Hrvatski igrani film, serije i koprodukcije

  • Bjesomučne borbe za stjecanjem vlasti i koristi

    Novine, 3. sezona, 2020. red. Dalibor Matanić

    Piše: Dejan Durić

    Treća sezona je po eksplicitnim aluzijama na hrvatsko društvo i politiku u dosluhu s prethodnima. Oblikuje poprilično mračnu i pesimističnu panoramu naše svakodnevice, u kojoj je korupcija metastazirala u sve pore i slojeve društva, pri čemu se realizam iz prijašnjih sezona sve više žrtvuje u ime hiperbole, groteske i karikature. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Kult vojničkoga bratstva

    Nestali, 2020., red. Kristijan Milić

    Piše: Dejan Durić
    Žanrovske se strategije u Nestalima koriste kao okvir, a naglasak je na individualiziranim likovima sa setom specifičnih osobina, svjetonazora, porijekla i područja iz kojeg dolaze. Priča dijelom dinamiku crpi iz preplitanja tih različitih karaktera njihovoj karakterizaciji i proživljavanjima, pri čemu se vješto izbjegava patetika te upadanje u nacionalnu monumentalizaciju kako bi se sagledalo kako rat kao nehumano stanje utječe na pojedince. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Borba pojedinca protiv zajednice

    Glas, 2019., red. Ognjen Sviličić

    Piše: Marijan Krivak
    Sviličić je autor koji sve češće snima (barem) solidne filmove. Uz nekoliko slabijih, snimio je i (sada već) tri ostvarenja koja ulaze u gornji dom ovdašnjeg kina. Uz spomenutog Armina, te Oprosti za kung-fu (2004.) i Glas se može smjestiti u najviše mu redateljske domete. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Između groteske i socijalne angažiranosti

    Dopunska nastava, 2019., red. Ivan-Goran Vitez

    Piše: Marijan Krivak

    Dopunska nastava, blago rečeno, čudan je film. Ideja nije bila nezanimljiva, ali je realizacija zastala negdje između groteske i socijalna angažmana. Bolja su mu strana glumačke izvedbe protagonista (Köningsknecht je ipak nadmašio pomalo nejasni Beaderov karakter). Nije lako spojiti autorski angažman i zabavljački diskurs, čemu Vitez očito stremi u svim svojim filmovima. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Neispunjena očekivanja

    General, 2019., red. Antun Vrdoljak

    Piše: Tomislav Čegir
    Razmatrajući redateljsku karijeru Antuna Vrdoljaka, važnost Domovinskoga rata i ulogu generala Ante Gotovine u novijoj hrvatskoj povijesti, ostaje jasno da film General nažalost nije to što je htio, mogao ili čak trebao biti, a potpisniku se ovih redova čini da bi, izuzmemo li dokumentarni okvir, da je nastao prije dvadesetak godina bio znatno učinkovitiji i bolji nego što je ove, 2019. godine. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Snažan erotski prosede

    Posljednji dani ljeta, 2019., red. Damir Radić

    Piše: Marijan Krivak
    Radićev dugometražni prvijenac umjereno je hrabar kino-debi. Dramaturški, pak, pomalo plošan i zbrkan, a izvedbeno nedorečen. Problem su dugi kadrovi-sekvence. Zamorni su, a iz njih se ne iščitava nikakva dublja logika fabularne cjeline. Najveći je nesrazmjer između poetske namjere i erosa filma. Unatoč nabrojanom, radi se o raritetnom i vrlo dobrodošlu malom art-filmu HR-nezavisne, alter-produkcije. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Film veći od života

    Dnevnik Diane Budisavljević, 2019., red. Dana Budisavljević

    Piše: Marijan Krivak
    Dnevnik Diane Budisavljević pripreman je kao filmski iskaz gotovo cijelo desetljeće, ali… vrijedilo je! Autorica je pokazala kako se uspješno snalazi s historiografski obrađenom građom. No, još važnije, pokazala je i artistički nerv nenametljive emotivnosti kroz vrlo jednostavan, transparentan filmski jezik. Dnevnik Diane Budisavljević toplo je ispričana priča o dobroti i ljudskosti u vrijeme totalnog rasapa humanosti.  ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kino-zapis prevažne teme

    Šavovi, 2019., red. Miroslav Terzić

    Piše: Marijan Krivak
    Šavovi su svoju priču skrojili s najboljom, ljudskom namjerom. Bona fide, film je bio nužan za otvaranje jedne bolne socijalne teme. Ipak, kao dugometražni umjetnički uradak tek je kino-zapis prevažne teme, vrijedan poštovanja i pozornosti. Dramaturško-režijski, kao da mu ponestaje umjetničkog nerva za veliki film. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Seciranje ljudske psihe

    Omnibus, Duboki rezovi, red. Dubravka Turić, Filip Mojzeš i Filip Peruzović

    Piše: Marijan Krivak

    Duboki rezovi nisu tek pragmatički spoj triju kratkih filmova, nego i suvisla cjelina s jasnom idejom „prikaza onog neprikazivog“ (J.-F. Lyotard) – straha, nasilja i smrti. Uz Pleićev Dom, predstavljaju svakako najintrigantniji naslov prošlogodišnje Pule. Iako u dijelovima režijski nedorečeni, Duboki rezovi doista su uspio pokušaj duboka umjetničkog zarezivanja u našu psihu....pročitajte cijeli tekst...

  • Sugestivno realističko-poetsko ostvarenje

    Teret, red. Ognjen Glavonić

    Piše: Marijan Krivak
    Teret nadilazi puko breme igranog filma. Uz Ti imaš noć Ivana Salatića, predstavlja najvažnije prošlogodišnje intelektualno kino suočenje s beznađem egzistencije na prostorima bivše Jugoslavije. Poetske panorame sudjeluju u kreiranju meditativnog ozračja Tereta, a tu su i skicozne vizure likova. Čemerikić je dojmljiv u liku mladića rockerskog svjetonazora, no Leon Lučev je upravo maestralan utjelovljujući vozača Vladu....pročitajte cijeli tekst...
  • Dobar omjer zabave i realnosti

    Moj dida je pao s Marsa, red. Marina Andree Škop, Dražen Žarković

    Piše: Marijan Krivak
    Žarković i Marina Andree Skop vješto zapliću, ali još vještije i umješnije raspliću niti ove kino-imaginacije. Sve to popraćeno je hologramskim i digitalnim efektima kojih ima taman toliko da ne pomislimo da uopće postoji neka autorska sklonost tehnofiliji. Priča Dide upakirana je u narativni obrazac koji uključuje kako vršnjačko zlostavljanje i nove medijske gadgete kao alat za tu svrhu, tako i suvisao pokušaj da se očuva obiteljska ljubav....pročitajte cijeli tekst...
  • Meta-umjetnička dimenzija

    Lada Kamenski, red. Marko Šantić, Sara Hribar

    Piše: Marijan Krivak
    Autorica scenarija, Sara Hribar, očito dobro prepoznaje ženski habitus. Dijalozi su odlični, pa i solilokviji u kojima protagonistice stalno balansiraju na rubu između izgovaranja scenarističkih momenata i onih koji se izravno dotiču njihovih vlastitih života. Već samom činjenicom da sva tri lika pripadaju kazališnom miljeu stvara se meta-medijska, meta-filmska, meta-umjetnička dimenzija. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vrijedna psiho-sociološka studija

    Mali, red. Antonio Nuić

    Piše: Marijan Krivak
    Zlo što ga prikazuje Mali vrlo je vješto sugerirano ozračjem filma. Strah, beznađe i pravno-dilerski realizam dijelom su kritike hrvatskog ciničkog uma. Nuić je ovim filmom sazrio kao opservator zbilje u kojoj obitava, no u autorsko-redateljskom smislu ima još dosta prostora za razvijanje. U hrvatskom kino-prostoru Mali je stoga mnogo veći negoli se u ovom času čini....pročitajte cijeli tekst...
  • Snažna glumačka međuigra

    Dom, red. Dario Pleić

    Piše: Marijan Krivak
    Naznake socijalnog bunta i otpora nepravdi ovdje su – ženske. Feminina snaga erosa, ali i ljudskog ponosa, ono je što nosi karakter protagonistice Doma. Niti Čavajda neće biti manje sugestivan u svojoj inkarnaciji nesigurna Oca obitelji. Njih dvoje svojom glumačkom međuigrom doista daju snagu Pleićevu filmu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Groteskna filmska konstrukcija

    Posljednji Srbin u Hrvatskoj, red. Predrag Ličina

    Piše: Marijan Krivak
    Ono što prevladava u ovom HR-trash-uratku zapravo je nedostatak ikakve suvislije karakterizacije izvan žanrovskih šablona. Najtragičniji po samu fakturu Posljednjeg Srbina ipak je njegov kronični nedostatak duhovitosti. No, još radikalnije kritični možemo biti prema ovom izdanku nacionalnog žanrovskog kina ako ga vrednujemo prema kriteriju zabavnosti....pročitajte cijeli tekst...
  • Realistično i izbalansirano

    Novine, 2. sezona red. Dalibor Matanić

    Piše: Dejan Durić
    Druga sezona bolje je izbalansirana od prve. Nema praznoga hoda te je dinamičnijega ritma, s više obrata u priči te kompleksnije isprepletenih narativnih rukavaca, koji uključuju ucjenjivačke novinare, korumpirane ministre i ravnatelje policije, stvarne i fabricirane pokušaje atentata. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mnoštvo narativnih rukavaca

    Novine 1. sezona, red. Dalibor Matanić

    Piše: Dejan Durić
    Iako Matanić dobro strukturira priču, prva sezona ostavlja dojam da mu je sporadično bilo teško voditi sve narativne rukavce te se usredotočiti na ono što je bitno. Razrješenje kriminalističkog segmenta priče neprestano je retardirano događajima iz svakodnevnoga života likova, kojih je mnogo pa je sve to trebalo uzeti u obzir, čime serija sporadično postaje troma....pročitajte cijeli tekst...
  • Nedovoljno dorađen scenarij

    Uspjeh, red. Danis Tanović

    Piše: Dejan Durić
    Scenarij ostavlja dojam da ga je trebalo dodatno dorađivati i nijansirati kako bi bolje profilirao likove, uvjerljivo postavio dijaloge te koherentnije zaokružio priču. Neki narativni rukavci ostaju visjeti u zraku, kao i poneki klišeji baštinjeni iz američkih detektivskih narativa koji djeluju smiješno kada se primijene na hrvatski kontekst....pročitajte cijeli tekst...
  • Seciranje hrvatske državnosti

    Koja je ovo država, red. Vinko Brešan

    Piše: Marijan Krivak
    Iako ne toliko gromoglasno medijski nametljiv poput prethodnika, Brešanov posljednji film ostavlja nas tek s dojmom marketinškog teasera navodne provokativnosti, no zapravo, tek nazovi »kritike« koju će blagonaklono i s razumijevanjem prihvatiti domoljubi liberalne orijentacije kojima je Hrvatska doista »priraslu srcu«...pročitajte cijeli tekst...
  • Iskrena i proživljena emocija

    Sam samcat, r. Bobo Jelčić

    Piše: Marijan Krivak
    Sam samcat je ostvarenje koje nudi iskrenu i proživljenu emociju, a troje protagonista – Marko, Tetak i Tetka – doista briljiraju u većini sekvenci filma. Osim toga, Jelčić je i socijalno vrlo osviješten autor. Ipak, on svoje poruke ne nudi plakatski i namah transparentno nego tek cjelina filma nudi formu koja misli. Otvoreni kraj ponovna je posveta otužnoj sudbini „radničke klase pri kraju njezine povijesne uloge“. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zlokobna vizura tehnologije

