuće gledatelja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Preporod dječjeg filma i potvrda važnosti ekranizacija književnosti

    Hrvatska književnost i film: Kritička recepcija filmova za djecu: Od Brlić-Mažuranić i Lovraka do Kušana i Gardaša

    Piše: Zlatko Vidačković
    Nema sumnje da je žanr dječjeg filma u 21. stoljeću zahvaljujući ekranizacijama popularnih knjiga za djecu doživio preporod i usprkos ponekom podbačaju stekao respekt kod hrvatske kritike kao punovrijedan žanr. Velik interes mlade publike i sve veća kvalitativna razina tih ostvarenja jamstvo su da se ovaj žanr u okviru domaće kinematografije vraća na mjesto koje je imao i za vrijeme Jugoslavije, kad su upravo hrvatski redatelji bili predvodnici žanra....pročitajte cijeli tekst...
  • Najuspješniji scenarist među književnicima

    Hrvatska književnost i film: Kritička recepcija ekranizacija Mate Matišića

    Piše: Zlatko Vidačković
    Najuspješniji scenarist među književnicima, sudeći prema broju nagrada ali i kritikama, jest Mate Matišić (Ričice, 1965.). Scenaristički rad započinje kao ko-scenarist na Životu sa stricem Krste Papića (1988., Velika zlatna Arena i nominacija za Zlatni globus), snažnoj drami o mladom piscu u vremenu zalaza socijalizma i njegovom stricu, komunističkom pokajniku. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vješto balansiranje između humora i melodrame

    Hrvatska književnost i film: Kritička recepcija ekranizacija Mlakićeve i Tomićeve proze

    Piše: Zlatko Vidačković
    Što je muškarac bez brkova bio je veliki hit kao knjiga i kazališna predstava prije ekranizacije, a kao film je ocijenjen kao zabavna, duhovita romantična komedija. Iako je pri adaptaciji napravljeno niz promjena, kostur priče je ostao isti. Hribar Zagori pristupa svisoka, kao pripovjedački mastermind koji se igra marionetama, operirajući općim mjestima suvremenog moralizma. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kratki spoj s redateljima

    Hrvatska književnost i film: Uspješnost i kritička recepcija ekranizacija Gorana Tribusona

    Piše: Zlatko Vidačković
    Po Tribusonovim scenarijima krajem devedesetih snimljene socijalna drama Crvena prašina (1999.) redatelja Zrinka Ogreste (nagrađen Velikom zlatnom arenom) te komedija Srce nije u modi (2000.) redatelja Branka Schmidta. Od tri ekranizacije Tribusonovih romana, kritika je suzdržano ocijenila Polaganu predaju, negativno Potonulo groblje, a Ne dao Bog većeg zla izazvala je bolje reakcije. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Detektivski žanr kao podatan dramaturški okvir

    Hrvatska književnost i film: Ivan Kušan, Ljubav ili smrt, red. Daniel Kušan, 2011.

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    <em>Ljubav ili smrt</em>, red. Daniel Kušan, 2014Sinteza ekranizacija Kušanovih romana pokazuje kako je u svim filmovima serijala najdosljednije održano upravo ono što je u njegovu narativu i najevidentnije. To su prije svega jezik glavnih likova (npr. žargonizmi), znatiželjni junak, junaci neopterećeni socijalnom kategorijom, motivi prvih ljubavi, prijateljstva i dječje/mladenačke bezbrižnosti, te pustolovna radnja....pročitajte cijeli tekst...
  • Plemenita priča i poštivanje kvalitetne tradicije domaćeg dječjeg filma

    Hrvatska književnost i film: Ivan Kušan, Koko i duhovi, red. Daniel Kušan, 2011.

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Koko i duhovi prilagodba je druge knjige iz Kušanovih serijala dječjih romana, koji je izuzev manjih intervencija ostao vjeran predlošku. Ono što je trebalo prilagoditi novom mediju odnosilo se na dva pitanja. Prvo – na koji način započeti ciklus od drugoga romana i preskočiti Uzbunu na Zelenom Vrhu, i drugo – treba li priču smjestiti u suvremeno doba? ...pročitajte cijeli tekst...
  • Neuralgične točke hrvatske zbilje

    Hrvatska književnost i film: Ivo Balenović, Metastaze, red. Branko Schmidt, 2009.

