True crime kroz različite televizijske tradicije
Fred and Rose West: A British Horror Story, TV-serija, Ujedinjeno kraljevstvo, Netflix, 2025.; Cold Case: The Tylenol Murders, mini-serija, Francuska, Izrael, SAD, Netflix, 2025.
-
Fred and Rose West: A British Horror Story (2025) i Cold Case: The Tylenol Murders (2025) dvije su true crime dokumentarne serije proizašle iz različitih televizijskih tradicija – britanske i američke, a povezuje ih nastojanje da ponovno razmotre dva vrlo kontroverzna i uznemirujuća kriminalna slučaja iz druge polovice dvadesetoga stoljeća. Iste početne pozicije nažalost su rezultirale i sličnim ishodima. Ujedno su strukturno obje dokuserije oblikovane na sličan i očekivan način, kroz prisjećanja istražitelja, socijalnih radnika, svjedočenja novinara, susjeda i obitelji žrtava, potencijalnih sumnjivaca ili zločinaca te arhivskoga materijala.Cold Case: The Tylenol Murders, kako mu naslov sugerira, za predmet razmatranja uzima slučaj koji nikada nije dobio svoj epilog, odnosno nije razriješen, a vezan je uz trovanja prouzrokovana u Americi popularnim tabletama protiv bolova Tylenol, u koje je na nikada objašnjen način netko ubacio cijanid. Navedeno je u Chicagu i okolici prouzrokovalo najmanje sedam smrtnih slučajeva početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, a pritom počinitelj nikada nije otkriven, iako je sumnjivaca bilo nekoliko. Posrijedi nije prvo nastojanje da se u formatu dokuserije problematiziraju ovi zločini jer je isto činilo djelo Painkiller: The Tylenol Muders (2023, pet epizoda).
Dokuseriju od triju nastavaka potpisuju izraelski redatelji Yotam Guendelman i Ari Pines, a cilj joj je rekapitulirati slučaj te eventualno sugerirati nove zaključke vezane uz istragu, primjerice zašto policija nije uhvatila počinitelja, gdje su organi reda zakazali u istrazi, i kakav je odnos istražitelja, regulacijskih agencija i farmaceutske kompanije Johnson & Johnson. Najintrigantniji aspekt ostvarenja jest pojavljivanje Jamesa Lewisa ispred kamere, čovjeka koji je bio jedan od najizglednijih sumnjivaca za podmetanje cijanida u kapsule Tylenola, no policija i FBI nisu uspjeli pronaći dovoljno dokaza za optužnicu pa je odležao tek zbog ucjenjivačkoga pisma koje je odaslao korporaciji. Redatelji sugeriraju da je policijska fiksacija na Lewisa bila otegotna okolnost u istrazi jer je time fokus premješten s korporacije i njezina najunosnijega proizvoda na tržištu.
The Tylenol Murders tako razmatra spregu korporacija te centara moći, napose što se desetljećima nakon događaja Johnson & Johnson uzimao kao primjer dobre prakse: vješto i uspješno je upravljao krizom te povlačenjem spornoga proizvoda iz trgovina, a ujedno je razvio zaštitne mehanizme koji su danas postali industrijski standard prilikom pakiranja tableta i kapsula. Dokuserija u suštini ne donosi ništa novo, osim što na poticajan način poziva na ponovno promišljanje o PR mehanizmima korporacija koje na različite načine uspijevaju ispeglati svoju sliku u javnosti. Pritom sugerira da je upravo sprega politike i korporativnoga kapitala onemogućila da se otkrije pravi krivac koji pretpostavljeno ima veze s Johnsonom & Johnsonom, što naravno ostaje u domeni spekulacije jer djelo ne iznosi čvrste dokaze koji bi tu tezu potkrijepili.
Fred and Rose West: A British Horror Story također je trodijelna dokuserija koju redateljski potpisuje Daniel Dewsbury, a za predmet obrade uzima mučan slučaj iz britanske kriminalističke prošlosti, koji je vezan uz bračni par serijskih ubojica – Freda i Rose West. Smatra se, iako brojka nije nužno konačna, da je posrijedi dvanaest ubojstava koja su se dogodila u dvadesetogodišnjem razdoblju između kraja šezdesetih i kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća na području Gloucestera u Engleskoj. Žrtve su mahom bile mlade djevojke, koje su otete a potom i seksualno zlostavljane na različite načine, pri čemu je Rose pomagala suprugu u zlodjelima. Fred je pak ubio vlastitu kći iz braka s Rose, dok je ona ubila kćer iz suprugova prvoga braka. Tijela su bila zazidana u zidove ili pokopavana u dvorištu iza obiteljske kuće. Poseban aspekt slučaja predstavlja Fredovo seksualno zlostavljanje vlastite djece, kojemu je njihova majka često svjedočila. Ne treba niti spominjati da je slučaj, nakon što su ubojstva otkrivena početkom devedesetih godina, izazvao pravu medijsku histeriju.
Iako niti The Tylenol Murders ne donosi nove informacije i saznanja, nego spekulira o mogućim alternativnim tokovima kojima je istraga mogla krenuti, ipak ne pristupa predmetu razmatranja na senzacionalistički način. A British Horror Story u potpunosti je eksploatativan naslov koji svoju dramaturgiju bazira na šokantnim činjenicama vezanima uz bešćutan bračni par, a pritom ne donosi ništa novoga vezanog uz slučaj ili njegovo razumijevanje. Posrijedi je exploitation porn u najproblematičnijem izdanju, što je čest problem true crime podžanra, koji mu je priskrbio lošu reputaciju.Intrigantno pitanje koje priča otvara: kako su Westovi tako dugo ostali neotkriveni i što su socijalne službe radile kada je evidentno da je više njihove djece nestalo i bilo zlostavljano, ostalo je po strani. Potencijalno zanimljiv segment ostvarenja, koji bi fokus s ubojica više usmjerio na kontekst te društvene institucije, ostao je nažalost sasvim zanemaren u ime senzacionalizma jer bi slabije prošao kod publike. Ostvarenje nam ima malo toga za reći o ubojicama, žrtvama, njihovim pozadinama, društvenoj i kulturnoj pozadini, iako se naoko trudi stvoriti iluziju da nudi multiperspektivno viđenje. Prva je epizoda tako naslovljena Fred te se bavi njegovom participacijom u zločinima dok druga – Rose – naglasak stavlja na njezinu ulogu u ubojstvima te nastojanju istražitelja da dokažu njezino sudioništvo. Završni nastavak – The Trial – objedinjuje priče i prikazuje suđenje bračnom paru te nezadovoljavajući ishod samoga procesa.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 10. rujna 2025.