    F20, red. Arsen Anton Ostojić

    Piše: Marijan Krivak
    Ostojićev film od same špice ocrtava vizuru zlokobnosti tehnološkog gadžeta. Međutim, dojam je da se radi o dodvoravanju mlađoj publici prije negoli o svojevrsnoj kritici mogućih posljedica ozbiljno mentalno narušenog zdravlja....pročitajte cijeli tekst...
  • Iznimna filmofilska vrijednost

    Hrvatske koprodukcije na 65. Pulskom filmskom festivalu

    Piše: Marijan Krivak
    Ovogodišnja Pula u svojoj je manjinskoj hrvatskoj koprodukcijskoj konkurenciji ponudila sedam naslova. Kako to najčešće biva, bili su raznovrsnih autorskih svjetova, žanrova, ali i kvalitativnih dosega. No poput glavne, HR nacionalne konkurencije, i ovdje su prikazani neki filmovi koji za sobom ostavljaju trag. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Post-festum

    Hrvatski filmovi 65. Pulskog filmskog festivala

    Piše: Marijan Krivak
    Ostvarenja ovogodišnje Pule svoje će krajnje odredište imati u subjektivnim svjetovima ozbiljnih gledatelja. Je li to moguće u neozbiljnoj sredini u kojoj živimo? Only Time will tell (kaže anglo-saksonski Veliki Poglavica....pročitajte cijeli tekst...
  • Artefakt prepoznatljive autorske poetike

    Comic Sans, red. Nevio Marasović

    Piše: Marijan Krivak
    Marasović priču smješta na granicu drame i komedije i to čini vrlo vješto. Svjestan je da gledatelj u najvećem broju slučajeva u kino odlazi kako bi se dobro zabavio. No nadogradnju tog bazičnog instinkta kino-konzumenta ostvaruje već spomenutim meta-referencama vezanima uz filmofilstvo. No, ne samo uz filmove koji su autoru nešto značili, nego i uz glazbu koja svojim ozračjem stvara osebujni Verfremdungseffekt (Brecht) u teksturi Comic sansa. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izostala visprenost te lucidna dramaturško-stilska rješenja

    Osmi povjerenik r. Ivan Salaj

    Piše: Marijan Krivak
    Baretić je već u romanu uveo literarni arhetip plemenitog čudaka koji povremeno trpi neočekivane napade umrtvljenosti a kroz koje se, čini se, zbližuje s nečim nadnaravnim. Salaj je i u film prenio sve te motive. Njegov je film uglavnom vrlo promišljeno nastojao slijediti sve glavne narativne linije knjižnog predloška i upravo se u tome krije opasnost upadanja u predvidljivost te kompromisnost.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Hrabar prvijenac

    Kratki izlet, r. Igor Bezinović

    Piše: Marijan Krivak
    Cjelokupna je, pak, vizura Kratkog izleta vrlo nepreuzetna. Što će reći… nema senzacionalnijih oblika filmskog zapisa, čak niti kadrova komentara, dijegeza je vrlo plošna i linearna sve do samog alegorijskog finala. Karakteri filma zapravo i ne glume. Njihov je izlet u unutrašnjost Istre unekoliko vizualna zabilješka i osobna slučajna putešestvija na bijelom putu....pročitajte cijeli tekst...
  • Suočavanje sa ultimativnim točkama

    Mrtve ribe, red. Kristijan Milić

    Piše: Marijan Krivak
    Narativni fatalizam čini i konačnu dramu i smrt dosta predvidljivima. U pojedinim sekvencama, ipak, verbalno nosi i stanovitu duhovitost. Tomu je tako ponajprije u vrlo živim svakodnevnim jezičnim igrama što ih međusobno izvode mladići.

    Na koncu, Milić je snimio film kojemu ne možemo poreći artističke dosege. Ipak, čini se da se u neku ruku ovaj kino-stvaratelj zatvorio u svojevrsnu maniru. ...pročitajte cijeli tekst...

  • Kako će se ljubav suprotstaviti mržnji?

    Agape red. Branko Schmidt

    Piše: Marijan Krivak
    Ono što obilježuje Schmidtov film njegovo je dojmljivo ozračje. Svojom vizurom i kamerom Dragana Ruljančića, Agape se referira i na prethodne dvije suradnje s Balenovićem. I ovaj film ima nekoliko antologijskih kadrova-sekvenci. Bez prijepora, sekvenca recitacije na pruzi dojmljiva je metafora ljudske malenosti pred Božjom ljubavi. Tu je i više nego efektan sam kraj filma s paklenom vožnjom na motoru ...pročitajte cijeli tekst...
  • Vješta gradacija napetosti

    Egzorcizam, red. Dalibor Matanić

    Piše: Marijan Krivak
    Matanić vrlo vješto gradira napetost svog ostvarenja. Iako se elementi strašenja gledatelja slažu po dobro poznatim obrascima, igru svjetla i mraka uporabit će se na prilično inventivan i dinamički način. Ritam naracije autor će uspostaviti miješanjem dijegetskih razina i tako uspostaviti i psihologizaciju svojih karaktera. Primjerice, znanstvenu ozbiljnost psihijatrice očudit će već prvim njezinim pojavljivanjem i ekscesom pljuvanja na raspelo. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Groteskni trash film

    Lavina, red. Stanislav Tomić

    Piše: Marijan Krivak
    Lavina pripada osebujnom trendu što ga zamjećujemo posljednjih nekoliko godina. Svojevrsni je to groteskni trash movie. Pritom u trendu nije toliko bitna travestija ili parodija nekog dramaturškog obrasca, poput recimo Brešanovske poetike tzv. groteske i njegova Hamleta u Mrduši Donjoj, koliko bizarnost koja se iscrpljuje u samoj sebi. Primjerice, i sam je Tomić participirao u lanjskoj omnibusnoj besmislici Transmania...pročitajte cijeli tekst...
  • Dirljive obiteljske priče

    64. Pulski filmski festival, 15. - 22. srpnja 2017.: Manjinske hrvatske koprodukcije: Roumena, red. Zornitsa Sophia, Dan kada je moj otac postao grm, red. Nicole van Kilsdonk, Dnevnik mašinovođe, red. Miloš Radović, Kuća drugih, red. Rusudan Glurjidze, Sieranevada, red. Cristi Puiu

    Piše: Marijana Jakovljević
    U Areni je iz programa koprodukcija prikazan film Dnevnik mašinovođe, iskrena i dirljiva crnohumorna drama s neobičnim zapletom i uvjerljivo odglumljena, za koju su glazbu skladali Mate i Šimun Matišić te bosanskohercegovačko-slovensko-hrvatska drama Naša svakodnevna priča, prvi igrani film redateljice i scenaristice Ines Tanović. To je vrlo topla priča o važnosti obitelji, posebice u teškim životnim trenutcima, s izvrsnim glumcima. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Samosvjesno izbjegavanje senzacionalizma

    64. Pulski filmski festival, 15.-22. srpnja 2017., Hrvatski film: Mrtve ribe, red. Kristijan Milić; Agape, red. Branko Schmidt

    Piše: Tomislav Čegir
    Pristup je Branka Schmidta medijski etabliranoj temi izrazitoga društvenoga značaja, dakle, sasvim racionalan, bez osuda i skandala, uz pokušaje razumijevanja, ali sasvim opravdano i bez mogućih trajnih rješenja. Tako Agape nastavlja kvalitetan niz djela iskusnog filmskog autora i nesumnjivo je među boljim filmskim dosezima hrvatskog programa ovogodišnjega Pulskog filmskog festivala. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tri različita lica domaće kinematografije

    64. Pulski filmski festival, 15.-22. srpnja 2017., Hrvatski film: Lavina, red. Stanislav Tomić;Fuck Off I Love You, red. Anđelo Jurkas; Kratki izlet, red. Igor Bezinović

    Piše: Tomislav Čegir
    Tri filma o kojima je u ovome kratkom osvrtu riječ pokazuju tri različita lica domaće kinematografije, u širokome rasponu od populističkoga do umjetničkoga. Percipiramo također i tri autorska pristupa - Stanislava Tomića, Anđela Jurkasa i Igora Bezinovića, više i manje kompleksne pristupe tematskome sklopu, kontekstu i izvedbi, uvjetovane prije svega promišljenim pristupima i produkcijskim uvjetima.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nasilje naše svakidašnje

    Trampolin, red. Katarina Zrinka Matijević

    Piše: Marijan Krivak
    Autori filma nisu uspjeli ispričati svoju provokativnu pripovijest na fabularno uvjerljiv način. Gluma je (izuzimajući malu Franku Mikolaci) teatralna, neurotično-histerična, a svi se likovi doimaju bolesnima. No, socijalni okvir za to ne čini se sugestivnim. Ne nudi li ukupna socijalna patologija hrvatskoga društva i države, neke uvjerljivije uzroke za fizičko i mentalno nasilje nad svima? ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dječji univerzum

    Uzbuna na Zelenom vrhu, red. Čejen Černić

    Naglasak se stavlja na male junake i njihovu razigranu karakterizaciju, pri čemu istaknuti treba izvrsnu djecu-glumce koji su svoj posao odradili prirodno, vrlo savjesno i ozbiljnim pristupom, a sve pod čvrstom rukom talentirane distinktivne mlade redateljice Čejen Černić koja pitkom i preglednom režijom te svježim pristupom i nespornim razumijevanjem Kušanova predloška ...pročitajte cijeli tekst...
  • Raskošna produkcija i stare boljetice

    Anka, red. Dejan Aćimović

    Redatelj i njegov tim realiziraju naslov raskošne produkcije, vizualno visokih standarda, s okom za estetiku i iskoristivost nađenih lokacija – kako arhitektonskih, jednako i same prirode; ipak ima tu i manjkavosti poput neujednačena i nekoherentna ritma, preuredna knjiškog govora, ali i sporadično neodgovarajućeg kalkulantskog castinga, redom međunarodnih glumaca ...pročitajte cijeli tekst...
  • Pakao ispod snijega

    Goran, red. Nevio Marasović

    Piše: Marijan Krivak
    Goran nije sasvim uspjeli treći film jednog od najzanimljivijih autora hrvatskog kina. Ima podosta dramaturških pukotina. Sekvence, pak, alkoholiziranja, drogiranja, homoerotike, porna, saune… svojom bizarnošću i grotesknošću pomalo istjeruju zbiljskost svojih likova koji teško da bivaju ljudi od krvi i mesa, nego prije lutke bez svoje volje i stava koje nosi fatalizam filmskog postava ...pročitajte cijeli tekst...
  • Benigni filmić

    Sve najbolje, red. Snježana Tribuson

    Piše: Marijan Krivak
    Snježana Tribuson u svoje je božićni kino-slatkiš umijesila sve svoje drage glumce. Primjerice, tu je (osim Vere Zime) cijela obitelj Kosmički. Ipak, sam film nije mi odisao baš dobrom, pa ni prigodno uspjelom komikom. Previše je posve predvidljivih scena. Božićna komedija Snježane Tribuson daleko je od njezinih mogućnosti i najboljih ostvarenja. Ako je i komedija, ne mora biti posve fabularno nesuvisla ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dobrota i Ljepota

    Dobra žena, red. Mirjana Karanović

    Piše: Marijan Krivak
    Umjetnička je i ljudska poruka Dobre žene Mirjane Karanović jasna i sugestivna. Filmski, ona ostaje unekoliko patetična. Ipak, držim da se radi o uspjelom prvijencu. Zasigurno, on ne dosiže domet redateljskih ostvarenja koscenarista Stevana Filipovića o patrijarhalnoj fašistoidnosti sredine u kojoj živi. Treba gledati Dobru ženu, kako zbog njezine Dobrote tako i zbog Ljepote nemoguće poruke, u njoj ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izuzetni će leševi piti mlado vino