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    U filmu Metastaze nasilnik Krpa prikazan je kao antijunak kojega redateljski postupci, a posve suprotno literarnom predlošku Ive Balenovića, nerijetko paradoksalno usmjeravaju prema liku kojega publika voli i za kojega navija. Zloćudne stanice tumora simbolički predstavljaju kvartovski luzeri iz razloga što primarni karcinom, odnosno boljke suvremenoga hrvatskoga društva jednostavno nisu na vrijeme otkriveni i liječeni....pročitajte cijeli tekst...
  • Komedija o ljudima na rubu tragedije

    Hrvatska književnost i film: Rajko Grlić, Ante Tomić, Karaula, red. Rajko Grlić, 2006., prema romanu Ništa nas ne smije iznenaditi Ante Tomića

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    <em>Karaula</em>, red. Rajko Grlić, 2006.Karaula je ocijenjena kao vrlo uspješan Grlićev film, komedija o prošlosti, odnosno komedija o ljudima na rubu tragedije. Napokon, riječ je o filmu koji na jedan bitno drugačiji način pristupa ženskom liku, ne zapada u klišeje patrijarhalne sredine u kojoj žena trpi surovo nasilje, a što Grlić treba zahvaliti prvenstveno Tomićevu specifičnom oblikovanju rodnih odnosa u svojoj prozi. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Žanrovske posebnosti i susretišta književnosti i filma

    Hrvatska književnost i film: Ante Tomić (Split, 22. travnja 1970.) hrvatski romanopisac, pripovjedač, kolumnist i feljtonist, komediograf i filmski scenarist

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Tomić gotovo uvijek stvara hibridne žanrovske oblike u kojima se nerijetko isprepliću komedija i melodrama, a u kojima publika zapravo prepoznaje u prvom redu satiru kao dominantni oblik i ironiju kao dominantno retoričko sredstvo. Navedeno dolazi do izražaja u većini filmova snimanih po njegovom književnom predlošku. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Veza sa zavičajem i motiv smrti

    Hrvatska književnost i film: Mate Matišić, Vinko Brešan, Franjo Moguš, Nije kraj, red. Vinko Brešan, 2008., prema motivima drama Sinovi umiru prvi i Žena bez tijela, Mate Matišića

    Piše: Iva Rosanda Žigo

    U režijsko-dramaturškom smislu Brešan gradi zanimljiv filmski svijet u kojega znalački pretače neke od temeljnih karakteristika Matišićeva dramskoga rukopisa. Tako Brešan uspijeva na filmu stvoriti onaj tipični Matišićev obrnuti svijet koji nosi masku stvarnoga svijeta i u kojem se miješaju žanrovi i minira usmeno, patrijarhalno i nostalgično naslijeđe....pročitajte cijeli tekst...

  • Tmasti polusvijet i najdublje socijalne traume

    Hrvatska književnost i film: Mate Matišić (Ričice, 17. siječnja 1965.) hrvatski dramatičar, scenarist, skladatelj i glazbenik

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Jurica Pavičić ispravno tvrdi da su dramski tekstovi Mate Matišića privlačni hrvatskim filmašima iz razloga što njegove najbolje drame, za razliku od velikog dijela hrvatske kulture, nisu nastale šopingom u inozemnom izlogu nego se bave čistim, tmastim hrvatskim polusvijetom i propituju najdublje traume tzv. malog hrvatskog čovjeka. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Politički aktualan, eksplicitan i sklon miniranju patriotskog i nostalgičnog naslijeđa

    Hrvatska književnost i film: Mate Matišić (Ričice, 17. siječnja 1965.) hrvatski dramatičar, scenarist, skladatelj i glazbenik

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Svojim likovima Matišić osigurava iščašenu stvarnost, te gradi strašni, crnohumorni svijet u kojem je sve izokrenuto, u kojem se balansira između tragičnog i komičnog, ali i uvijek s nekom dozom težine i pesimizma. Matišić je uvijek i politički aktualan, katkad grub i vrlo eksplicitan, sklon miniranju usmenog, patrijarhalnog, patriotskog i nostalgičnog naslijeđa....pročitajte cijeli tekst...
  • Složenosti adaptacije i poteškoće ekranizacije proze

    Hrvatska književnost i film: Josip Mlakić, Most na kraju svijeta, red. Branko Ištvančić, 2014.

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Za razliku od romana Živi i mrtvi, u kojem autor varira elemente horora, u Čuvarima mostova Mlakić je stavio naglasak upravo na poslijeratno doba, a sumornu poslijeratnu atmosferu druge polovice devedesetih godina prošloga stoljeća pojačava figurama patnje i ratne traume. Valja istaknuti kako se posve solidno prozno djelo, prilikom transponiranja u novi medij susrelo s ozbiljnim poteškoćama. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Smrt kao bit čovjekova postojanja

    Hrvatska književnost i film: Josip Mlakić, Živi i mrtvi, red. Kristijan Milić, 2007.

