Krivnja preživjelih i tajne koje ne prestaju boljeti
The Survivors, mini-serija, Australija, Netflix, 2025.
-
Postoji nešto što se naziva krivnja preživjelih, a obično se objašnjava kao intenzivan osjećaj krivnje, grižnje savjesti, žaljenja, manje vrijednosti jer je osoba uslijed traumatičnoga događaja preživjela dok su drugi umrli. Navedeni je koncept središnje mjesto australske kriminalističke serije The Survivors (2025) autora Tonyja Ayresa, čija je radnja smještena u provincijsku zajednicu Tasmanije, u malo mjestašce koje je nalik svim sličnim zaturenim lokalitetima. Svatko zna svakoga i sve o svakome te se njeguje čvrst kodeks djelovanja za komunalno dobro te kolektivizam. Kako to obično biva u ovakvim okruženjima, tako je i Evelyn Bay ispod osunčane i naoko idilične površine ispremrežen tajnama, frustracijama i sitnim zavistima. Mala mjesta često imaju neku specifičnu patologiju koja se nastoji sakriti i potisnuti, a nitko to nije uspio bolje dočarati od Davida Lyncha i Marka Frosta u kultnoj seriji Twin Peaks.
Dva su trenutka znakovita u ovoj ekranizaciji istoimenoga kriminalističkoga romana spisateljice Jane Harper. Poigrava se figurom povratnika, mučena grižnjom savjesti i teškim bremenom krivnje. Posrijedi su često naracije o oporavku te težnji prema neposrednosti iskustva. Povratnici su zasićeni urbanim, ubrzanim i depersonaliziranim načinom života pa se odlučuju vratiti u mjesta iz kojih su nekada pobjegli. Njihov povratak često biva povodom za razotkrivanjem kakve tajne iz prošlosti. Kieran Elliott (Charlie Vickers) ponešto je drugačiji povratnik pa je odlazak/bijeg rezultat krivnje jer je njegovo nesmotreno ponašanje dovelo do smrti starijega mu brata Finna i njegova prijatelja, što je gotovo uništilo dvije obitelji te je iz temelja potreslo malu i zatvorenu zajednicu. Napose je u strogim stavovima i odbacivanju gorljiva bila njegova jezičava i autoritarna majka Verity (Robyn Malcolm), koja i dalje ostaje nepomirljiva iako se Kieran vraća iz Sidneya kao zreo čovjek, zajedno sa suprugom Mijom Chang (Yerin Ha) te kćeri. Prisustvo Mije pak priču nadopunjuje rasnom dimenzijom, koja je nabačena ali ne i razvijena, podcrtavajući odnos dominantno bjelačkoga stanovništva prema azijskim migrantima. U jednom trenutku tako objašnjava da se prema njoj svi na prijemu odnose kao da je posluga a ne gošća.
Drugi trenutak vezan je uz komunalan aspekt priče, što je postupak koji je primjerice popularna britanska televizijska serija Broadchurch odlično znala iskoristiti. The Survivors nastoji sagledati, odnosno portretirati zajednicu kao cjelinu. Stoga autor i bira razvojni format u kojem epizode nisu zaokružene cjeline nego se nastavljaju jedna na drugu sukcesivno i gradacijski oblikujući priču koja na razini sezone postaje cjelovita i potpuna. Nastoji se sagledati na koji je način događaj iz prošlosti utjecao na zajednicu te kako je promijenio njezinu dinamiku kao i dinamiku međuljudskih odnosa. Obitelji stradalih mladića su u njihovo sjećanje organizirali memorijal koji je odvija svake godine na obljetnicu njihove smrti, što ima jedan morbidan prizvuk. Time se sugerira da neprestano žive s traumom, koju nikako da razriješe. Jednogodišnji memorijal stoga upućuje na kompulzivno ponavljanje traume, što upućuje na to da mještani žive u prošlosti. Kieranov povratak je problematičan za zajednicu jer ih primorava da se suoče s prošlošću pošto se njezin navodni uzrok pojavljuje izravno pred njima nakon duge odsutnosti.
Kroz Kieranov lik Ayres nastoji zaogrnuti priču u psihološko ruho, što predstavlja korak naprijed u odnosu na izrazito fabularno usmjeren književni predložak. Navedeno mu tek sporadično uspijeva jer se psihološka dimenzija, koja je dobro dočarana kroz opterećen lik povratnika, isprepliće s tipičnim, dakle očekivanim žanrovskim obrascima. Osim što protagonistovo prisustvo izravno upućuje na tragičan događaj iz prošlosti, u mjestašcu se javlja i lik strankinje, koja stvara podozrenje. U miljeu gdje svatko zna svakoga, pojava nepoznatoga nekoga budi sumnje, tim više što Bronte (Shannon Berry) nastoji, kao amaterska istražiteljica a u svrhu svoga fakultetskoga projekta, istražiti nestanak Gabbie (Eloise Rothfield), djevojke kojoj se gubi trag u noći u kojoj su dvojica mladića izgubila život. Kao što priča usputno nastoji ocrtati rasne relacije u izoliranom mjestu, tako putem Brontine istrage postavlja komentar na rodnu problematiku te odnos prema ženama. Gabbie je doslovno, osim za vlastitu obitelj, izbrisana iz javnoga pamćenja gdje se neprestano odaje počast te se žaluje za dvojicom muškaraca. The Survivors nastoji, iako nedovoljno hrabro, ocrtati zajednicu čiji pogled na svijet počiva na načelima toksične muškosti, gdje se potiče dječake i mladiće da uzore pronalaze u osobama koja iskazuju izrazito, potencirano muško ponašanje, što je uostalom oličeno u Finnu i njegovu prijatelju.
Brontino ubojstvo akcijski je okidač jer potiče kriminalističku istragu oko koje se gradi fabularna kombinatorika. Inicijalno je intriga dobro postavljena te građena, napose stoga što se nastoje sagledati komunalne reakcije te psihologija Kierana, međutim kako priča napreduje, tako postaje sve konvencionalnija. Naime, možda Kieran uopće nije kriv za ono što se dogodilo te je preuzimanjem krivnje cijelo vrijeme činio dobro djelo. S druge strane, možda Finn i prijatelj mu nisu bili toliko zlatni dečki kako se to nastoji prikazati i očuvati u kolektivnom pamćenju jer postoje indicije da je maloljetna djevojčica prije nestanka boravila na njihovom brodu. Posrijedi je očekivani postupak koji za cilj ima pojačati intrigu, no navedeni fabularni luk djeluje odveć mehanički.
The Survivors griješi na najočitiji način: skreće na kolosijek tradicionalne linearne televizije i njezina propagiranja konvencionalna morala. Serija koja se u početku temelji na konceptu propitivanja zajednice te je vizualno dobro osmišljena i solidno odglumljena, završava tako što naglašava kohezije te iste zajednice. U konačnici sve dileme bivaju razriješene: poginuli mladići nisu ništa grozno učinili pa je njihova svetačka aura očuvana za budućnost; Kieran biva rehabilitiran te odlučuje neko vrijeme s obitelji ostati u Evelyn Bayu riješivši prijepore s majkom i okolinom; krivac za Brontino ubojstvo biva razotkriven i priveden pred lice pravce. Krivnju dramaturški nemotivirano preuzima lik koji je neprestano bio po strani jer su se gledatelji ionako najmanje mogli poistovjetiti s njegovom pričom.
©Dejan Durić, FILMOVI.hr, 27. kolovoza 2025.