    Transmania, omnibus

    Piše: Željko Kipke
    Poziv na nekovencionalno filmsko druženje u filmu Transmania domaće je redatelje trebao stimulirati za kreativnu vježbu izvan strogih uzusa igranog metra. Bila je to prigoda za iskušavanjem začudnog filmskog ornamenta. Svatko od pozvanih autora mogao je u sebi osloboditi niske ili sirove filmske strasti. Pojedinci su čak bili u prigodi promijeniti vlastiti stil i počiniti krimen u tom smislu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sivila obitelji i sredine

    Ne gledaj mi u pijat, red. Hana Jušić

    Piše: Marijan Krivak
    Glumačke su kreacije sjajne, a interpretacija debitantice Mie Petričević – dojmljiva. Iako mogu reći da je Ne gledaj mi u pijat jedan od najboljih hrvatskih filmova u posljednjih nekoliko godina, mislim da Hana Jušić ima još štošta za ponuditi ovdašnjoj kinematografiji. Da će razviti i neku opipljivu emociju svojih likova. Da će pobjeći iz samozadana si prikaza beznađa. Za svoje i naše dobro ...pročitajte cijeli tekst...
  • Predvidljivo i opterećeno stereotipima

    Ustav Republike Hrvatske, red. Rajko Grlić

    Piše: Dejan Durić
    Cijela fabularna konstrukcija šablonski je postavljena: u suodnos se dovode ustaša i homoseksualac te Srbin i branitelj, koji se na kraju pomire. Grlić i Tomić nastojali su secirati hrvatsku društveno-kulturnu klimu te povezati intimnu priču o gubitku s angažiranim propitivanjem hrvatske društveno-političke stvarnosti na krajnje banaliziran i predvidljiv način opterećen stereotipima
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Za ovdašnje prilike i okolnosti...

    Ministarstvo ljubavi, red. Pavo Marinković

    Piše: Marijan Krivak
    Piscu se ovih redaka u konačnici čini da je predumišljaj o komercijalnoj isplativosti ovog artefakta rezultirao polu-smiješnim, polu-ozbiljnim i polu-uspjelim kino-filmićem. Marinkovićev film, zasigurno, bolji je od nekih namjerom i tematski sličnih razglednica iz Hrvatske. Sve u svemu, Ministarstvu ljubavi predviđam uspjeli život od par tjedana u HR-kinu. Za ovdašnje prilike i okolnosti, to uopće i nije loše ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ono malo duše

    Naša svakodnevna priča, red. Ines Tanović

    Piše: Marijan Krivak
    Ines Tanović vrlo je vješta u oblikovanju likova s kojima se nosi u svojoj (i našoj) svakodnevnoj priči. Dugi, ponajčešće statični kadrovi, s tek rijetkim pomacima vožnjom, u vizuri filma naglašavaju osebujnu zaustavljenost u vremenu i prostoru. U takvom autorskom postavu do punog izražaja dolazi umijeće glumaca. Izuzetno uspjeli debi Ines Tanović gledateljima je podario ono malo duše ...pročitajte cijeli tekst...
  • Osamdesete bez nostalgije

    ZG80, red. Igor Šeregi

    Piše: Marijan Krivak
    ZG80 uspješnog debitanta Igora Šeregija, djelo je koje nas svojevrsnim trendom u medijskoj sferi vraća u osamdesete godine prošlog stoljeća. No, za razliku od Mirkovićeva i Kulenovićeva Crno-bijelog svijeta, ovdje su zatomljeni svi eventualno nostalgični tonovi. Unatoč povremeno uspjelom humoru, opća je slika filma depresivna. U obranu filma, niti realnost – kako onda tako niti danas – nije bolja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Satiričan pogled na prošlost

    Huston, imamo problem!, red. Žiga Virc

    Piše: Dejan Durić
    Dinamično snimljen i dobro montiran, Huston, imamo problem! vještim manipuliranjem arhivskim materijalom uvlači gledatelja u priču te nudi obilje humornih elemenata te satiričnih zapažanja o nekadašnjoj državi i njezinu vodstvu. Na problematiku propitivanja naravi i konstruiranosti stvarnosti upućuje i pripovijedni okvir u kojem Slavoj Žižek popularnoteorijski nudi niz instrukcija samome gledatelju ...pročitajte cijeli tekst...
  • U jednom kadru

    Sirene i krikovi, red. Ivan Perić

    Piše: Janko Heidl
    Suvislo realizirati čitav igrani film koji se zbiva u eksterijerima živoga grada, na vrludavoj trasi dugačkoj više od četiri kilometra, u jednom sedamdesetosam minutnom, dinamičnom kadru, nesvakidašnji je pothvat koji sam po sebi zavrjeđuje poštovanje. No možda ne veće od suvisle realizacije bilo kojeg dugometražnog filma ili ostvarenja nekog drugog formalno-konceptualnog zadatka ...pročitajte cijeli tekst...
  • Jedan poziv menja sve

    S one strane, red. Zrinko Ogresta

    Piše: Marijan Krivak
    S one strane – unatoč već uobičajeno navijačkim medijskim hvalospjevima, pa čak i ponekoj nagradi u Berlinu – ostaje tek relativno zanimljivim propitivanjem traumi proizišlih iz Domovinskog rata. Spomenuta mutna vizualna tekstura – uz kronični nedostatak bilo kakve duhovitosti koja bi barem malo ublažila tjeskobu u ozračju filma – ostavlja potpisnika ovih redaka poprilično hladnim ...pročitajte cijeli tekst...
  • Praznici i blagdani

    Zagrebačke priče vol. 3, red. Ivan Salaj, Radoslav Jovanov Gonzo, Danilo Šerbedžija, Vlatka Vorkapić, Matija Vukšić, Petar Orešković

    Piše: Marijan Krivak
    Završivši s nadom svoje Zagrebačke priče vol. 3, autori su me ostavili u nostalgičnom raspoloženju. Ozračje je cijelog omnibusa nekako humano, ali opet ne i patetično. Naravno, kao i u svakom takovrsnom ostvarenju, neki su dijelovi bolji, a neki lošiji. Ipak, čini mi se da više nemam dileme oko smisla cijelog projekta. Sa zanimanjem čekam i četvrti dio priča iz dragog mi rodnog grada ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zanatski korektan filmić

    Život je truba, red. Antonio Nuić

    Piše: Marijan Krivak
    Režijski, vidimo autorov napredak od postava prethodnih filmova. Taj se napredak ponajbolje vidi u slojevitosti kadrova i relativno dobrim vladanju mizanscenom. Ipak, dramski je njegov odabir životnih situacija za film ostao nekako prazan, a cjelina umjetnički nedovršena. Zašto? Ponajprije, likovi iz filma ne djeluju uvjerljivo tj. kao utjelovljeni likovi od krvi i mesa iz poznate mi zagrebačke sredine ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad upeče...

    Zvizdan, red. Dalibor Matanić

    Piše: Marijan Krivak
    Zvizdan je redateljski superiorno izveden filmski triptih. U svakoj dramaturški prenapregnutoj sceni autorov je pokret kamere suvisao i jasan. Matanić vješto izbjegava zamke narativnih šablona i uvijek se priklanja najboljim mogućim pozicijama kamere u mizansceni i totalima. Film zapravo nosi ljubavni par, a Goran Marković i Tihana Lazović gotovo pa autorski boje film svojim kreacijama ...pročitajte cijeli tekst...
  • Prolazno

    Ti mene nosiš, red. Ivona Juka

    Piše: Marijan Krivak
    Autorica je obećavala mnogo više, posebice segmentom iz omnibusa Neke druge priče. Preambiciozni postav uništio je autoričino dokazano i nesporno zanatsko umijeće. Konstrukcija je to filmske zbilje iz koje je baš vidljivo da je – konstrukcija. Konstrukcija koja je više groteska a manje lirsko/epsko kino-djelo. Izvrsni Magna cum laude uradak (5+)? Ne, tek prolazni seminarski rad (2/3)!
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nebo donosi dan

    Zagreb Cappuccino, red. Vanja Sviličić

    Piše: Marijan Krivak
    U Petrinu hiper-turbo dizajniranom yuppijevskom stanu našao se i aparat za kapućino. Dvije žene koriste svaku prigodu za opuštanje uz taj napitak. Njegova je, pak, funkcija na simboličkoj razini filma, čini se, ta da pokaže kako su nam, tzv. mala zadovoljstva ona koja, zapravo, čine život sretnijim. Sam je kapućino tek „objet petit a“. Radi se o „nedohvatljivom predmetu želje“ (Lacan) ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubav i očaj

    Kosac, red. Zvonimir Jurić

    Piše: Marijan Krivak
    Jurić svoj film gradi strpljivo, ali suvereno i s potpunom kontrolom pripovijesti. Odmjereni dugi, ali opet ne predugi kadrovi, precizno upravljaju već spomenutim ozračjem. Sumornost, te neka prigušena emotivnost proizlaze iz bliskoga zadržavanja kamere na licima protagonista. Upravo to stvara dojam da se Jurić služi eminentno filmskim jezikom kako bi prenio svoju umjetničku poruku ...pročitajte cijeli tekst...
  • Lice puno masnica

    Takva su pravila, red. Ognjen Sviličić

    Piše: Marijan Krivak
    Cjelokupni je postav naglašeno realan, no zapravo stiliziran! U vizualnoj fakuri, pa onda i u ozračju kojem prisustvujemo, ne nalazimo nikakvih uporišta kroz koje bismo mogli odrediti karakter prikazanih likova. Takva su pravila već ima sjajnu recepciju i dojmljive uspjehe, ali film djeluje kao zbrkana sličica o nasilju među djecom i roditeljskoj reakciji na isto, beznadna po pitanju umjetničke, tj. filmske forme ...pročitajte cijeli tekst...
  • Klišeji beznađa

    Most na kraju svijeta, red. Branko Ištvančić

    Piše: Marijan Krivak
    Globalna metafora filma s mostovima u šumi i na rijeci ne djeluje dojmljivo niti na vizualnoj, ali ni na simboličkoj razini. Most na kraju svijeta ima neku vrijednost na socijalnoj razini! Njegova je društvena uloga i u tome da se prisjetimo nesretnog egzodusa bosanskih Hrvata. Most na kraju svijeta iako ne baš uspjelim filmskim jezikom, latentno iznosi bolnu istinu o tomu zašto nam je tako kako nam je ...pročitajte cijeli tekst...
  • Posveta nacionalnoj žrtvi

    Broj 55, red. Kristijan Milić

    Piše: Marijan Krivak
    Milićev je nacionalno-domoljubni stav neupitan . Svaki je njegov pojedinac najprije hrabar hrvatski mladi čovjek, koji u srcu nosi domovinu, ali ga ipak i tišti strah od smrti. Njegov HR-Branitelj nikako nije ideologizirana emanacija svetosti i besmrtnosti, a čime nas jedna skupina građana drži taocima već dva desetljeća. Broj 55 ipak nije zasijekao u bolno tkivo ideje nacionalne neprijepornosti i svetosti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bešćutnost elite

    Iza sna, red. Igor Filipović Fila

    Piše: Marijan Krivak
    Problem se javlja tamo gdje je sižejni postav filma najambiciozniji. Naime, sama montaža filma pokazuje da se autor filma ne uspijeva nositi sa samozadnim si zadatkom. Skakanje s jednog pripovjednog plana na drugi počesto stvara zbrku u slijedu. Filipović je imao dobre ideje i pojedine sjajne urbane sekevence, no nije ih uspio zaokružiti u cjelinu koja bi bila dostatno suvisla za dobar neovisni filmu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Stereotipi i šablone