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    <em>Živi i mrtvi</em>, red. Kristijan Milić, 2007.Autori vješto izbjegavaju popularizaciju smrti u koju bi vrlo lako mogli upasti. Tematiziranja ratnih strahota i stradanja nerijetko u umjetnosti iskliznu u masovni proizvod, pretvarajući smrt u beznačajan i banalni događaj. Mlakić i Milić pak u smrti vide razlog zbog kojega čovjek jest čovjek; smrt nije presuda na koju smo svi trenutkom rođenja osuđeni i koja kao hladna činjenica konstantno oduzima životu apsolutnu slobodu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Propitivanje fenomena smrti

    Hrvatska književnost i film: Josip Mlakić, Živi i mrtvi, red. Kristijan Milić, 2007.

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Iako su Živi i mrtvi u strukturalnom smislu nešto klasičnije djelo koje izbjegava tipičnu postmodernističku fragmentiranost, valja primijetiti kako Mlakić, ali i u filmskoj adaptaciji i redatelj Kristijan Milić, kreiraju likove koji izlaze iz okvira nekih tipičnih određenja, čija bi motiviranost i psihološka profiliranost bili podatni za jednostavno književnoteorijsko objašnjenje. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Rat kao nadtema koja duboko isprepliće književno i filmsko tkivo 21. stoljeća

    Hrvatska književnost i film: Josip Mlakić (Bugojno, 25. siječnja 1964.) hrvatski književnik i scenarist iz Bosne i Hercegovine

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Josip Mlakić (Bugojno, 25. siječnja 1964.) hrvatski je književnik i scenarist iz Bosne i HercegovineSuvremena književnost i film temu identiteta provlače sukladno postmodernističkom konceptu u kontekstu kojega ga nikako ne možemo shvatiti kao jedinstveni i čvrsti konstrukt. No, tematiziranje identiteta u hrvatskoj suvremenoj književnosti i filmu dodatno je podcrtano Domovinskim ratom koji se pojavljuje kao mjesto susretišta velike većine domaćih književnih i filmskih ostvarenja. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Transpozicija simbolike romana na film

    Hrvatska književnost i film: Goran Tribuson, Polagana predaja, red. Bruno Gamulin, 2001.

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Pojedine nedostatke, izuzev već spomenute fotografije i scenografije, nadomještaju glumačka ostvarenja. Za razliku od nešto slabije psihološki razrađene nestabilne Male u ulozi Lucije Šerbedžije, u ulozi Petra Gorjana pojavljuje se Filip Šovagović, četrdesetogodišnji propagandist, čija je uloga ovdje dodatno pojačana zahtjevom ciničnoga predstavljanja potrošačkoga društva, a Sven Medvešek izvrsno psihološki nijansira ulogu Lukasa. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Reprezentacija postmodernog identiteta kao esencijalno fluidnog i bježećeg

    Hrvatska književnost i film: Goran Tribuson, Polagana predaja, red. Bruno Gamulin, 2001.

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Polagana predaja možda je za Brunu Gamulina zaista predstavljala zahtjevnu redateljsku zadaću, no činjenica jest da je kod dijela kritike hvaljena u prvom redu dojmljiva fotografija i scenografija te spajanje žanrovskoga ugođaja filma ceste s ugođajem komorne art drame, istodobno uperene snažnoj socijalnoj kritici te stvaranju politizirane slike subverzije, orijentirane na pitanje identiteta i reprezentaciju postmodernog identiteta kao esencijalno fluidnog i bježećeg. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Književni predlošci uspješniji od filmskih ekranizacija

    Hrvatska književnost i film: Goran Tribuson (Bjelovar, 6. kolovoza, 1948.), hrvatski akademik, prozaist, filmski i televizijski scenarist

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    <em>Potonulo groblje</em>, red. Mladen Juran, 2002., prema romanu Gorana TribusonaPotonulo groblje itekako podsjeća na Tribusonovu pripadnost generaciji fantastičara, a u kombinaciji s Juranovom režijom aludira na svjetski kinematografski trend fantastičnih trilera, posebice indijsko-američkog redatelja čiju poetiku nerijetko karakterizira zainteresiranost za nadnaravne zaplete i neočekivane završetke. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izrazita svijest o žanru i susprezanje od političkoga, ideološkoga ili moralističkoga prizvuka

    Hrvatska književnost i film: Goran Tribuson (Bjelovar, 6. kolovoza, 1948.), hrvatski akademik, prozaist, filmski i televizijski scenarist

    Piše: Iva Rosanda Žigo
    Goran Tribuson (Bjelovar, 6. kolovoza, 1948.), hrvatski akademik, prozaist, filmski i televizijski scenaristTribusonovo pisanje carstvo je mogućnosti, kako je riječ o autoru koji ima izrazitu svijest o žanru i koji je uvijek isticao pravo na mijenu kao bitnu odrednicu svojega stvaralaštva, zapravo pretače i na filmske adaptacije njegove književnosti. I u filmu, baš kao i u književnosti, iskače njemu svojstvena poligrafičnost, susprezanje od političkoga, ideološkoga ili moralističkoga prizvuka. ...pročitajte cijeli tekst...

kritike i eseji