    Cure, red. Andrea Štaka

    Piše: Marijan Krivak
    Redateljica film puni mnogim klišejima, stereotipima i šablonskim rješenjima. Cure su prepune neinventivnih režijskih poteza, nesuvisle naracije i flashbackova, tako da djeluju neozbiljno u svom ozbiljnom postavu. Fabulativno-dramaturški, film ostaje zarobljen u osebujni circulus vitiosus. Nije problem u primarnom motivu smrti nego činjenici što film propušta iskoristiti i neke druge motive. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Tek skica za ozbiljan film

    Happy Endings, red. Darko Šuvak

    Piše: Marijan Krivak
    Vizualni izgled je ono najbolje što prepoznajemo u Happy Endingsu. Mutna fotografija Branka Linte boji posvemašnje depresivno ozračje. Međutim, u koordinatama dramske suvislosti pokazuju se mnogo veći problemi. Ponašanje likova i vođenje filmske priče ne čine se, blago rečeno, najsretnijima. Dramaturški i režijski Happy Endings ostaje na razini skice za neki ozbiljan film
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Komedija sa skoro pa ništa humora

    Otok ljubavi, red. Jasmila Žbanić

    Piše: Marijan Krivak
    Ako prihvatimo, navodnu, nepretencioznost dramskog postava onda se filmu mogu oprostoti vidljive režijske nekonzistentnosti: nepotrebno švenkanje, nepregledne montažne rezove i karikaturalnost likova. No, ako je u pozadini cijele priče želja da se bude duhovitim, a da se ne ispadne banalnim, onda je problem unekoliko veći. Naime, malo je doista humornih i smiješnih scena u filmu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Noć bez kraja

    61. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 12. – 26. srpnja 2014.: Kosac, red. Zvonimir Jurić; Zagreb Cappuccino, red. Vanja Sviličić; Vlog, red. Bruno Pavić

    Piše: Janko Heidl
    U okviru filmova uvrštenih u ovogodišnju pulsku konkurenciju, Kosac Zvonimira Jurića, zajedno s Happy Endingsom Darka Šuvaka, Zagreb Cappucinom Vanje Sviličić i Vlogom Brune Pavića (koji je nakon novinarske projekcije uklonjen iz natjecateljskog programa) daje prilično unisonu umjetničku dijagnozu nevaljalosti hrvatske sadašnjice po maloga čovjeka....pročitajte cijeli tekst...
  • Oblik kao emocija

    61. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 12. – 26. srpnja 2014.: Most na kraju svijeta, red. Branko Ištvančić

    Piše: Janko Heidl
    Most na kraju svijeta nipošto nije trilerska napetica. Filipova istraga naglašeno amaterskoga okusa, gotovo crnohumorna opservacija ovdašnjeg jalovog oponašanja zapadnih modela, naprosto služi kako bi kroz film prodefilirali raznorazni lokalni likovi, redom osebujni individualci (zanimljiva, hrvatskom filmu mahom slabije poznata lica hrvatskih, bosanskohercegovačkih i srpskih glumaca
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Između realističnog i artificijelnog

    61. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 12. - 26. srpnja 2014.: Trebalo bi prošetati psa, red. Filip Peruzović; Vjetar puše kako hoće, red. Zdravko Mustać

    Piše: Janko Heidl
    Premda nije lišen nasilja, Vjetar puše kako hoće nije krimić nego bi se prije mogao okarakterizirati metaforičkom dramom, djelom koje se služi klišejiziranim postavkama, no pristupa im s pomakom – dramskim, izvedbenim, simboličkim. Neprestano u osebujnom odmaku od realnosti, u postavljanu dijaloga, kadriranju, montaži i glumačkim intonacijama
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • U vrtlogu rata

    61. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 12. - 26. srpnja 2014.: Broj 55, red. Kristijan Milić

    Piše: Janko Heidl
    Gotovo neprekidna akcija uz precizno kadriranje, gustu montažu te učestalo pokretnu kameru, intenzitetom ritmičkog pulsiranja i nemilosrdnom nepokolebljivošću krčenja puta stvaraju ugođaj anksioznosti i psihoze, a dokumentaristično-faktografski, činjenično rekonstrukcijski suh dramaturški pristup uvlači gledatelja na lice mjesta te u njega razvija empatiju, izaziva klaustrofobičnu tjeskobu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Studija stanja i okolnosti

    61. Pulski filmski festival, Nacionalni program, Pula, 12. – 26. srpnja 2014.: Happy Endings, red. Darko Šuvak

    Piše: Janko Heidl
    Happy Endings nudi neveselu sliku naše današnje stvarnosti u tranzicijsko-neoliberalno-demokratskom kapitalizmu. Film nemalo asocira na stil i tematiku mnogih ovdašnjih društveno angažiranih (televizijskih) filmova iz sedamdesetih i osamdesetih, Asocijacija Šuvakova filma na ta djela tihom snagom sugerira kako je, unatoč promjeni okvira svagdan malog pješaka ostao sličan
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kekina čežnja

    Majstori, red. Dalibor Matanić

    Piše: Marijan Krivak
    Matanićevi su Majstori tek travestija i same filmske komedije. Iako imaju sjajno izbalansiranih komičnih upada koji izazivaju smijeh, u cjelini to je posve šablonizirana i poprilično dosadna zabava. Najveći je dobitak i otkriće za HR-kino, komički potencijal Gorana Bogdana čiji Ilija – karikirano, ali gestama i glumačkim izražajem – doista plijeni nastupom u komediji situacija
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad se zagrebe i ispod površine

    Vis-à-Vis, red. Nevio Marasović

    Piše: Marijan Krivak
    Ipak, Vis-à-Vis nesumnjivo je golemi autorski iskorak u odnosu na The Show Must Go On. Ponajprije, Marasović je ovaj put ozbiljno poradio na scenariju. Postavio je svoje likove u izolaciju otoka Visa, gdje Redatelj i Glumac imaju neformalne čitače probe za budući film. U tri dana provedena u toj izolaciji oni doista izgrađuju punokrvan psihološki odnos koji sadržajno oblikuje ono što će postati Vis-à-Vis ...pročitajte cijeli tekst...
  • Žene bez svojih muškaraca

    Hitac, red. Robert Orhel

    Piše: Marijan Krivak
    Fabulativni okvir Hitca ostao je prilično siromašan u odnosu prema velikoj psihološkoj drami kojoj je (valjda?) film stremio. I u vizualnom smislu film je obojen sivilom. Film ostavlja gledatelja prilično ravnodušnim. Donekle korektna režija ipak ne prelazi okvire neke od epizoda televizijske Mamutice. Kao film o svijetu kao slučaju, Hitac će u hrvatskoj kinematografiji, bojim se, ostat će tek slučajan ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kopkanje po ljudskim dušama

    Projekcije, red. Zrinko Ogresta

    Piše: Marijan Krivak
    Posebnu kvalitetu Projekcija, ipak, moramo pripisati sjajnim dijalozima Lade Kaštelan koja si ovdje daje oduška u kopkanju po ljudskim dušama. Ciničke, zajedljive, no uvijek visprene replike filmu daju dinamiku i dramaturšku tenziju. Osim nemirne kamere, iznenađujućoj fabulativnoj ritmičnosti zasigurno pridonose i sjajna glumačka postava koja svojim interpretacijama diže kvalitetu filma ...pročitajte cijeli tekst...
  • U zamci velike teme

    Šuti, red. Lukas Nola

    Piše: Marijan Krivak
    Nakon šest godina kino šutnje, Šuti djeluje tek kao autorov popratni materijal za – društveno iznimno relevantnu – kampanju  protiv nasilja u obitelji. Nažalost, film ne uspijeva izbjeći zamkama svoje velike teme. Već dugo ne vidjeh toliku količinu beznađa u jednom hrvatskom filmu. Ono je nepodnošljivo teško i opterećujuće ultimativno. Ipak Šuti je – neću to prešutjeti – tek umjetnič(ars)ka stilizacija tog beznađa ...pročitajte cijeli tekst...
  • Plemenita laž i posljedice

    Falsifikator, red. Goran Marković

    Piše: Marijan Krivak
    Redateljskom rukom vođen i nadahnutim radom s glumcima nošen, Falsifikator je komedija koja s povijesne distance sagledava ideološki okvir SFRJ. Čini to bez ikakve nostalgije.Naslovni lik filma maestralno utjelovljuje Tihomir Stanić. Falsifikator je po mnogo čemu uspio film. Najbolji je dokaz tomu gromoglasan smijeh kojim ga publika prati tijekom projekcije
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Distancirano i strastno

    Goltzius i Pelikanova družina (Goltzius and the Pelican Company), red. Peter Greenaway

    Piše: Janko Heidl
    Mada fabula jest jedan od važnjih zaloga za popularnost nekog filma kod šire publike, ona ipak nije prva vrijednost sedme umjetnosti. Istovremeno intelektualan i karnalan, hladno distanciran i gorljivo strastan, pedantan i razbarušen, strog i slobodan, Goltzius i Pelikanova družina Petera Greenawaya vrsno je ostvarenje koje pruža mnoga prerijetko viđena slikopisna zadovoljstva
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Žanrovska parodija i travestija

    Nije sve u lovi, red. Dario Pleić

    Piše: Marijan Krivak
    Casting u kojem je Nikša Butijer reluctant serial killer, a Sara Stanić mazohistički dobra cura jednostavno ne drži vodu. I to baš nijednom glumačkoj ekspresijom ni dramaturškom motivacijom! Ne, ne zanovijetam, od filma tražim ipak miminum logičke opravdanosti. Pa bilo ona tek u suvisloj dramaturgiji. Dečki, nije sve u lovi (koju ste dobili za svoj filmić). Ima nešto i u talentu i duši ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ultimativno nostalgična priča

    Kauboji, red. Tomislav Mršić

    Piše: Marijan Krivak
    Vjerujem kako su Anočićevi kazališni Kauboji bolji od Mršićevih filmskih. Tekstualni predložak i glumačke interpretacije nude bezbroj improvizacija i varijacija, što je eminentno tek teatarskom mediju. Ipak i Mršićev film zadržao je dobar dio uspjele komičke teksture predloška. Ono u čemu filmska verzija Kauboja u bitnome nadograđuje kazališnu jest njezina ambijentacija ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nevjerojatna glumačka energija

    60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Kauboji, red. Tomislav Mršić

    Piše: Janko Heidl
    Nenametljivo nakrcana obiljem duhovitih replika, napučena sjajno pogođenim glumačkim izvedbama i duhovito obojena kaubojskom slikovnošću, odnosno gustioznom ambijentiranošću u prostore amerikane pronađene u nas zvučno poduprta prvorazredno repliciranom c&w/amerikana glazbom, ova bi komedija trebala ispuniti svoje populističke intencije
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Iza meda

    Obrana i zaštita, red. Bobo Jelčić

    Piše: Marijan Krivak
    Veći je dio filma Obrana i zaštita tek u ozračju. Narativne eskapade s uvjetnim fabuliranjem u funkciji su naglašavanja stalne prijetnje i straha, kao i sveprisutne smrti. Đulagina smrt s početka tek je uvod u niz simboličnih mostarskih smrti. Jelčićev film je na pola puta između socijalno angažirana djela i horor filma. Pomalo teatralno, kafkijansko ozračje u njemu odbija imenovati glavnog krivca svih nevolja u Mostaru ...pročitajte cijeli tekst...
  • U svijetu snomorice

    60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Šuti, red. Lukas Nola

    Piše: Janko Heidl
    Strava realnosti nesretna života realizirana je uz visok stupanj vizualne stilizacije koja nije tek šminkersko estetiziranje, nego snažan prinos temi pripadajućem ugođaju uznemirenosti i frustracije, čiju svojevrsnu nadrealnost možemo tumačiti i kao izraz nevjerice, izraz nerazumijevanja postupaka navodno nam bližnjeg bića istog roda koje se ponaša naprosto neshvatljivo
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Filmski budžeti današnjice

    60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Post festum

    Piše: Janko Heidl
    U ovom nesustavnom osvrtanju na zajedničke osobine najnovijih hrvatskih dugometražnih igranih filmova, ustvrdimo sa zadovoljstvom da gotovo nijednom pokretač radnje nije ubojstvo, namjera ubojstva, nasilna smrt. Po broju filmova u kojima su nastupili, filmski najzaposleniji glumci sezone bili su Rakan Rushaidat i Bojan Navojec s po pet naslova te Nikša Butijer s četiri snimljena filma
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • U začaranom krugu

    60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Projekcije, red. Zrinko Ogresta

    Piše: Janko Heidl
    Projekcije su film koji gledatelja ne opterećuje svojom posebnošću, nego unutar određenih okvira slijedi najklasičniji recept za zanimljiv film, onaj koji odvajkada nastoje slijediti (gotovo svi) filmaši svih opredjeljenja – ispričati zanimljivu priču o zanimljivim likovima na zanimljiv način. Zanimljivo postavljen scenarij mogao je ponešto doraditi, no Ogresta je maksimalno iskoristio njegove potencijale ...pročitajte cijeli tekst...
  • Laude struke

    60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. - 27. srpnja 2013.: Obrana i zaštita, red. Bobo Jelčić

    Piše: Janko Heidl
    Neobično velika količina snimki glavnog lika s potiljka, briljantno osmišljeni, životno uvjerljivi dijalozi sastavljeni od neodređenih fraza u kojima se riječima ne kaže gotovo ništa tek su neka dojmljivija rješenja koja je Jelčić velemajstorski iznašao i oblikovao kako bi dočarao nemir, napetost, raspetost, lice i naličje života malog čovjeka u podneblju u kojem je već predugo „situacija teška, a samo treba da pukne“ ...pročitajte cijeli tekst...
  • Na tuđem vrtuljku

    60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Nije sve u lovi, red. Dario Pleić; Hitac, red. Robert Orhel

    Piše: Janko Heidl
    Mlađahni par u filmu Nije sve u lovi sreću ljubavi danas izražava prepuštajući se centripetalnim silama na zastrašujućem okomitom vrtuljku, jer je u inozemnim filmovima i serijama vidio da se tako čini u naprednom svijetu, zato što ga je propagandna mašinerija potrošačkog društva uvjerila da je to jako zabavno i da sretnici iz slobodnih, demokratskih, bogatijih društava
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljepota je u malim stvarima

    Zagrebačke priče, vol. 2, red. Hana Jušić, Sara Hribar, Aldo Tardozzi, Ivan Sikavica, Josip Visković, Radoslav Jovanov – Gonzo

    Piše: Marijan Krivak
    U Zagrebačkim pričama vol. 2 dobili smo dva dobra kratkometražna filma namah spremna za samostalno prikazivanje po svjetskim festivalima. I to je doista više negoli dovoljno! A film kao cjelina? U vremenu u koje živimo, nažalost, i to je nevažno. Iskreno uživajući u Mucici i Može neko bacit čik odozgo, osvijestio sam sebi još jednom da se ljepota sastoji u malim stvarima
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dojmljiva melodrama

    60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. - 27. srpnja 2013.: Oproštaj, red. Dan Oki

    Piše: Janko Heidl
    Suosjećajan s ljudima poput nas, društveno relevantan te nenametljivo, ali i bez dvojbe ironičan prema vladajućim vrijednostima današnjice potkrepljen upečatljivom filmskom fotografijom, sugestivnom glazbom i ostvaren u dobro odmjerenom tempu te uz dobro pogođen spoj dokumentaristički stvarnosnoga s poetski stiliziranim, Oproštaj se u konačnici iskazuje dojmljivom, ali decentnom melodramom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjajne interpretacije

    60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Vis-a-Vis, red. Nevio Marasović

    Piše: Janko Heidl
    Hrvatski redatelji postaju sve vještiji u prilagođavanju vrlo niskim proračunima, odnosno osmišljavanju sadržaja kojima budžet od nula kuna neće vidljivo naškoditi – Vis-a-Vis ima samo četiri glumca i lišen je svake produkcijske suvišnosti, a iako izgleda kao mali film, što i jest, ne nedostaje mu, recimo, ni atraktivnih lokacija (Zagreb pod snijegom, otok Vis), ni svjetske glazbe
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nekonvencionalno i osvježavajuće

    60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja 2013.: Visoka modna napetost, red. Filip Šovagović

    Piše: Janko Heidl
    Nakrcan pronicljivim zapažanjima o ljudskom ponašanju, o nerijetko nametnutim modelima ophođenja i društvenim strukturama kojima čovjek poslušno robuje, film će sklonog gledatelja učestalo tjerati na tihi cerek, ali i probuditi neodređeni osjećaj zamišljanja nad životom i smislom. Šovagovićevo djelo je organizirano-neorganiziran, osvježavajuće i uzbudljivo nekonvencionalan film
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mješanac komedije i drame

    60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. - 27. srpnja 2013.: Simon Čudotvorac, red. Petar Orešković

    Piše: Janko Heidl
    Simon Čudotvorac, red. Petar OreškovićMladenačka energija i svojevrsni lakonski ludizam nesumnjive su vrline Simona Čudotvorca, no stječe se dojam da su mu rečena obilježja podjednako i naškodila, odnosno da je možda baš zbog njih cjelina ostala rahlo povezanim nizom uglavnom nedovoljno istesanih epizoda, zamisli i dosjetki s razmjerno nezgrapno sljubljenim komičnim i ozbiljnim dijelovima priče
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Novi hrvatski filmski hit?

    60. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 13. – 27. srpnja, 2013.: Majstori, red. Dalibor Matanić

    Piše: Janko Heidl
    Snažno, ali nenametljivo stilizirana iščašena romantična komedija o nastojanjima (malog) čovjeka da izbjegne osamljenosti i pronađe ljubav, odnosno razumijevanje srodne duše, Majstori – vrlo neuobičajeno za hrvatski film – obiluju fizičkim humorom, gegom i slapstickom i natopljeni su nemalom dozom takvoj komediji pripadne nadrealističnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bez mednog soka

    Košnice, red. Igor Šeregi, Boaz Debby, Michael Carson Lennox, Simon Dolensky, Tomaš Kratochvil

    Piše: Marijan Krivak
    Mladi je Šeregi u filmskoj ideji uhvatio zbiljnost u svojoj medijskoj tvorbi. Uz malene nedostatke, čini se da je jedino hrvatski četvrtak opravdao cijeli projekt. Umreženje ostalih, bilo je jedino radi – umreženja? No, čini se, trebalo je pokazati da smo i mi dio silnih europskih projekata! Umjetničke muze mladih autora – osim hrvatskog i djelomice češkog – kao da su ostale bez pčelinjeg mednog soka ...pročitajte cijeli tekst...
  • U procjepu

    Cvjetni trg, red. Krsto Papić

    Piše: Marijan Krivak
    Autori Cvjetnog trga stvaraju dinamičan kino-filmić. (Ne baš pretjerano uzbudljiv, niti napet, ali dinamičan!) Akcijska je tenzija filma isprepletena i s nekoliko katarzičnih razgovora. Oni su, pak, u funkciji navodne kritike korumpiranosti i sprege političkih i kriminalnih moći ovoga, hrvatskog društva. Zadnji film Krste Papića nasukao se negdje između želje za kritikom i želje da se svidi hrvatskom građanstvu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nostalgično prisjećanje

    Zagonetni dječak, red. Dražen Žarković

    Piše: Marijan Krivak
    Zagonetni dječak dinamična je i spretno režirana kino-zabavnica koja u sat i pol, uglavnom, drži pozornost mladih gledatelja. Ima tu jurnjave, misterije, tajne iz prošlosti... Kušanove četrnaestogodišnjake na ekranu utjelovljuje talentirana ekipa klinaca koju ponovno predvodi Antonio Parač. Iako je od Koka i duhova vidno porastao, još uvijek su mu od matematike mnogo zanimljivije misterije ...pročitajte cijeli tekst...
  • Povratak na otok

    Svećenikova djeca, red. Vinko Brešan

    Uz iznimnu, lijepu i promišljenu, studioznu fotografiju Mirka Pivčevića i odličan cast, poglavito uvijek izvrsna Krešimira Mikića ili već kultnoga Lazara Ristovskog, Vinko Brešan se još jednom potvrdio talentiranim filmašem koji je apologiju grizodušju istoimene drame Mate Matišića pretvorio u jedan od najiščekivanijih filmova godine - gorko-slatku komediju za široke mase ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjever i jug

    Sonja i bik, red. Vlatka Vorkapić

    Piše: Marijan Krivak
    Ako ova komedija karaktera ponekad i izmami koji smiješak na lice, na planu ljubavnog spoja djeluje nekako – mlako. Iako oboje zanimljive mlade glumačke osobnosti, Judita Franković i Goran Bogdan u filmu ne nude neku seksualnu kemiju. Dijelom je to i uzrokovano redateljičinim strahom da iskaže neki svoj stav, pa naoko pitak film dinamične i korektne ali predvidljive režije, ostaje nekako nedorečen ...pročitajte cijeli tekst...
  • Hrvatski mentalni krajobraz

    Pismo ćaći, red. Damir Čučić

    Piše: Marijan Krivak
    Ono što je, pak, posebice dojmljivim u Čučićevu filmu njegove su i (s)krajnje emocije. Nimalo uljepašne i bez dlake na jeziku vladaju osebujnim roditeljsko-sinovskim odnosom. Otac i sin daleko su od ideal-tipske karakterizacije. Njihov rivalitet postaje osebujnom patologijom „rase, trenutka i običaja“. Pritom, okružje mora, loze, kamena i drače igra vrlo važnu ulogu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Umrijeti dvaput

    Halimin put, red. Arsen A. Ostojić

    Piše: Marijan Krivak
    Najveći je dragulj filma ipak u naslovnom liku: Alma Prica pokazala je koliko je njezin samozatajni glumački izričaj nedostajao u hrvatskom filmu. Njezino naizgled hladno lice u sebi nosi buru snažnih, iako zatomljenih emocija! Patetični vrhunac Halimina puta nalazimo u posljednjoj sekvenci, kada se djed Avdo (Mustafa Nadarević) ponovno viđa sa svojom izopćenom kćeri Safijom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Otac i sin

    6. MAXtv Filmomanija, Zagreb, 20. – 30. rujna 2012.:; Rijeka, 15. – 30. listopada 2012.: Fusnota (Hearat Shulayim), red. Joseph Cedar

    Piše: Dejan Durić
    Fusnota uvjerljivost dobrim dijelom duguje i izvrsnim glumačkim kreacijama. Prvenstveno se to odnosi na glavni dvojac. Shlomo Bar-Aba svojim je suzdržanim pristupom besprijekoran u ulozi odsutna, gotovo autistična oca puna razočaranja jer nije postigao ono što je želio. Lior Ashkenazi vrlo je živopisno dočarao samodopadna sina Uriela, koji unatoč razlikama osjeća potrebu da zaštiti oca
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Potresna poratna priča

    59. Festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja 2012.; Nacionalni program: Halimin put, red. Arsen Anton Ostojić; Zabranjeno smijanje, red. Davor Žmegač; Košnice, red. Igor Šeregi, Boaz Debby, Michael Carson Lennox, Simon Dolensky, Tomaš Kratochvil

    Piše: Janko Heidl
    Uz preciznu redateljsku izvedbu, Halimin put – koji se u ovogodišnjoj pulskoj konkurencioji doimao produkcijski najzaokruženijim filmom – osobito profitira nastupima Alme Price i Olge Pakalović, dviju vrsnih glumica čija lica, kako se kaže, kamera uistinu voli i koja u svakom trenutku sugeriraju ili govore mnogo više od onoga što se toga časa konkretno vidi na ekranu ...pročitajte cijeli tekst...
  • O ljubavi i obitelji

    59. Festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja, 2012.; Nacionalni program: Zagrebačke priče vol. 2, red. Hana Veček, Sara Hribar, Aldo Tardozzi, Ivan Sikavica, Josip Visković, Radislav Jovanov Gonzo

    Producentski zadana tema na javnom natječaju za scenarije Zagrebačkih priča vol 2 bila je Ljubav. Uistinu, ljubav i jest prevladavajući tematski motiv, no tek se jedna epizoda, Na kvadrat Radislava Jovanova Gonza, bavi isključivo onom vrstom ljubavi koja kod većine izaziva prvu asocijaciju na taj pojam, a to je veza između dvije osobe koje je povezala izrazita međusobna naklonost
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Prvi hrvatski 3D film

    59. festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja 2012.; Nacionalni program: Slučajni prolaznik, red. Jozo Patljak

    Piše: Janko Heidl
    Besprijekorna 3D izvedba spojena je sa šarmantno amaterskom grubošću redateljskog prosedea, elegantni pokreti kamere hvataju posve neelegantnu borbu protagonista za puku egzistenciju, realističnost izvedbe naturščika Igora Hamera suprotstavljena je stiliziranoj i interpretaciji Elizabete Kukić, a naturalizam beskućništva dizajniranim boravištu protagonista
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Optužbena dijagnoza hrvatskog društva

    59. festival igranog filma u Puli, 14. – 28. srpnja 2012.; Nacionalni program: Cvjetni trg, red. Krsto Papić

    Piše: Janko Heidl
    Bez zamjetnih redateljskih bravura Papić ponajprije nastoji jasno i jednostavno ispričati priču, svojevrsnu optužbenu dijagnozu hrvatskog društva danas. Tiho ironičan, a još više zgranut stanjem i funkcioniranjem nacije, Papić uz pomoć vrsnih interpretacija dvojice glavnih glumaca cjelinu blago, ali osjetno, stilizira u ključu groteskne tragikomike s povremenim dodirima izbaviteljsko-infekcijske fantastike ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bez temeljne idejne orijentacije

    Korak po korak, red. Biljane Čakić Veselič

    Piše: Marijan Krivak
    Ono po čemu će se film ponajprije pamtiti jest glavna uloga Ksenije Marinković. Ipak, čini se da autorici nije bilo do samoga kraja jasno što želi. Hoće li Korak po korak biti ratni film, satira/travestija ili psihološka drama? Film je sve to, ali i ništa od rečenog. Najbliža bi stilska odrednica bila da je film – groteska. Riječ je o na trenutke dojmljivu filmu koji pati od nedostatka temeljne idejne orijentacije. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kojim putem?

    Fleke, red. Aldo Tardozzi

    Piše: Marijan Krivak
    Očigledna težnja da se bude izravnim... da se prikaže nasilje i nabrijanost mladih... da se vidi okorjelost i neosjetljivost okružujućeg društva... rezultirala je, zapravo, mlakim filmom punim patetike i karikirane dramatičnosti. Tu posebice mislim na pribjegavanje shemi tragike u završnici. Fleke ostaju tek simulacrum nečeg što je moglo postati i dobrim kino-doživljajem
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Život je san

    Noćni brodovi, red. Igor Mirković

    Piše: Marijan Krivak
    Mirkovićev je film sav u ozračju. Ozračje je to sna, mašte, zamišljaja... Veterani Ana Karić i Radko Polič briljiraju u osebujnome ljubavnom road-movieu kao neobični romantični protagonisti. Radi li se ovdje o navlastitim hrvatskim Mostovima okruga Madison? Sasvim nevažno. Igor Mirković uspjelo je debitirao. Život je san, a Noćni brodovi odvode nas onkraj svih ružnih stvari u njemu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Energičnost koja nosi

    Ljudožder vegetarijanac, red. Branko Schmidt

    Piše: Janko Heidl
    Osim nenametljivo žive mizanscene fino usklađene s koreografijom pokreta kamere, za dojam ostvarivanja prave mjere uvelike je zaslužno vrhunsko scenarističko-redateljsko kraćenje i fokusiranje prizora na ono što je u njima najbitnije Ljudožder vegetarijanac uzbudljiv je, hrabar i odličan film, jedan od najboljih u kinematografiji samostalne Hrvatske ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kako te stvari rade u Europi

    Slovenka, red. Damjan Kozole

    Piše: Goran Ivanišević
    Kolikogod to na prvi pogled možda zvučalo i čudno, Slovenka je prvenstveno film o odrastanju, konačnom sudaru snova i želja sa tvrdim zidom realnosti. Dakle drama, i griješe oni koji očekuju da će nakon epizode s makroima film skrenuti prema krimiću. Glavnu junakinju Aleksandru dojmljivo je utjelovila nadarena Nina Ivanišin u svom filmskom debiju ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dok Zagreb pjeva i pleše...

    Lea i Darija, red. Branko Ivanda

    Piše: Marijan Krivak
    Stvarno lepo i fajn izgledaju Ivandine Lea i Darija! Glamur, raskoš, prelijepe plesne točke, zagrebačke dobre duše u službi hrvatske Thalie... Lea i Darija krasna su filmska posveta eskapističkom Zagrebu krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina. Završni ples u željezničkom vagonu (na putu za Auschwitz!) pod modrim nebom upravo je savršeno patetičan! ...pročitajte cijeli tekst...
  • Pucanje ćorcima

    7 seX 7, red. Irena Škorić

    Piše: Marijan Krivak
    Autorica nije uspjela biti provokativna, još manje erotična, a ponajmanje duhovita, no uspjela je biti politički korektna! Politička korektnost je u HR-slučaju – slijediti predrasude. Bojim se da se neće moći reći da je ovo uspio debi u kinima. Mislim da je i publika ostala razočarana. Da o ozbiljnoj kritici i ne govorimo... 7 sex 7 dokazuje da se igrajući na sigurno, često promašuje
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ratna alegorija

    Neprijatelj, red. Dejan Zečević

    Piše: Marijan Krivak
    Mitološko-biblijske implikacije Neprijatelja neprijeporne su. One u autorsku cjelinu unose metafizičku dimenziju pristupa opipljivo fizičkom fenomenu rata. Neprijatelja je mnogostruko dojmljivo ostvarenje kako vizualno (fotografija Dušana Joksimovića), tako i glumački (Aleksandar Stojković, Vuk Kostić i Slavko Štimac). Zavidno je i umijeće stvaranja ozračja horora i suspensa. ...pročitajte cijeli tekst...
  • O reliktu prošlih vremena

    Parada, red. Srđan Dragojević

    Piše: Marijan Krivak
    Parada je, kao dobra komedija situacije i karaktera, vidljivi autorov napor ustupka publici koja nije baš najbolje prihvatila njegov prethodni film, skupi spektakl Sveti Georgije ubiva aždahu. Svejugoslavenski kontekst filma svjedoči i o želji za širim tržištem. Treba li žaliti što Dragojević ne snima filmove na tragu onih s početka karijere?  Procijenite sami uz zavodljivu kino-zabavu Parade
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Na more!

    Odredište nepoznato, red. Ines Šulj i Vjeran Vukašinović

    Piše: Marijan Krivak
    Odredište nepoznato je i film ultimativne nostalgije. Priča je to o prijateljstvu... Sjeća li se još tko te riječi – Prijateljstvo? To vam je ono kad dvojica ili više njih bezrezervno vjeruju jedni u druge, ma koliko glupo to bilo! Max i Cigo i jesu takvi. Glupi do boli! Ali, baš zato, ljudskiji od onog ljudskog. Režijski, film savršeno funkcionira i vidi se da dugi vremenski period od ideje do filma nije prošao uludo ...pročitajte cijeli tekst...
  • Očita parabola

    Ćaća, red. Dalibor Matanić

    Piše: Marijan Krivak
    Dijalozi ne čine inventivniji dio filma. Kao da Mataniću-piscu ponestaje municije što bi je predao Mataniću-redatelju. Stoga je distanciranost, koja postoji u svim dijalozima, prenijeta i na udaljenost kamere prema protagonistima. Iako je relativno dobro prošao u Puli, Ćaća nikako ne opravdava Matanićev potencijale. U mnogočemu, ostao je nedorečenim iskazom autorova talenta
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Šarm djetinjstva

    Koko i duhovi, red. Danijel Kušan

    Piše: Dejan Durić
    Danijel Kušan je vrlo dobro i promišljeno prekrojio izvornik tako što je priču ponešto skratio te je usredotočio, a time i dodatno dinamizirao. Koko i duhovi odišu dinamikom i pustolovnošću, čime su svakako prihvatljivi i senzibilitetu današnje publike naviknute na holivudske vratolomije. Iako u filmu nema elektroničkih naprava ni skupih specijalnih efekata., u njemu je podosta šarma i duhovitosti ...pročitajte cijeli tekst...
  • O ljudima i ... štakorima

    Josef, red. Stanislav Tomić

    Piše: Marijan Krivak
    Stanislav Tomić vrlo je zrelo uobličio svoj dugometražni filmski prvijenac. Josef ima sve karakteristike punokrvnog akcijskog filma, a ratno mu okružje služi i za suptilno ocrtavanje besmislenih, agresivnih ljudsko-životinskih nagona. Ako želimo potražiti i neke mane filma, to neće biti jednostavno. Možda tek zbrzanost nekih sekvenci koje su se mogle razviti dramski i emotivno nadahnutije
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Lagano krčkanje

    Kotlovina, red. Tomislav Radić

    Piše: Marijan Krivak
    Kotlovina je trijumfalno protutnjala pulskim Festivalom. No, u mraku redovnog repertoara teško će biti neko svjetlo u tmini. Ako previše slikaš crno-bijelim kistom, nema raznobojnih životnih ideja. Film je to obrazovana i vješta redatelja, no koji svojom idejom i izvedbom ne donosi ništa novo u njegovu opusu. Premalo za autora koji će barem s tri važna filma ostati zapisanim u povijesti hrvatske kinematografije
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Riječ je tijelom postala

    Besa, red. Srđan Karanović

    Piše: Marijan Krivak
    Miki Manojlović u Besi ostvaruje jednu od najdomljivijih uloga svoje bogate karijere. Sjetimo li se Mikija Rubiroze iz Karanovićeve kultne televizijske serije iz sedamdesetih, Grlom u jagode, uloga Azema opisuje puni krug njihove predane suradnje. Lik Albanca koji drži Riječ ima sve karakteristike heroizma, što ga Manojlović dosad nije utjelovljavao
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ugodno iznenađenje

    58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Josef, red. Stanislav Tomić

    Piše: Janko Heidl
    Režiran superiornom sigurnošću kakvu bismo pripisali redatelju velikog iskustva, Josef iznosi vizualno atraktivnu, dojmovno bogatu, raskošnom atmosferom natopljenu, istovremeno duhovitu i oporu, značenjima slojevitu priču s pozadine bojišnice koja se jednako uspješno bavi i posve osobnim i velikim društveno-politički-životnim temama koje bešavno sljubljuje u skladnu cjelinu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dvije priče

    58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Korak po korak, red. Biljana Čakić Veselič

    Piše: Janko Heidl
    Načelno zanimljiv u prikazu majčinske požrtvovnosti i tipičnog odnosa majke i sina na pragu odraslosti, smješten u izrazito nepovoljne vanjske okolnosti, film u cjelini ostavlja okus one vrste hrvatskih ratno-domoljubnih filmova iz devedesetih kakve nismo voljeli, ponajprije zbog pretjeranog oslanjanja na stereotipe u postavci i redateljskim rješenjima te dojma zbrda-zdolne sklepanosti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dva dana u životu psihopata

    58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Mrak, red. Dan Oki

    Piše: Janko Heidl
    Sadržajno tematski mrak duše izvedbeno je dočaran noirovskom likovnošću crno-bijele filmske fotografije, namjernom sporošću tempa ostvarenog razmjernom mirnim dugim kadrovima, manjkom događajnosti te, osobito, frustrirajućim nedostatkom razlaganja ubojitog djelovanja (ne samo) glavnog lika. Gledatelj kojega ovaj zahtjevan, ali dojmljiv film uspije uvući u svoj svijet, iz kina neće izići prazne glave ...pročitajte cijeli tekst...
  • Duh i žar mladosti

    58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: 7 seX 7, red. Irena Škorić

    Piše: Janko Heidl
    Iako sve epizode nisu jednako uspjele (omjer: tri slabe do odrednje, četiri vrlo dobre do odlične), vrlo samosvojan film 7 seX 7 nudi podosta povoda za pomnije razmatranje i o njemu bi se moglo napisati dosta toga lijepoga, a ovom zgodom samo ukratko navedimo da je Irena Škorić pokazala hvalevrijednu maštovitost i razigranost u efektnom i neusiljenom variranju osnovnog modela ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ubod neidentificirane bube

    58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Kotlovina, red. Tomislav Radić

    Piše: Janko Heidl
    Snimljen kao takoreći promatrački dokumentarac koji tek bilježi zatečenu realnost – dakako, vješto, ali, kako se kaže, neprimjetno redateljski osmišljenu i organiziranu u suvislu i zaokruženu cjelinu – Kotlovina nudi niz nenametljivo odličnih glumačkih izvedbi i obilje precizno zapaženih i izlučenih situacijskih i karakternih pojedinosti u kojima malo tko neće prepoznati sebe i stvarni život ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspješna miješavina realnosti i bajke

    58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Duh babe Ilonke, red. Tomislav Žaja

    Piše: Janko Heidl
    Sadržaju primjereno vizualno stiliziran film pomalo rastresite priče, slobodno i uspješno miješa realnost s bajkovitošću te obiluje nizom malih, u kontekstu cjeline funkcionalnih duhovitosti, u dramsku osnovu prpošno unosi sastojke mjuzikla, fantastike i strave te vješto dočarava dječje ponašanje i odnos mališana sa svijetom oko sebe, ponajprije u otjelovljenju neukočenih malih glavnih glumaca ...pročitajte cijeli tekst...
  • Malo može biti puno

    58. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 9. - 23. srpnja, 2011.: Ćaća, red. Dalibor Matanić

    Piše: Janko Heidl
    Uz vrsne glumačke izvedbe i nenametljivo upečatljivu filmsku fotografiju oštro hladne game što potcrtava ledenu neprobojnost zasebnih osobnih svjetova, film pokazivanja i dočaravanja napetosti te pitanja i promatranja, a ne film objašnjavanja uzroka, raščlanjivanja i davanja odgovora, Ćaća suptilno manevrira nejasnoćama međusobnog razumijevanja ljudskih bića ...pročitajte cijeli tekst...
  • Oprečnost karaktera

    58. festival igranog filma u Puli, 9. - 23. srpnja, 2011., Nacionalni program: Fleke, red. Aldo Tardozzi

    Piše: Janko Heidl
    Snimljena fotoaparatom obojena naglašeno nerealističkom rasvjetom intenzivnih boja i video-reklamnospotovske estetike,, svojevrsna idiotska noć dviju dezorijentiranih novih najboljih prijateljica nudi dva živa i energična nova mlada ženska lica hrvatskog filmskog glumišta (Iskra Jirsak i Nika Mišković) i zanimljivo postavljeno razmišljanje o vrijednosti suosjećanja i zajedništva
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Splet tajanstvenih događaja

    58. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 9. - 23. srpnja, 2011.: Koko i duhovi, red. Daniel Kušan

    Piše: Janko Heidl
    Smješten u Zagreb s početka osamdesetih, Koko i duhovi i izvedbeno-stilski izbjegava suvremene poteze, odnosno nenametljivo nastoji slijediti put nevidljive režije i umjerenog ritma kojim su se generalno kretali klasičnije zamišljeni filmovi ovdašnje kinematografije nastali u tom razdoblju te uredno i pregledno, uz obilnu pomoć bogate i sugestivne glazbe Dinka Appelta, priča priču
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspješno oživljavanje vremena

    58. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 9. - 23. srpnja, 2011.: Lea i Darija, red. Branko Ivanda

    Piše: Janko Heidl
    Lea i Darija uspješno oživljava  vrijeme otprije sedamdesetak godina, a priču koja u konačnici ostavlja dojam, da tako kažemo, izvedbeno standardnog filma s dodirima nadrealnoga, te iznosi uz popriličnu redukciju dijaloga i uz oslanjanje na nizanje ilustrativnih istržaka radije negoli što se oslanja na klasičniju razradu i zaokruživanje dramskih prizora i uzročno-posljedičnih sekvenci
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Između drame i parodije

    The Show Must Go On, red. Nevio Marasović

    Piše: Marijan Krivak
    Glavni je problem Marasovićeva The Show Must Go On u njegovu postavu koji »levitira« na granici između drame i parodije. Prikaz futurističkog krajolika digitalne provenijencije balansira na tankoj granici između ozbiljne ideje filma i neozbiljnih, nesuvislih likova, obuzetih svojim medijskim ulogama. Film ne uspijeva zaokružiti svoje humanističke ideje u sugestivnu cjelinu...pročitajte cijeli tekst...
  • Neuspjeli izlet

    2 sunčana dana, red. Ognjen Sviličić

    Piše: Marijan Krivak
    Film koji bi po žanrovskom postavu trebao ponajprije biti triler nema nikakva suspensea. Čak i kad bi se on i mogao zbiti, autor ga naprasno prekida otvorenim krajem! (No, on ostaje toliko otvorenim da gledatelj nije toliko zamišljen nad sudbinom likova, nego ponajprije zbunjen.) 2 sunčana dana brzo će proći. Nadam se da je Sviličić već smislio nešto mnogo bolje i pametnije što će trajati više od dva dana ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kapitalizam koji razara obitelji

    Neke druge priče, red. Ivona Juka, Ana Maria Rossi, Ines Tanović, Marija Džidževa, Hanna Slak

    Piše: Marijan Krivak
    Redateljica najbolje, Hrvatske priče, Ivona Juka izbjegava u odnosu muškarca i žene bilo kakvu stereotipnost ženskog pisma. Precizno posložena priča naginje artizmu, koji pritom ne gubi neku narativnu suvislost. Kao cjelina Neke druge priče sasvim su shizofren film. Ipak, pojedini segmenti (pa i oni lošiji) nose jako zanimljive sekvence. A što drugo i tražiti od filmskog omnibusa?
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Put presvučen ledom

    Majka asfalta, red. Dalibor Matanić

    Piše: Marijan Krivak
    Siromaštvo duše socijalno-dramski je upotpunjeno opipljivim siromaštvom. Ono što se Matanićevoj Majci asfalta može prigovoriti jest scenaristička nepouzdanost, pa i neuvjerljivost. Kraj s guranjem automobila zanimljiv je, ali nejasne simbolike. I neke druge dramaturške elipse narušavaju jasnoću priče. Dakle, scenaristički je posao ostao u znatnom nesrazmjeru sa sugestivnim ozračjem ...pročitajte cijeli tekst...
  • Šumska stvorenja

    Šuma summarum, red. Ivan-Goran Vitez

    Piše: Marijan Krivak
    Šuma summarum primarno je alegorija. Ispod oblande crnohumorne, bizarne, horor-komedije krije se socijalna žaoka koja film čini baš političkim. Upravo u ovome vidim i univerzalnost Vitezove društvene kritike. Jer, iako namah osvaja svojom dinamičkom režijom i minucioznom karakterizacijom velikog broja likova, film mi se čini još važnijim, ponajprije zbog te svoje dimenzije
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad se trči zavičajni krug

    Sedamdeset i dva dana, red. Danilo Šerbedžija

    Piše: Marijan Krivak
    Film nesporno nudi nekoliko vrlo duhovitih, komički uspjelih sekvenci. Posebice se može reći da su to dijalozi koji uspjelo skidaju lokalni mentalitet. No, već u prelasku na razinu tjelesnog grotesknost guši duhovitost. Predvidljiva dramaturgija, zapravo i komediji oduzima zanimljivost. Pitoresknost cjelokupnog dojma najviše ističe već poslovično odlični Rade Šerbedžija
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zavaravajuća jednostavnost

    57. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17.-24. srpnja, 2010: 2 sunčana dana, red. Ognjen Sviličić

    Piše: Janko Heidl
    Nemalo pohvala zavrjeđuje osobito domišljato izvedeno postignuće potpuno prirodnog smještaja međunarodne glumačke ekipe u hrvatsko okružje (Velebit) pri čemu se – jer glavni su junaci stranci i u filmu se pretežno govori engleskim jezikom – može dogoditi da zaboravite kako je riječ o hrvatskom filmu i pomislite kako gledate solidan mali zapadnoeuropski celuloidni proizvod
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad zima stegne

    57. festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja, 2010: Majka asfalta, red. Dalibor Matanić

    Piše: Janko Heidl
    U vještim redateljskim rukama, a Matanić je dokazao da su njegove takve, minimalistički koncept ne bi smio biti prepreka temeljitijem raščlanjivanju onoga čime se film bavi. Tek usporedbe radi, i zadržavajući se u hrvatskoj kinematografiji, prisjetimo se kako je Tomislav Radić u klasiku Živa istina uz minimalističkiji pristup dojmljivo oslikao i osobnost junakinje i društvene okolnosti mjesta i vremena u kojem živi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Namjere i ideje

    57. festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja 2010: Ostavljeni, red. Adis Bakrač

    Piše: Janko Heidl
    Riječ je o korektnom, ali neinventivnom pričanju priče nastanjene stereotipnim likovima i opterećenom zahrđalom staromodnošću scenarija i redateljske obrade koja živne tek mjestimično, u trenucima kada se odvaži na poetično-stiliziranu interpretaciju, primjerice u uvodnom prizoru poroda. Mnogo se toga, među ostalim i gluma Mire Furlan, čini drvenim, usiljenim i nespretnim
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Iz praha i pepela

    57. festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja 2010: Predstava, red. Dan Oki

    Piše: Janko Heidl
    Iako prilično usporena, Predstava uspostavlja dobar ritam, ne gubi vrijeme na nepotrebne objašnjavalačke situacije. Osobitu pohvalu zavrjeđuje pažljiva, ali ne i nametljiva kompozicija kadrova (ravnatelj filmske fotografije je Raul Brzić), kao i njihova vizualna rječitost, a posebnu notu živosti filmu daju prizori s neodoljivo prirodnim nastupom dječaka vrtićkoga uzrasta Luke Jokića Sterlea
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zanimljivo pomaknuta suvisla cjelina

    57. festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja, 2010: Šuma summarum, red. Ivan Goran Vitez

    Piše: Janko Heidl
    Uočljivije vrline ambicioznog, zrelog i suverenog Vitezova cjelovečernjeg prvijenca jesu i nastupi petnaestak glumaca (Vilim Matula, Hana Hegedušić, Željko Konigsknecht, Nina Violić, Luka Petrušić, Đorđe Kukuljica, Ivan Glowatzky...) u gotovo ravnopravno važnim ulogama, nenametljivo funkcionalna glazba Hrvoja Štefotića te snimateljski rad Tamare Cesarec
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Baba i sinovi

    57. festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja 2010: Sedamdeset i dva dana, red. Danilo Šerbedžija

    Piše: Janko Heidl
    Ambicija Sedamdeset i dva dana jest biti djelom koje će, uz ponešto tamnijih tonova, zabaviti i nasmijati publiku. U tome će najvjerojatnije i uspjeti, jer sazdana je mahom od vickasto-štosnih dosjetki i to uglavnom onakvih kakve smo navikli gledati u srpskim komedijama, od slojevitijih poput Tko to tamo peva ili Maratonci trče počasni krug Slobodana Šijana do površnije karikiranih Milana Jelića ...pročitajte cijeli tekst...
  • Bez kvalitativnih oscilacija

    57. Festival igranog filma u Puli, Nacionalni program, Pula, 17-24. srpnja 2010: Neke druge priče, red. Ivona Juka, Ana Maria Rossi, Ines Tanović, Marija Džidževa, Hanna Slak

    Piše: Janko Heidl
    Ostvaren bez ometajućih kvalitativnih oscilacija, omnibus osobito blista u tri točke, a to su Hrvatska priča Ivone Juke, Slovenska priča Hanne Slak i gluma Nine Violić u Bosanskohercegovačkoj priči Ines Tanović. Riječ je o iznadprosječno zadovoljavajuće ujednačenom omnibusu čiji se autori na zanimljive načine dotiču ili hvataju ukoštac s relevantnim temama i motivima
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Hvalevrijedan pothvat

    57. Festival igranog filma u Puli, Pula, 10-24. srpnja, 2010: The Show Must Go On, red. Nevio Marasović

    Piše: Janko Heidl
    Uglavnom uspjelim spojem SF-a holivudskog niskoproračunskog tipa i dinamike brzog montažnog ritma novijih (američkih) televizijskih serija te inteligentnih poigravanja s bliskim nam aktualijama Marasović je ostvario šarmantan, razmjerno upečatljiv prvijenac koji odaje autora čije ambicije uključuju, ali i uvelike nadmašuju nastojanje za tzv. zabavljanjem  publike.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • U tamnoj igri

    Blizine, red. Zdravko Mustać

    Piše: Marijan Krivak
    Je li Mustać uspješno debitirao u medijski najprestižnijoj domeni cjelovečernjeg igranog filma? Namah iskazano, i (više) jest i (manje) nije! Blizine su film koji ponajviše plijeni atmosferom. Naime, ozračje filma boje tek dvoje likova koji su (da li?) slučajno zajedno zatvoreni u kabini lifta. Stiješnjenost prostora, time i vizure, na neki način stješnjuje i gledatelja s likovima ...pročitajte cijeli tekst...
  • Mlaka posveta seksualnom avanturizmu

    Neka ostane među nama, red. Rajko Grlić

    Piše: Marijan Krivak
    Kakav je, zapravo, Grlićev film? Je li to komedija, obiteljska drama, nostalgična erotska kino-literatura, vodvilj? Sve pomalo, ali bitno i ništa od svega toga. Pravi je problem filma nemogućnost empatije s njegovim dramsko-komičnim karakterima, jer oni nisu ni dramski ni komični. Kako taj redatelj zna uobličiti sižeje koji su sugestivniji, znamo iz njegovih kreativno najplodnijih osamdesetih
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Osebujno žensko pismo

    Na putu, red. Jasmila Žbanić

    Piše: Marijan Krivak
    Na putu je vrlo iskren i dobar film koji plijeni vizualnom i nadasve sadržajnom autorskom poetikom iskazanom suverenim vođenjem filmske pripovijesti i njezinih likova. Posebice plijeni glavni ženski lik Luna, koja vedrinom i životnom energijom, toplim bojama iscrtava vizualne konture ljubavne priče filma, ali i osebujno žensko pismo ispisano u cjelini ostvarenja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Psi rata

    Crnci, red. Zvonimir Jurić, Goran Dević

    Piše: Marijan Krivak
    Veličina teme smrti nije se uobličila u primjeren umjetnički iskaz. No, ne budimo prestrogi... Jurićev i Devićev film umnogome je dojmljiv. Vizualno je jezovit kroz mračne filtre fotografije Branka Linte, potresajući nas i doslovno kamerom iz ruke. Ona nas, pak, uvlači u subjektivan pogled nekog između bespomoćnih likova koji su doista psi rata
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uozbiljavanje komedije

    Čovjek ispod stola, red. Neven Hitrec

    Piše: Goran Ribarić
    Čovjek ispod stola lako bi funkcionirao kao lagana komedija s fantastičnim krajem. Dojam je da je Hitrec film snimao kao komediju, ali se kasnije, u montaži odlučio cijelu stvar uozbiljiti i naglasiti socijalni element. Ozbiljnim dramskim pretenzijama u ovom prenatrpanom filmu, koji je k tome i toliko kratak, cjelina je izgubila na uvjerljivosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Nova filmska lica

    U zemlji čudesa, red. Dejan Šorak

    Piše: Goran Ribarić
    Scenarij ima klasičnu dramsku strukturu, no slaba strana su mu dijalozi. Oni su nerijetko plošni, nemaštoviti i ponekad zvuče kao da ih nitko nikada ne bi izgovorio u stvarnom životu. Prečesto opisuju radnju, umjesto da to čini slika...Franjo Kuhar, iskusni glumac hrvatskog kazališta, konačno je zakoračio u filmske vode. On u liku Rome podiže film odličnom glumom, baš kao i mladi Goran Bogdan u ulozi glavnog negativca ...pročitajte cijeli tekst...
  • Europa i Balkan

    omnibus Zagrebačke priče

    Piše: Marijan Krivak
    Ne trudeći se objediniti nespojive autorske poetike nekim suvislijim organizacijskim načelom, dijelovi omnibusa tvore začudni učinak. A taj je, tek naoko, neočekivan i apsurdan. Naime, Zagreb u Zagrebačkim pričama zapravo je prije ruralan negoli urban. Mnogo je više balkanski negoli mitteleuropski. S druge strane, ljudskiji je na filmu negoli je to u svom kvazi-realitetu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljubavno pismo otoka

    Vjerujem u anđele, red. Nikša Sviličić

    Premda Sviličićev uradak nije bez slabosti ili, preciznije, nedovoljno razrađenih potencijala, on nikako nije puki pretenciozni i prazni caput mortuum, kakvim se medijski nastoji prikazati; radije sentimentalno-nostalgična apoteoza ljepote i prohujalih vremena. Redatelj je film učinio omažem filmovima i autorima kojima se divi ili su ga na bilo koji način obilježili
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Pretjerane pohvale

    Kenjac, red. Antonio Nuić

    Piše: Marijan Krivak
    Premda traje kraće od sat i pol film se čini beskrajno dugim. Razočarenje je tim veće kada se vidi slabašnost raspleta. Možda je najupitnijom u Kenjcu vrlo providno ključna sekvenca na jezeru nakon koje Boro jednostavno progleda! Najednom shvaća da je ona najvažnija osoba koja ga je izvukla iz gliba. Preeksplicitno je i banalno!
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dijagnoza zloćudne bolesti

    Metastaze, red. Branko Schmidt

    Piše: Marijan Krivak
    Žargon ulice, prepun psovki, pruža onima koji uspiju sastrugati njihove naslage, nadasve punokrvni žanrovski film. Kamera iz ruke, sumorna fotografija, no prije svega sjajna glumačka improvizacija učinili su od Metastaza film koji bi trebao biti više od plakatno transponirane kritike populističkog nacionalizma ...pročitajte cijeli tekst...
  • Balkanske duše i američki led

    Buick Riviera, red. Goran Rušinović

    Piše: Marijan Krivak
    Buick Riviera prvi je Rušinovićev ozbiljan film. Njegovo odrastanje kao autora. Pod ozbiljan i odrastanje mislim na to da je prvi put pokušao uhvatiti emociju protagonista. Učiniti ih opipljivima, od krvi i mesa. Jednostavno, učiniti ih dramskim karakterima. U cjelini, patetika filma je umjerena, a njegova je alegorika suvislo ukomponirana u cjelinu ostvarenja ...pročitajte cijeli tekst...
  • Seciranje hrvatske stvarnosti

    Ničiji sin, red. Arsen Anton Ostojić

    Piše: Dejan Durić
    Unatoč nekim zamjerkama, Ničiji sin je solidna i poprilično oštra, dakako u pozitivnom smislu, studija hrvatske društvene stvarnosti te priča o rasapu identiteta, kako individualnoga tako i kolektivnoga. Valja reći i da je film vizualno dobro oblikovan te izdvojiti vrsne glumačke izvedbe Alena Liverića i Mustafe Nadarevića ...pročitajte cijeli tekst...
  • Priče o (hrvatskim) nesanicama

    Tri priče o nespavanju, red. Tomislav Radić

    Piše: Marijan Krivak
    Film s kojime je Radić ove godine pohodio Pulu vrlo je bolan pad. Naravno, metaforički govoreći jer i Tri priče o nespavanju (2008) već su pronašle svoje aklamatore u interesno preopterećenim kulturnim rubrikama hrvatskih tiskovina. Ipak, Tri priče o nespavanju, sasvim su loš film. Dosadan, pretenciozan, bez ikakve razvijenosti tek naslućene ideje cjeline.
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Između laži i patosa

    Zapamtite Vukovar, red. Fadil Hadžić

    Glavna dilema je smijemo li dozvoliti da se (zlo)upotrebljavaju stvarna imena ljudi, a da se mijenjaju činjenice iz njihovih života? Dokle seže umjetnička sloboda? Jesu li detalji o zarobljavanju, mučenju i smrti Siniše Glavaševića, Branimira Polovine i ostalih junaka koji su završili na Ovčari podložni umjetničkoj interpretaciji odnosno pukom ignoriranju? ...pročitajte cijeli tekst...
  • Najveći Matanićev film

    Kino Lika, red. Dalibor Matanić

    Piše: Marijan Krivak
    Kino Lika držim dosad najuspjelim filmom Matanićeva opusa, ponajviše zbog sjajno uravnotežene poetike. Kadar u kojemu Mike pogleda prema kantovski zvjezdanom nebu, maestralan je! Grljenje Mikea i oca ljudsko je odviše ljudsko, kao da je izišlo iz ničeovske dramaturgije. Kino Lika vratilo nam je nostalgiju za nekim ljudskijim vremenima
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Razum i osjećaji

    Nije kraj, red. Vinko Brešan

    Piše: Goran Ivanišević
    Premda će omiljeni Brešanov glumac Predrag Vušović Pređo u ulozi sveznajućeg pripovjedača, Ciganina Đure, cjelini osiguravati humorni ton, osnovna je priča filma - ona ljubavna, snažno dramski obojena i najkvalitetniji dio filma. Brešanov je rad s glumcima odličan i zahvaljujući tome od njih uspijeva dobiti prirodnost interpretacije
    ...pročitajte cijeli tekst...

kritike i eseji